Riječanka&svijet

19.03.2005., subota


Sunčano subotnje jutro, Nautica 2005...i fina papica za kraj
Jučer sam dovezla mamu doma iz bolnice. Nikada još nisam vidjela nekog da se tako brzinski obukao kao ona. Nisam ni stigla odnijeti smeće u kantu, odnijeti sestrama malo kave i bombonijeru te uzeti otpusno pismo, ona je već oblačila jaknu…
Na brzinu sam skupila njene stvari, ona se već zapičila niz hodnik…jedva sam je stigla! Otišle smo ravno kući kod nje, ja sam joj pofarbala kosu i stavila viklere, pa sam napravila laganu večeru (penette sa putrom i parmezanom). Prespavala sam kod nje.
Jutros se ustala prije mene, uhvatila se spremati po kući, pri tome je brundala da je sve prljavo i zapušteno (naravno da nije, nije je bilo svega 10 dana). Otišla sam po svježi kruh za doručak, ona je u međuvremenu skuhala kavu. Usput sam skočila nahraniti mačka, i kupila buket svježih narcisa i mac maslinovih grančica, za odnijeti sutra blagosloviti, Cvjetnica je.

Poslije doručka smo se otputile u grad. Dan je bio krasan, sunčan, tu i tamo bi sunce pokrio kakav oblačak, no brzo bi se ponovno ukazalo sunce. Nakon što smo napravile đir po Korzu, otišle smo do Rive, na sajam nautike Nautica 2005. Prije ulaska na sajam, otišle smo pogledati izložbu maketa brodova i inovacija koja je postavljena u parkirnom prostoru, za ovu prigodu friško popituranom, trajekta “Liburnija”.
Na sajmu je bila masa poznatih. Gledala sam malo brodice, vidjela sam uživo i brodicu koju je jedan prijatelj kupio nedavno u Zagrebu na Sajmu turizma i nautike, Pičuljanovu “Rab 830”. Ovako izgleda puno veća i ljepša nego na katalogu, prostrana, udobna za 3+2 osobe.
Gledala sam malo i cijene…plastičnjaci, prilično veliki sa vanbrodskim motorom se nađu već za 45-50 000 kuna. Skoro pa kao nova kuhinja, neće me sa svim uređajima puno manje doći...a još uvijek ima ljudi koji smatraju da je imati barku ili plastičnjak znak prestiža! Ima naravno i onih vrlo luksuznih brodica i jahti, poput Comarovih i Azimutovih.
Poslije šetnje smo u Carolini na terasi popile kavu i sok, pa smo skočile kupiti krokete za Silkyja i na kraju, otišle na ručak.

Kako sam i pretpostavljala, jer nisam išla u grad autom nego busom, otišle smo u “Zlatnu školjku”. Moja mama jako voli tamošnji ambijent, često znamo tamo otići. Posljednjih mjeseci nismo bile, jer sam ja imala dosta obaveza subotom. Osim toga, Diana, žena od vlasnika je bila zajedno sa mnom na specijalizaciji, doduše ona je mlađa, još nije završila specku iz ORL jer je pauzirala radi porodiljnog (imaju curicu Maru od 2 godine), i često smo se znale vidjeti i popričati baš u restoranu, a i nekoliko feštica su moji prijatelji tamo organizirali, tako da sam stari i poznati gost.
Konobarica je odmah primjetila da nas nije dugo bilo, a kako je bila poprilična gužva, nismo dobile ni naš omiljeni stol. A kako je svijet mali, dva stola od našeg su sjedile dvije cure koje su sa mnom išle u srednju školu. M.je viša medicinska sestra, koja živi u blizini Poreča i ima svoju privatnu ustanovu za njegu bolesnika u kući, a V.koja je bila u “Školjci” sa svoja dva već velika sina, i koja je sjedila sa mnom u klupi, je sutkinja u Općinskom sudu. Cure nisam već par godina vidjela, razmjenile smo si vizitke i dogovorile se naći vrlo skoro.
Ja i mama smo za predjelo uzele mješani riblji carpaccio sa rukolom (losos, inćun i oslić), salaticu od mrkača i mousse od oslića, a za glavno jelo također miješanu riblju frituru od liganja, inćuna, rakovica i škampa sa prženom mrkvom i tikvicama i palentom. Uz to smo popile po čašu plavca.
Nakon ručka smo napravile još jedan đir po Korzu, da nam se hrana slegne, a kako nisam okus koji mi je zaostao nakon jela kvariti sa kavom, počelo mi se opako spavati.
Zato sam se kada sam otpratila mamu i vratila se kući, zavaljala u krevet, pa čak me i ljuto Silkyjevo mijaukanje nije omelo da zaspim. No, moj je mačak ustrajan, pa me nakon sat vremena probudio, tražeći svoju dozu maženja i češkanja.
Sada sam opet kod mame, iako je ona, da budem praznovjerna i kucnem u drvo, sasvim OK. No, ja ću ipak biti mirnija ako još jednu noć prespavam u svom djevojačkom krevetu…koji je, a to sam već jednom i napisala, udobniji od mog vlastitog. Možda se meni to samo čini, zbog lijepih uspomena na djetinjstvo i mladost koji me vežu uz njega…
Vani puše, najavili su kišu. Baš bih voljela da padne, pa da se uspavam slušajući zvuk kišnih kapi po limenoj prozorskoj dasci…


- 22:38 - Komentari (11) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>