Riječanka&svijet

15.03.2005., utorak


Kuhinja
Nema majci ništa normalnoga u posljednje vrijeme! Zagrijalo je nakon duge zime, i to baš žestoko – u Rijeci je danas bilo 15 stupnjeva. Stavila sam ujutro pernati prsluk, kada sam se vraćala s posla doživjela sam skoro toplotni udar. Na radiju su rekli da je temperatura za oko 1,5 stupanj veća od prosjeka za današnji dan, te da je toplo kao da je kraj ožujka a ne sredina.
A mi ljudi, kao ljudi..nezadovoljni sada jer je naglo zatoplilo..nikad ništa nam ne paše. Nezahvalne zvjerke, eto što smo. Pa se onda još čudimo psu koji nas ugrize nakon što smo ga nahranili ili mački koja nas ogrebe nakon što smo je pomilovali.

Ovih dana sam u stalnoj trci, pokušavam sve obaveze obaviti i još uz njih pogurati nove.
Pri tome nešto uspijevam glatko, bez problema, no povremeno nailazim na prepreke koje su više glupe nego ozbiljne. No, bile kakve bile, čovjeka razljute.
Tako sam je prošli tjedan obilazila vulkanizere i prodavače auto guma, ne bi li nabavila nove. Po preporuci prijatelja, išla sam kod jednog vulkanizera koji usput ima auto praonicu i trgovinu gumama. Raspitala sam se za cijene guma veličine 175/65-13 cola. Čovjek mi je preporučio Firestoneice, po cijeni (uz popust i uračunatu montažu) od 375 kuna, te spomenuo da su iduće koje preporuča Bridgestoneice po 500 kuna, no da je odnos cijena-kvaliteta na strani Firestoneica. Ja sam poslušala i naručila Firestoneice. Nakon par dana, dođem ja na montažu. Vlasnik bio silno ljubazan, provjerio i rezervnu, kaže OK je, dođite za pola sata. Ja sam to vrijeme iskoristila za otići po ledeni čaj i mineralnu u obližnji dućan. Vratim se ja, gume montirane, krenula platiti…kada meni dečko koji radi u dućanu (gazde nije više bilo) kaže : 1760 kuna! Molim???? Kako, kada treba biti 1500, tako mi je vlasnik čak i na papirić napisao kada sam gume naručivala. Ne znam, kaže ovaj, nije mi jasno. Ni meni, rekoh, ali to ovako ne ide. Dečko provjerava..kaže u katalogu piše 440 kuna komad. Ja rekoh, zaboli me što piše..vlasnik je tako rekao, i ja ne dam ni centa više. Sigurno se zabunio, kaže dečko, pogledao je cijenu za manji model. Ne zanima me, rekoh, ili 1500 ili skidajte ove i vratite moje! E da ne bi, je li ja nekome sličim na ovcu za šišanje možda. Dečko sav crven, ne zna što bi. Nazovite gazdu, rekoh. Dečko je to napravio, objasnio gazdi u čemu je problem, a ovaj je bez problema pristao na cijenu od 1500 kuna. Dečko je napisao novi račun, ja platila, pozdravila i otišla.
I to je prvi puta da sam tako reagirala. Obično bi popustila, naivno vjerujući da se čovjek zabunio.
E, ovaj puta sam se izgleda opametila. I doista bi ga natjerala da mi skine nove i vrati stare gume, pa makar drugdje platila 200 kuna skuplje. Jesam plava, ali nisam glupa! A kažu i da čovjek uči dok je živ…a ja sam uvijek voljela učiti, hehehe.

Danas sam poslije posla odjurila kući, ugrijala u mikrovalnoj pećnici pasticcio (lasagne) bolognese koje sam sinoć napravila za mamu. Nakon toga sam odjurila kod svoje bankarice, potpisati neka produljenja oročenja i dogovoriti se za kredit za kupnju kuhinje. Odlučila sam : kupujem kuhinju, dosta mi je, želim već jednom dovršiti opremanje stana, pa makar crkla! Treba mi nekakva promjena, ne mogu više gledati ovu staru sklepanu zbrda-zdola! Bankarica se zblenula kada sam joj rekla da je cifra u kunama…ah, pa to nije nikakav problem, samo toliko??!!?? Je, “samo”…moš’mislit…
Bila sam kod mame..pomalo postaje zahtjevna, i izvoljeva, što je najbolji znak da je bolje. Kada sam joj rekla da idem navečer kod prijateljice V., odmah je frknula nosom i rekla …opet ćeš kasno doći kući pa ću ja biti kriva što si umorna. Kraljica majka je opet u sedlu! Koliko god mi zna dignuti tlak, i iako nisam mazohista, ovaj puta mi je čak bilo i drago da je opet “dražesna”, po svom starom običaju.

Kako sam već kronično umorna, pomislila sam se malo odmoriti tako da odem do kina pogledati “Djevojku od milijun dolara”, no samoj mi se nije išlo. Došla sam kod V, mala E-K se totalno raspojasala kada sam ja došla, kao i svaki puta, i nema toga tko bi je stavio na spavanje. Pa nismo mogle na miru tračati. Kada sam se vraćala od V., samo mi je falilo da po Rivi prođe vlak! I je, naravno…pa sam dobrih 15 minuta čekala da uopće krenem kući sa tržnice.
Sada punim kadu…sono a pezzi, što bi rekli Talijani (iliti , u komadima sam, da doslovno prevedem). U toplu vodu sam nagurala relaksirajuće soli iz Mrtvog mora…možda uskrsnem, iako nisam baš uvjerena.
A idućih dana imam novu poslasticu…traženje kuhinje! Kako u 3,60 metara pogurati sve što mi treba?
Plus produljeni šank u jednom kantunu sa 2 visoke stolice…jer mi stol i stolice ne stanu.
Doduše, već imam nekoliko mjesta koje moram obići, a koje su mi prijatelji preporučili, a isto tako će mi netko stručan morati pogledati stan te nacrtati moguće opcije.
Hmmm…slatke brige. Za promjenu…


- 23:57 - Komentari (23) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>