12.03.2005., subota
Čovjek je izdržljiva životinja...jako.
Sunce svaki dan izlazi sa Istoka, dan slijedi za danom, život se nastavlja. Koliko god nam se ponekada čini da više ne možemo naprijed, da smo dotakli dno ili iscrpili sve zalihe energije koje smo imali, nije tako. Uvijek možemo još malo. Uvijek preživimo.Moj se život ubrzano vraća u normalu. Nemam vremena za postepeno polagano prilagođavanje. U petak sam radila cijeli dan, umjesto četvrtka, navečer sam bila u bolnici. Danas sam već rano ujutro otišla u Istru, jer sam imala zakazane pacijente za petak, pa sam ih prebacila za subotu. Čak sam i u petak navečer skočila promijeniti gume na autu, pa umjesto starih Continentalki sada imam Firestoneice. I super je feeling voziti sa novim gumama, kada sam potegla 140 na sat imala sam osjećaj da ne idem brže od 80. Srećom, danas ujutro nije bilo policije nigdje u blizini. Dan je bio prekrasan, u Istri je bilo sunčano i toplo. Kada sam se rano poslijepodne vraćala, već se naoblačilo, a sa Kvarnerske strane Učke je bilo mnoštvo policijskih specijalaca, koji su bili u pripravnosti zbog utakmice sa Hajdukom. Što i nije loše, jer su se sa istarske strane na tunelu skupljali navijači Hajduka, naravno pijani, i provocirali vozače riječkih registarskih oznaka. Otišla sam ravno u bolnicu, samo sam stala kraj kafića da mami uzmem capuccino. Moja lastavičica već osjeća nostalgiju za svojim gnijezdom. Što li će biti kada se vrati kući, pa ustanovi da sam joj razrovala ladice sa rubljem i police u ormaru dok sam tražila stvari koje ću joj donijeti. A tek da vidi da sam prolila osvježivač za zrak, onaj prijenosni, na baterije, po njenom čipkastom stolnjaku …naravno, vražji osvježivač sam prevrnula i nisam odmah primjetila, pa je sadržaj, koji je, naravno, uljasti iscurio i napravio ogromnu žutosmeđu fleku. Dva sam dana namakala vražji stolnjak u otopini deterdženta koja bi ubila mamuta, a danas sam ga donijela u svoj stran oprati. Moram sve srediti kod nje prije nego se vrati, jer bi ju inače moglo zaozbiljnije kolpati. Vidim da joj bolnička hrana baš ne ide, ali šuti i ne žali se. Pitala sam je što bi jela, a onda mi je sinulo : sutra ću skočiti do Fadile po ćevape u lepinji, sa kajmakom i lukom, koje mama obožava…kada sam joj to rekla, prvi puta se u ovih nekoliko dana nasmiješila…jao, zasmrditi ćemo cijeli odjel. Pa što onda, samo neka se netko pobuni! Poslije bolnice sam skočila do Tuša, uzeti smrznutu pizzu i štrudlu od sira, jer mi se javila prijateljica i rekla da će skočiti malo do mene. E, da ga je***, nemam vremena sada kuhati…ni vremena ni inspiracije. Ja kuham iz ljubavi, da bih nešto skuhala, moram biti fit. A danas još to nisam. Kada je ona otišla, zvala me V., vratila se sa skijanja, puna dojmova. Znala sam da će joj se Canazei svidjeti, ja sam tamo odlazila sa D., jednim od mojih bivših, prije desetak godina, nekoliko godina za redom. Posljednjih godina, nakon što sam koljeno “sredila” više ne skijam. Eto, tako dani lete. Dobro sam. Moram biti. Ne razmišljam što i kako će biti sutra, drugi tjedan. Prije nekoliko dana sam mislila da će mama umrijeti i bilo mi je grozno. Taj sam dan otišla kod nje u stan, legla na njezin krevet, zatvorila oči i upijala njezin miris. Htjela sam je zadržati uz sebe, svim svojim čulima, nisam htjela pustiti je da ode. I uspjela sam…doista u to vjerujem. I tada sam shvatila, da gdje god išla, ja nju nosim u sebi zauvijek…da je dio mene i da će to uvijek biti. I bilo mi je lakše. Jača sam nego što sam mislila. Čudne smo mi ljudi životinje. Najjače od svih, nema prirodnih sila koje nas mogu pobijediti..osim jedne – nas samih. A moja je kućna zvijerčica danas nešto ljuta na mene. Kada sam navečer došla doma, a obje su mu zdjele bile prazne (i ona za vlažnu i ona za suhu hranu), bio je ljut kao ris, i kada sam mu dala jesti, nije jeo, već mi je pola sata brontulavao u dobrom dalmoškom maniru (neka mi ne zamjeri Opaljena ). E, pa dragi moji, koliko se vas može pohvaliti da se naslušao mačje “jezikove juhe”? A moj brontulon Silky se smirio tek kada je došla Ivana. Pohrlio joj je u krilu potražiti utjehu, izdajica najobičnija. I uopće mu nije smetalo što Ivana ima na sebi pseće mirise, naime, ona ima dva dalmatinera… (Ovo na sličici uz post nije on, no vrlo mu je nalik, ista rasa i karakteristike, osim što je ova slika sa tzv.ljetnim krznom koje je manje bujno nego zimsko…Silkyjeve slike većinom imaju preveliku “kilažu” pa dok ne usavršim postavljanje fotografija, ne mogu objaviti…budem, jednog dana, uskoro). Sada se smirio, leži na mojim Diesel cipelama u koje je ugurao njušku i šape...i uživa u miomirisima. De gustibus... A ja sam umorna, tako umorna, spava mi se...čekam da perilica odradi svoje, pa idem u krpe... |
| < | ožujak, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Ja i svijet oko mene.Nekada je ovo moj dnevnik, nekada moj ventil, prijateljsko rame. Ovdje pišem ono što volim, ono što me smeta, ono što bih željela sačuvati od zaborava, podijeliti sa nekim...
Linkovi
Blog.hrForum.hr
Monitor.hr
Index.hr
Novi List online
Hall of fame
AnnieDMArmin in the sky...
Barba
Beauty by Linadora
Beštijica
Big Mamma
Bugenvilija
Čačinački Alkosi
Demjanica
Emy
Eviltwin
Freakusha
Frishki
Ivva
J-zee
Juliere
Keks i smrad
Kemoterapeut
Kulerica
Kupus(ica)
Linadora
Loptica koja skače
Lucy Fair
Megi
MonoA
Neno u sredini
Opaljena
Paklena domaćica
Petra
Poliglotna uzduž i poprijeko
PticaT
Tija
Uličar
Usidjelica
Vjeverica
Quod scripsi...
ŽutaMinuta
Posebna kategorija : moji Riječani
A
Blokche
Carolina Riječka u Chicagu
Donk
Esperanza
Eta
Mala Ifa
Moljac među knjigama
Mr.Piton
Nemezis
Nezaboravak
Tišina
TVkritičar
Van Bitch
Vražica a.k.a.SheDevil
U posljednje vrijeme su nas "ostavili na cjedilu"
Neličica
Plavuša s Harvarda
Trapula
Naravno, čitam još mnoge druge...
Moji čitači
Samo za moje oči...
rijecanka_i_svijet@yahoo.com