02.03.2005., srijeda
O spavanju, jastuku i buđenju
Od malih sam nogu bila noćna ptica. Nikada mi nije bilo teško probdijeti noć, bilo da se radi o poslu, učenju, zabavi, gledanju filmova, čitanju ili igranju igrica, na kompu ili drukčije.Po danu sam voljela spavati, i to mi je uspijevalo dok sam studirala pa i kasnije kada sam radila u smjenama. No, s vremenom sam se naučila da vrlo malo spavam, ne više od 4-5 sati dnevno. Naravno, kada imam prilike, potegnem nešto duže. U posljednje vrijeme je to najčešće nedjeljom. I sve se redovitije događa. Naime, nije mi namjera plakati kako sam stara jer se starom ne osjećam uopće, ali ne mogu ne primjetiti da prije 15-ak i više godina, kada sam tek počinjala raditi i kada sam radila uglavnom u smjenama, preskočiti noć ili dvije bez spavanja mi uopće nije bio problem. Znala bih nakon noćne smjene u kojoj nisam ni oka sklopila otići ravno na plažu, poslije plaže se spremiti i izaći navečer do sitnih sati ili pak do idućeg jutra, a nakon toga ponovno na plažu bez imalo problema. Bila sam neumorna, stalno u nekoj trci i strahu da mi dan ne prođe uludo...da ga što bolje iskoristim i što više utrpam u njega odjednom. Kako sam sazrijevla postajala sam sve više cool&lazy...no, kada sam prešla tridesetu, shvatila sam da mi je sve teže ustati iz kreveta nakon samo sat-dva sna... Potreba za snom kod čovjeka tijekom života se također mijenja. Male bebe i djeca trebaju najviše sna. Što smo stariji, sve nam manje sna treba, no sve teže ostajemo budni navečer, zakunjamo pred TV ekranom, sa knjigom u ruci, na fotelji. Nebrojeno puta sam se mami rugala kada bi znala «potegnuti pilu» na fotelji ispred TV-a...sve dok mi se nije desilo da zaspim usred filma, i to ne bilo kojeg nego Ocean's Eleven, koji je pun akcije i dobrih komada, što je meni do tada bilo sigurna garancija budnosti. U kasnijoj starosti pak nesanica postaje svakodnevnica. Stari ljudi teško utonu u san, a kada zaspe onda kratko spavaju. Zato svako jutro kada odlazimo na posao viđamo masu penzića koji se već vraćaju iz dućana i tržnice. Kažu da je način na koji spavamo bitan preduvjet hoćemo li se dobro naspavati. Isto tako puno je pisano o položajima koje zauzimamo u krevetu, koji su, kao i cijelokupni nesvjesni govor tijela, način neverbalne komunikacije. Tako za ljude koji spavaju u fetalnom položaju kažu da su željni ljubavi i pažnje, za one koji spavaju na leđima raširenih ekstremiteta da su altruisti, za spavače na trbuhu da su tajnoviti i da ne vole otkrivati svoju intimu, i još puno toga. Isto tako, nije nebitan položaj jastuka. Ako na primjer grlimo jastuk, trebao nečiju emocionalnu toplinu, ako ga u snu odgurujemo pokazujemo trvdoglavu želju za neovisnošću, ako ga gnječimo znači da smo posesivni. Obzirom da ja uglavnom spavam potrbuške, sa jastukom podvijenim pod sebe, poput žene na slici (zato sam i izabrala ovu slikicu), zaključke o meni izvucite sami...dobro, dobro, ne morate biti baš tako okrutni... Kako ja dosta vremena, obično desetak sati dnevno, ponekad i više, provedem na poslu, jedino vrijeme koje mogu posvetiti sebi je ono iza ponoći. Tada sam najbolje koncentrirana, u to doba su nastale sve moje najsjajnije i najgenijalnije zamisli, tada imam i inspiraciju za ova škrabuckanja, između ostalog. No, večeras jedva oči držim otvorenima. Ne, nisam rapidno ostarila od sinoć, hvala na pitanju! Osim što me hvata sezonska narkoleptička kriza, ili da prevedem, proljetna pospanost, što je relativno česta pojava vezana uz promjene u intenzitetu dnevne svjetlosti i koncentracija kortikotropnih hormona i melatonina u krvi (nešto poput jet-laga), a dešava se na prijelazu godišnjih doba, najčešće na prijelazu zime u proljeće, kada se dan produljuje, imam i vrlo konkretne razloge za današnju pospanost. Dakle, danas sam na posao trebala ići nešto kasnije i ostati do 21 sat. Pa sam sinoć malo dulje potegla...gledala film do 3 sata, pa se tuširala i vodila rat protiv celulita, a kada sam oko 4 sata legla, još sam malo čituckala u krevetu. Planirala sam spavati do 10 sati. Je, da ne bi! Iako je moja zgrada nova, još prije 2-3 mjeseca se susjeda koja ima garsonijeru u prizemlju žalila da joj curi voda u kupatilo. Bili su vodoinstalateri koji su gledali po stanovima (nisu kod mene jer nije u mojoj vertikali) i tražili mjesto curenja, no nakon toga ništa se nije dešavalo, svi smo na to zaboravili. Sve do jutros, kada su u 8,00 točno počeli bušiti i rušiti zid, ravno iza moje glave. Jaojjjj! Koje odvratno buđenje...bušenje, lupanje, lupkanje, čekićanje, razbijanje...nikako nisam mogla točno locirati izbor buke, no činilo se da je usmjerena točno u sredinu između mojih ušiju. Bacakala sam se po krevetu više od sat vremena, pokušala naći načina da ublažim buku a da se pri tome ne zagušim jastukom...nije išlo! Pa sam ustala, i što mi je drugo preostalo, išla na posao, prije vremena, te tamo na miru popila prvu jutarnju kavu i prolistala novine online. Cijeli dan sam nekako na pola koplja, sve se čudim što mi je, čak sam se zabrinula da nisam možda depresivna (no, dobro, nisam još posegnula za Prozacom, iako moram priznati da mi jei ta misao proletjela kroz glavu, hehehe), nisam bila ni gladna...dok mi nije, kada sam došla kući, u biti sinulo : pa ja sam neispavana! Nisam odmah sa vrata išla u krpe, to ne bi bilo pametno, jer bih se negdje usred noći probudila. U par navrata mi se desilo da bih umorna otišla ravno u krpe, no tada bi me ili probudio telefon ili Silky koji se meni takvoj nikada ne može dovoljno načuditi. Mačke inače prespavaju 16-18 sati na dan, a Silky , kao i većina mačaka uostalom, posebno voli budno divljati po stanu pred jutro, a kako je u to doba obično već gladan (a kada on nije gladan!), onda mi skoči na glavu, grebe i traži da mu dam jesti. Ja se obično snađem, pa mu prije spavanja napunim zdjelicu. No, ako rano legnem, zdjela je do jutra već prazna, a moj mačji terororist ne poznaje milosti... Napravila sam si salatu, malo neobičnu. Narezala sam žutu mesnatu papriku na kolutiće, jedan svježi krastavac isto tako, malo purećih prsa u ovitku na kockice te jednu krušku isto na kockice, malo posolila, popaprila i začinila velikom žlicom kiselog vrhnja u koji sam dodala malo sušenog vlasca i peršina. Malo sam telefonirala - to malo je bilo oko sat i 15 minuta – morala sam sa frendicom pretresti događaje posljedjih dana, što njene, što moje, što nečije tuđe...a ni dnevnopolitička i društvena zbivanja ne valja zanemariti, zar ne? Pa sam ovo naškrabuckala, pri tome prijuckajući vrući čaj od jabuke i cimeta (ipak mi nos još malo curka)...i sada idem u krpe. Moj jastuk željno čeka moj zagrljaj....kada sa njega uspijem iskipati Silkyja. Sutra isto radim popodne...i toplo se nadam da se neće ponoviti današnje buđenje. |
| < | ožujak, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Ja i svijet oko mene.Nekada je ovo moj dnevnik, nekada moj ventil, prijateljsko rame. Ovdje pišem ono što volim, ono što me smeta, ono što bih željela sačuvati od zaborava, podijeliti sa nekim...
Linkovi
Blog.hrForum.hr
Monitor.hr
Index.hr
Novi List online
Hall of fame
AnnieDMArmin in the sky...
Barba
Beauty by Linadora
Beštijica
Big Mamma
Bugenvilija
Čačinački Alkosi
Demjanica
Emy
Eviltwin
Freakusha
Frishki
Ivva
J-zee
Juliere
Keks i smrad
Kemoterapeut
Kulerica
Kupus(ica)
Linadora
Loptica koja skače
Lucy Fair
Megi
MonoA
Neno u sredini
Opaljena
Paklena domaćica
Petra
Poliglotna uzduž i poprijeko
PticaT
Tija
Uličar
Usidjelica
Vjeverica
Quod scripsi...
ŽutaMinuta
Posebna kategorija : moji Riječani
A
Blokche
Carolina Riječka u Chicagu
Donk
Esperanza
Eta
Mala Ifa
Moljac među knjigama
Mr.Piton
Nemezis
Nezaboravak
Tišina
TVkritičar
Van Bitch
Vražica a.k.a.SheDevil
U posljednje vrijeme su nas "ostavili na cjedilu"
Neličica
Plavuša s Harvarda
Trapula
Naravno, čitam još mnoge druge...
Moji čitači
Samo za moje oči...
rijecanka_i_svijet@yahoo.com