Riječanka&svijet

26.02.2005., subota


Malleus Maleficarum
Malleus Maleficarum, ili Vještičji malj, jedna je od najmračnijih i najsramnijih knjiga u povijesti čovječanstva, prvenstveno zbog svog pogubnog utjecaja na život u Srednjem vijeku. Publicirana je 1486.godine u Kölnu, u Njemačkoj, a autori su joj James Sprenger i Heinrich Kramer. Služila je Inkviziciji i inkvizitorima kao vodič u prepoznavanju, suđenju i kažnjavanju vještica. U njoj su u detalje opisani vještice, vještci, Vrag, ponašanje vještica, obredi i čaranja koje su vještice provodile. Temeljito su navedena pitanja i odgovori na njih koji su služili za detekciju vještica, postupci dokazivanja krivice, te načini smaknuća.
Malo je primjera u povijesti poput ovog, gdje je pismenost i knjiga izvor zla koji se tijekom stoljeća poput kuge proširio Evropom. Ova knjiga i tvrdnje iznesene u njoj postale su standard koji je običnu zabludu i strah uvjetovan neznanjem pretvorio u bespogovornu istinu, koja je tijekom 250 godina koštala života gotovo 9 milijuna žena i muškaraca.
U njoj navedene metode prepoznavanja i kažnjavanja vještica su na lomače i vješala odveli sve one koji su se svojim mišljenjem, izgledom, ponašanjem razlikovali od okoline. Postala je legalno sredstvo kojim se kažnjavalo drukčije mišljenje ili kojim se nekog tko jednostavno drugome iz nekih ponekad nebitnih razloga nije bio simpatičan, eliminiralo bez suvišnih «zašto».
Malleus Maleficarum je najeksplicitniji primjer što netolerantnost u društvu može učiniti i koji su njezini pogubni učinci.

Danas, kada smo zakoračili duboko u Svemir, kada nam ni udaljeni planeti nisu više nedostupni, nismo ni svjesni koliko je lov na vještice i dalje prisutan među nama. U svim segmentima života. Pa i ovdje na blogu.
Prema teoriji o evoluciji, evolucija sama po sebi će prije ili kasnije dovesti do svog obrata, deevolucije, u biti regresije. Da li se to počelo već dešavati u društvu? Kreću li kola pomalo nizbrdo.
Prema humanističkim, homocentričkim teorijama društva, čovjekova potreba za izdvajanjem iz mase tjera ga da poduzima postupke (što je u samoj svojoj biti pozitivna pojava) koji će ga učiniti drukčijim od ostalih. Akcija koju poduzme može biti dvoznačna – pozitivna, koja mu donosi izvjesnu dobit, prednost, pozitivni pomak, ili pak negativna, koja ga može dovesti do uništenja. Pri tome imaju nemalu važnosti i neke druge činjenice, kao na primjer reakcija mase na potez pojedinca, koja može biti afirmativna ili negirajuća. Ovisno o masi, taj jedan pojedinac koji je iskočio iz nje, može postati njezin vođa ili njezina žrtva. Ili pak masa može biti indiferentna. O ovome bi vam sociolozi mogli reći puno više, bolje i kvalitetnije od mene.
No, ono što želim reći i što dovodi u vezu djelo iz naslova je, da je masa u principu uvijek sklonija konzervativnijoj reakciji, nastoji sve svesti na «stady state», stanje mirovanja.
No, kada je masa, ili u našem slučaju, društvo, posebno zahvaćena negativnim stremljenima, kada je jako «uzburkana», kada je puna frustracija i nezadovoljstava, kao što je bilo to u Srednjem vijeku, kada je život bio nesiguran, težak, pun gladi i boleština, ratova, otimačina...tada je masa/društvo posebno osjetljivo na neke pojedince koji su drukčiji, koji razmišljaju drukčije...društvo na promjenu reagira strahom, neazumijevanjem i odbijanjem...koji rezultira agresijom i progonom tih novih, drukčijih pojedinaca. To je vrijeme kada je nastao i počeo djelovati Malleus Maleficarum. Poput drugih požara, i takav požar u masi se rado otme kontroli. Posljedice su znane...milijuni nevinih žrtava.
Holokaust je samo malo modernija verzija onog što je u Srednjem vijeku prouzročilo ovo djelo.

No, varate se ako mislite da smo sigurni. Malleus Maleficarum nikada ne spava. U nekom drugom obliku, na drugi način, ponovno jaše...ponovno se traže oni koji ne razmišljaju poput nas, koji su desniji ili lijeviji, koji su zagovornici prava na pobačaj, na potpomognutu vantjelesnu oplodnju. Neke nove vještice su feministice, vjeruju u ravnopravnost spolova, slobodu govora, slobodu ispovjedanja vjere i pravo na ateizam, zagovaraju pravo na istospolnu ljubav, vjeruju u brak kao instituciju koja nije dana od Boga već od Ljubavi, u kojoj nije neophodno da Ona bude žena, a On muškarac.
Neki novi Sprengeri i Krameri ne žele prihvatiti da su svi ljudi jednaki bez obzira na vjersku, rasnu i ideološku pripadnost. Njima se ne sviđa čuti ili čitati drukčija mišljenja od svojih. Svoje sumanute ideje vješto umataju u društveno prihvatljiv sjajni papir domoljublja, bogoljublja i lažne prosvjećenosti, brige za moral i ćudoređe, «toleranciju» i opću dobrobit svih...

Kažu da je Povijest učiteljica života. No, znano je da su učitelji u našem društvu obezvrijeđeni i njihov se trud dovoljno ne cijeni. Tako da vrlo često ne naučimo lekciju, što kasnije gorko plaćamo. Netolerancija i neuvažavanje drugih i drukčijih od sebe je u našem društvu, koje si laska da je kršćansko i demokratsko, stalno prisutna. U obliku objavljivanja listi homoseksualaca, povika na nositeljice krznenih bundi, diskriminacije malih Roma u školama, korištenja termina «Srbin» u pejorativnom smislu, želje ka ukidanju prava na pobačaj i umjetnu oplodnju, harangi na političke neistomišljenike, kidanja protivničkih plakata, bušenja guma, do povika i riječi mržnje na raznoraznim forumima, pa i ovdje na blogu.
Čega i koga se bojimo? Jer, ne zaboravimo, u osnovi svakog progona i iracionalne mržnje ka drukčijem je strah.
Postavljanje same dijagnoze je samo prvi, no bitan korak do izlječenja.
Spremaju li se to nama u bliskoj budućnosti lomače i galge? Kako se boriti protiv takve perspektive? Što i kako učiniti da nam neki novi Malleus Maleficarumi ne postanu vodilje kroz život?



- 14:25 - Komentari (34) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>