O čedomorstvu i postpartalnoj psihozi

23.02.2005., srijeda

Ne znam zašto, da li zbog ove južine pomiješane sa povremenim snježnim olujama, netom prošlog Punog mjeseca ili winter-blues depresije, u našim krajevima je posljednjih dana naročito pogodno tlo za kriminal raznih vrsta. Jučer je naoružani divljak upao na sjednicu riječkog gradskog Poglavarstva, zatočio prisutne i tražio zadovoljštinu.

Danas poslijepodne i navečer se na Netu i TV-u mogla čitati i čuti vijest o čedomorstvu u Puli. Iako je izraz bio puno eufemističniji – pronađeno mrtvo novorođenče.
Kako da ne! 24-godišnjakinja je tajeći trudnoću od okoline, sama rodila doma, i nitko ne bi ništa znao da se Providnost nije umiješala, u vidu atonije maternice i krvarenja poslije poroda, zbog čega se, u strahu za svoj život, javila ginekolozima. Koji su naravno, odmah shvatili da je netom rodila. Nakon toga, vrla nam Policija u kući gdje je dotična živjela s roditeljima (sic!) nalaze u smočnici u torbi zamotano mrtvo novorođenče.
Kažu, ne vide se tragovi nasilja, a beba je donešena, zrela za život. Ne zna se da li je mrtva rođena ili je umrla nakon poroda.

Ne mogu, a ne primjetiti blagonaklonost medija prema jučerašnjem nasilniku i današnjoj čedomorki. Jer, žena je definitvno čedomorka, čak i ako dijete nije zagušila ni izbola nožem, a zašto to mislim – pojasniti ću kasnije u tekstu.
Na Dnevniku HTV-a reporterka ide tako daleko, da čak spominje kako je, doduše, kazna za čedomorstvo 1-8 godina zatvora, no kako su žene, citiram, tijekom poroda i neposredno nakon , neuračunljive, pa sve dolazi u pitanje. Molim????
Trudnoća i porod su posebna fiziološka stanja, u kojima se zbog velike koncentracije hormona trudnoće u krvi majke doista javljaju nekakve promjene i psihičkom statusu, no ja ne znam nijednog psihijatra (a znam ih dosta) koji bi trudnicu ili rodilju samo zbog trudnoće odnosno poroda proglasio neuračunljivom.
Postoji i bolesno stanje, tzv.postpartalna psihoza – psihički poremećaj ili bolest, koja se manifestira neadekvatnim reakcijama majke na dijete i činjenicu majčinstva. Simptomi postpartalne psihoze mogu biti različiti, od pretjeranog straha, nesanice, razdražljivosti, osjećaja nesposobnosti da se brine za dijete, depresije, a može doći i do suicida pa i infanticida. No, oni nastaju neko izvjesno vrijeme nakon poroda, nakon nekoliko dana, tjedana ili mjeseci, dakle, ne neposredno poslije ili za vrijeme samog poroda.Mnogo je poznatih slučajeva ovog oboljenja, među kojima i slučaj manekenke i modela Elle McPherson.
No, kako svaki naoružani luđak i nasilnik ne boluje od PTSP-a, tako ni svaka čedomorka ne boluje od postpartalne psihoze. Niti svaka postpartalna psihoza dovodi do ubojstva novorođenčeta. Naime, postpartalna psihoza nastaje iznenada, najčešće kod mlađih rodilja koje su rodile željno dijete, dobro situiranih, koje nisu svoju trudnoću skrivale...

Zašto mislim da je ova 24-godišnjakinja čedomorka? Prije svega, trudnoću je skrivala, nije se kontrolirala, pa i ako je došlo do smrti djeteta u maternici, kriva je...nije se brinula za dijete, nije ga željela. Ne bi li u tom slučaju bilo poštenije da je napravila pobačaj, pitam se?
Sam porod kod kuće, u samoći, bez ičije pomoći isto tako govori u prilog tezi da nije željela dijete, i da je pomno planirala. Novorođenče ne treba «ubiti» na drastične načine..dovoljno je ne podvezati pupkovinu, i ono će iskrvariti, ili mu ne očistiti nos i usta od sluzi, neće moći disati...
Kao i mnoge druge, i ova ubojica će se izvući...uz uspješnog odvjetnika i dovoljno novaca. Do iduće prilike...naime, u literaturi stoji da su čedomorstva često recidivna...a i u našim crnim kronikama se povremeno nađe slučaj kao nedavni u Zagorju, gdje je nađeno u septičkoj jami nekoliko leševa novorođenčadi koje je jedna te ista «majka» nakon poroda ubijala i bacala u spetičku jamu....

A sada da sebe i vas nešto pitam...znate li koliko ovakvih slučajeva uspije «proći»? Koliko majki ubije svoje dijete, zakopa ga ili baci u kontejner, a tijela se nikada ne nađu?
Vjerojatno mnogo...
Prije dosta godina, kada sam radila na Hitnoj pomoći u Istri, bio je tijekom jedne ljetne noći poziv da se dođe hitno u bungalov jednog turističkog naselja jer je turistici iz Češke jako loše, boli je trbuh. Kolegica koja je otišla, mlada tek zaposlena liječnica, našla je na krevetu zgrčanu ženu kojoj je nešto virilo izneđu nogu. Stavila je ženu na nosila i dovela je u stanicu. Ženi je između nogu virila izokrenuta maternica! Ja sam rekla kolegici..to je prolaps uterusa, ona mora da je rodila! No, žena je negirala. Otpremili smo je na ginekologiju i javili policiji.
Nakon desetak sati, policajci su mi donijeli nekakav najlon koji su pronašli u kupaonici bungalova. U njemu je bio lijepi veliki dječak, donešen i zreo, već u početnom stanju raspadanja, mrtav više od 15-ak sati...pupak je bio nepovezan, a na bedru su se vidjela dva uboda nožem. Obdukcija je pokazala da je dijete bilo rođeno živo jer je u plućima nađen zrak, a umrlo je od iskrvarenja što kroz pupkovinu što zbog uboda u femoralnu arteriju.
Otac je policiji priznao da su došli u Hrvatsku roditi skrivećki i riješiti se bebe...nitko ne bi našao tijelo koje su planirali raskomadati i baciti u kontejner restorana među kuhinjski otpad.
Da nije došlo do komplikacija poroda, nitko ne bi ništa ni doznao, kao i u ovom slučaju iz Pule...

Zbog čega se to dešava? Ponajmanje zbog postpartalne psihoze. Neželjenih trudnića je bilo i biti će uvijek. Žena će uvijek iznaći načina da se riješi neželjenog djeteta. Sjetimo se samo priča o iskopinama ispod samostana redovnica u Veneciji, pa i u Zadru, gdje je nađeno na stotine dječjih kostura. Ako ne može, ne smije ili ne želi pobaciti, svaka žena koja je to naumila, riješiti će se djeteta na drugi način...ostaviti ga negdje ili ubiti.
Naravno, reći ćete, takva žena nije «normalna». A koji je kriminalac ili osoba devijantnog ponašanja «normalan» prema definiciji normalnosti koja znače prihvaćanje i pridržavanje društvenih normi ponašanja. No, «nenormalnost» u ovom slučaju ne znači i neuračunljivost...

Jedno je sigurno..ako se zabrani mogućnost legalnog prekida neželjene trudnoće, ovakvih će strahota biti još i više.
E, sada, reći će mnogi...i abortus je ubojstvo. Odgovor je da, ukoliko za početak života smatramo začeće, i ne, ukoliko kao početak života smatramo trenutak kada je plod sposoban za samostalni život. I ja, kao i većina mojih kolega skloni smo ovoj drugog definiciji.
Meni je daleko veći zločin dovesti dijete do mogućnosti samostalnog života i onda ga ubiti nego pobaciti plod koji još nije sposoban za život. No, to je individualan stav...
Ja sam za prevenciju – kontracepciju...kada nema neželjene trudnoće, nema ni pobačaja ni čedomorstva...Jer, nemojmo se zavaravati..seks je potreba, zadovoljstvo i prekrasna stvar.
Odričemo se i previše toga u životu, zašto se odreći seksa? No, kao i u svemu, i u seksu treba uključiti povremeno i gornju glavu...da bi izbjegli kasniju glavobolju, očaj, suze i srušene snove....
Priroda kao i društvo nije uvijek ni pravedna ni fer. S druge strane, koliko ima žena koje iz raznih razloga ne mogu postati majke, koje čine sve da zatrudne, i kojima je jedini izlaz asistirana izvantjelesna oplodnja, ili pak usvajanje.
No, isto to naše licemjerno društvo koje će osloboditi ovu čedomorku krivnje i «kazniti» je prihijatrijskim vanbolničkim liječenjem, naravno na račun nas, poreznih obveznika, one druge žene koje očajnički žele postati majke, okrutno će onemogućiti, zabranom umjetne oplodnje i otežanim režimom usvajanja djece. Naravno, uz blagoslov sveprisutne i u sve miješajuće se Crkve. Nije li i vama, kao i meni, pomalo mučno od svega ovoga?

- 21:46 - Komentari (20) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

<	veljača, 2005					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28

Riječanka&svijet

23.02.2005., srijeda

O čedomorstvu i postpartalnoj psihozi

Opis bloga

Linkovi

Hall of fame

Moji čitači