O porezima, pravu i pravdi...

22.02.2005., utorak

U svim medijima se danas može čuti i čitati vijest o upadu naoružanog divljaka na sjednicu riječkog gradskog Poglavarstva, koji je naoružan bombama i kalašnjikovim tražio da se riješi njegov problem ili će poubijati sve u prostoriji.
A problem je u tome što njegovo zemljište u Srdočima spada u tzv.zelenu zonu u kojoj ne može dobiti građevinsku dozvolu. Pa sada traži od grada dozvolu za građenje ili zamjenski stan i poslovni prostor.
Logično, reklo bi se, pod nekim uvjetima. Jedan od njih na primjer, bio bi da je zemljište kupio ili dobio od Grada. Ali nije. Zemljište je kupio od privatnog vlasnika, mjesec dana nakon što je proglašeno zelenom zonom. Drugim riječima, prevario ga je onaj tko mu je tu zemlju prodao.
Pa je sada od oružjem odlučio ispraviti krivu Drinu!
E, pa dosta mi je takvih nasilnika. Osobno, žao mi je što je nasjeo, no sam je kriv..što nije provjerio tu česticu prije kupnje u katastru i urbanističkom planu? Ja kada sam kupovala stan, ne bi bila mogla dobiti kredit bez da je stan kojeg sam htjela kupiti sagrađen sa građevinskom dozvolom, na legalnoj parceli, i bez da je etažiran. Dakle, ja i meni slični smo budale, jer smo prije kupnje izgulili džonove na cipelama provjeravajući sve papire?

Pravo i pravda nisu uvijek isti. Vrlo često su dijametralno suprotni. No, kada se takvo nešto desi, nema druge nego tužiti krivca sudu i čekati razvoj događaja. Ako smo pravna država, a kažu da jesmo. Jer, gdje bismo došli kada bi svatko uzimao sebi za pravo da bude i sudija i krvnik?
Ovaje divljak je bio nezadovoljan pa je htio poubijati gradske čelnike. Neki drugi će revoltiran što ne može dobiti kredit poubijati pola banke. Treći će upasti u bolnicu i poubijati sestre i doktore jer mora na operaciju čekati nekoliko tjedana...i tako redom...posmicati sve i svakoga tko nas ružno pogleda, za kojeg mislimo da nam je učinio nešto krivoga....
I onda će se vaditi na PTSP, na status branitelja...i proći lišo.
Ma stanite malo! Svi moji kolege kirurzi su bili branitelji, na Ličkom ratištu, na prvim linijama su krpali ranjenike. A ja sam dan i noć radila ovdje umjesto njih. Moj je dragi prijatelj i kolega dr.Jurica Ivko, sa kojim sam išla u srednju školu poginuo u Oluji kada je granata pogodila sanitetsko vozilo, nekolicina mojih kolega doktora je ranjena, jedan moj kolega kirurg je bio zarobljenik u Kninu ...tisuće i tisuće branitelja je prolazilo golgotu...i najvećoj većni njih ni na pamet ne pada uzeti oružje u ruku i istjerivati pravdu. A ne cvatu im uvijek ruže, masa njih je bez posla, bolesna...
No, tu i tamo se nađe netko «lukav» koji odluči iskoristiti situaciju i klimu koja vlada.
A koju su političari poput Ko(koš)sorice i njenih pajdaša kreirali : da bi sebe promovirali, idu niz dlaku nasilnicima koji sramote poštene branitelje, koji su se ujaslili pored korita u raznim braniteljskim udrugama, busaju se u prsa svojim invaliditetom koji su većinom stekli kada su se pijani sjurili u jarak pri povratku iz birtije, i prijete pobunom ako se Gotovinu otpremi u Haag.
Za razliku od njih, oni pravi branitelji, pravi invalidi i oboljeli od PTSP, nemaju vremena za politikantstvo. Poznajem jako mnogo njih, u tu grupu spadaju gotovo svi moji prijatelji...šute, rade, brinu se za svoje obitelji, i sasvim im je normalno da se za svoju egzistenciju moraju brinuti sami i da im ništa neće pasti sa neba na tanjur. Povremeno dolaze k meni da im izvadim pokoji preostali geler iz noge, leđa...U rat su išli jer su znali da se mora, i nije im bilo teško. I da je potrebno, opet bi... No, rat je završio, živjeti se mora dalje.
A nasilnici, poput ovog riječkog, nisu adekvatno kažnjeni. Podigne se protiv njih prijava, oni donesu potvrdu da su bolesni...i pojeo vuk magare.
Pri tome se zaboravlja da je PTSP kratica od postraumatskog stresnog poremećaja. Dakle, i Obersnel može mirne duše oboljeti od njega, jer je danas doživio traumu, a i stres zbog nje...i uskoro i on naoružan negdje upasti i napraviti isto...i tako u krug.
Sve dok se zakon ne bude strogo provodio, dok takvi revolveraši ne dobiju kaznu od nekoliko godina bezuvjetnog zatvora, dok Policija i zaštitari ne budu radili svoj posao, nikada ništa od Hrvatske.

U međuvremenu, nama ne preostaje ništa drugo nego plaćati porez državi i hraniti taj i takav, tromi i manjkav državni aparat. Do kraja ovog mjeseca treba predati porezne prijave.
Kako ja plaćam porez po najvišoj stopi, sa najmanjim osobnim odbitkom, a imam kredit za prvu i jedinu nekretninu, a i životno osiguranje, imam osnova za povrat poreza. Zato ovih dana skupljam raznorazne porezne kartice, potvrde i formulare, koje moram odnijeti prijateljici koja je knjigovotkinja, da mi sastavi prijavu poreza. Ne želim ovoj i ovakvoj državi prepustiti ni lipu koju sam preplatila...da s njom plaća ovakve divljake i nasilnike i smrdljive huškačke političare tipa Suzane-Paštete? No way...radije ih prokockam, iako je svima poznato da nisam baš neki kockar od formata.

Eto, snijeg se otopio. Nekih većih problema nije bilo, nisam imala ni jednog pacijenta koji je pao na snijegu ili se na neki drugi način povrijedio.
Radila sam danas do kasna, nije mi se kuhalo, pa sam si napravila salatu od endivije, crvenog graha iz konzerve, male konzereve tunjevine, sve začinjeno sa malo sitno sjeckanog ljubičastog luka, čašnjaka, maslinova ulja, limunova soka, soli i papra.
Danas sam dodatno ljuta jer mi je krepucnuo ultrazvučni aparat...neka greška u softwareu vjerojatno (ili je hard disk otišao)..program se prilikom dizanja oglasi kao error..i zablokira.
Zvala sam servis u Zagreb, rekli su da će sutra ujutro poslati servisera...bumo vidli....
Sreća da ultrazvučne preglede mogu raditi i na Doppleru, tako da posao ne pati i pacijenti nisu zakinuti, jedino što svaki put moram šetati na kat iznad...grrrrr....

- 22:04 - Komentari (32) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

<	veljača, 2005					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28

Riječanka&svijet

22.02.2005., utorak

O porezima, pravu i pravdi...

Opis bloga

Linkovi

Hall of fame

Moji čitači