No dan..ili, kada se budale ujedine i navale

11.02.2005., petak

Svatko od nas ima poneki dan u životu kada mu se čini da se sve urotilo protiv njega, da mu ništa ne ide od ruke i da je najbolje rješenje bilo ostajanje tog jutra u krevetu.
Kažu, kada nešto doista želiš, sve se na svijetu uroti da ti se to i ostvari. Nažalost, obratno još nisam čula – kada nešto ne želiš, mrziš ili izbjegavaš pod svaku cijenu, to se svakako desi.
Danas sam se osjećala poput izvornog Don Quijotea...bez prestanka su sa svih strana izvirale nove vjetrenjače sa kojima sam se morala boriti, a nisam čak imala ni pobočnika nalik na Sancha Pansu koji bi barem navijao za mene iz prikrajka.

Moguće da sam subjektivna, da moj PMS sa mnom igra ratne igre živaca. No, od jutra skupljam bisere. U biti, nije mi se ništa loše desilo. Samo su se skupljale tuđe gluposti, onog iritantnog tipa, jer im je namjera bila napraviti nekoga (u ovom slučaju, mene) budalom.
Najprije mi je šef-slomljeno-zagipsani poslao poruku po sekretarici da bi trebala dogovoriti sa Draegerovim servisom u Zagrebu atestiranje novog anesteziološkog aprata. Ja??? Nisam anesteziolog, još manje ravnatelj, a nemam pojma ni o čemu se radi. Pa me nazvala kolegica i prenijela poruku onog istog zagipsanog da do sutra trebam predati popis znanstvenih radova koje sam objavila kao autor ili koautor jer mu treba za neku statistiku. Ma nemoj, kao da je to samo jedan ili dva..imam desetak radova u CC-u, nekoliko kongresnih priopćenja..nisu to krumpiri, treba točno navesti mjesto i vrijeme objave te koautore...nisu mi svi radovi na laptopu, neki su na separatima, neki na disketama, neki na CD-ima, a dosta ih je i u maminom stanu, u mojoj staroj radnoj sobi...ne stignem, i točka. Mogu slobodno napisati da sam znanstveno nepismena glupača.

Trešnjica na torti je bio poziv nekog totalnog glupana iz Zagreba, predstavnika jedne strane firme od koje nabavljamo kirurški materijal. Javio je da je stigla pošiljka koja mi je potrebna već sutra ujutro i da ne zna kako da je pošalje, jer ako je pošalje poštom, stići će tek sutra iza podneva. Ja rekoh, kako bi bilo da je pošaljete dostavom? Ali ne, genijalac se sjetio da bi mogao poslati busom. Prekrasno, pomislila sam...Ubrzo je nazvao opet i rekao da će poslati busom koji će ovdje biti u 17 sati, ima li je tko podići? U pošiljci je i podložak za plastični gips za gipsanog bika koji sjedi, iliti šefa...rekoh, ima!!! Pa sam nazvala šefovu sekretaricu i rekla...čujte, gđa Đurđa, organizirajte to nekako, ili, možda da vi to osobno podignete..kada je već za VAŠEG šefa, hehehehe.

Ova posljednja moja sitna zloba mi je osvježila dan, barem djelomično.
Došla sam kasno doma, nisam ništa kuhala jer sam na poslu pojela jogurt i sendvič. Čim sam prešla preko praga, počeo je zvoniti telefon. Ni tu nema pravila – ima dana kada me nitko ne zove, a onda se u jednom danu naslaže 3-4 uzastopnih, uglavnom dugih (znajući mene i moje frendice) razgovora...
Srećom, danu je pomalo došao kraj...
Boli me grlo...što od puno pričanja, što od viroze. Popila sam dvije šalice toplog čaja, i sada si pripremam toplu regenerirajuću pjenušavu kupku od olibana.
Sutra opet sve ispočetka...scena ostaje ista, samo se glavni glumci mijenjaju...i tako do penzije.

UPDATE : Obzirom da je oliban ili olibanum izazvao pozor, da malo pojasnim. To je biljka, koja raste u gorskim dijelovima Indije, latinskog naziva Boswellia serrata, sadrži eterična ulja, gumu i olibansku kiselinu, te je jedan od sastojaka mješavine tamjana (Abramelinski tamjan). U ayurvedskoj medicini je poznat pod nazivom Salai guggal, a koristi se kao anlgetik, naročito kod reumatskih bolesti. U zapadnjačkoj medicini se pokazao kao obećavajući kod liječenja nekih vrsta tumora mozga.

- 12:27 - Komentari (16) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

<	veljača, 2005					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28

Riječanka&svijet

11.02.2005., petak

No dan..ili, kada se budale ujedine i navale

Opis bloga

Linkovi

Hall of fame

Moji čitači