Riječki karneval

07.02.2005., ponedjeljak

Dakle, ostala sam od jučer dužna recept za kroštule. U mojoj obitelji već generacijama radimo tzv.triještinske kroštule. To nisu one tanke, krhke i lomne svijetlo žute kroštule koje se lome čim ih dotakneš i odmah otope u ustima koje rade Istrijani (iako znam i njih napraviti), već čvrste i tvrđe, zlatno smeđe boje, od debljeg tijesta, koje su bolje nakon što odstoje 2-3 dana, i onda doslovce kroštulaju, krckaju pod zubima.
Uzmem oko pola kilograma brašna u koje pomiješam oko pola paketića praška za pecivo i stavim ga u zdjelu. Napravim udubinu u obliku vulkana, tamo ubacim dva cijela jaja, malo soli, dodam 3-4 žlice šećera i promijesim. Dodam oko decilitar ulja i vina koliko treba da se tijesto može umijesiti. Koristim obično neko jeftinije vino, može i kiseliš. Ove godine je to bila baranjska graševina. Tijesto mora biti srednje konzistencije, dobro promijeseno. Ja ga podijelim na nekoliko hljepčića, i svaki na dasci razvaljam na debljinu od oko pola centimetra. Nakon toga režem trake tijesta širine oko 5-6 cm koje zatim režem na rombiće. Te rombiće po sredini još 2 puta uzdužno prorežem i međusobno isprepletem.
Pustim malo odstajati, oko pola sata i zatim pržim u vrelom ulju. Kada kroštule postanu zlatnožute, izvadim ih na papirnati ručnik da popije suvišno ulje i zatim posujem šećerom u prahu.

Jutros sam se već rano ustala i otišla kod mame. Tamo sam spremila ručak za naše prijatelje koji su došli na karneval. Bila sam malo klasičnija nego obično, pa sam ispekla krasan komad teletine od plećke sa ružmarinom i majčinom dušicom in forno, uz to sam u istom plehu ispekla krumpiriće i napravila kao prilog dinstani kineski kupus.
Ručali smo poprilično rano, jer smo u podne već bili na Korzu.

Dan je bio sunčan, no hladan, bura je cijelo vrijeme puhala. Povorka je započela u podne, predvodio ju je gradonačelnik u pratnji Meštra Tonija, koji je “privremeni” riječki šef grada, te ovogodišnje Kraljice karnevala koja je inače studentica medicine, te grupe tipičnih riječkih maski, Morčića, kao i predstavka gradova članova Udruge karnevalskih gradova. Morčići su obučeni u šarenu orijentalnu nošnju, ogrnuti zlatnim plaštevima, lica zacrnjenih, a na glavi nose bijele turbane. Kao karnevalski lik nastali su prema predlošku poznatog riječkog nakita, Morčića. Morčići su najčešće naušnice, privjesci, prstenje ili broševi od zlata sa glavom crnca ukrašenom turbanom, načinjenih od emajla. Porijeklo im je u 17.stoljeću, kada je prvi takav nakit donesen iz Venecije, koja je u to doba bila zaluđena Orijentom. Ima i jedna druga legenda, koja govori o mletačkoj kneginji, koja je zaluđena mladim robom Crncem, pobjegla sa njime u naše krajeve, a nakon njegove smrti dala si je napraviti medaljon sa njegovim likom te ga je do svoje smrti držala blizu svog srca. A tko zna, možda ima i nečeg od Shakespearovih junaka Desdemone i Otela u cijeloj ovoj legendi…
Uglavnom, Morčići su postali jako popularni u Rijeci i okolici, i prenosili su se sa koljena na koljeno..i danas se mogu nabaviti, no pitanje je do kada..naime, jedini preostali zlatar koji ih izrađuje ima problema sa Gradom oko najma poslovnog prostora i prijeti mu deložacija…

Bili smo na Korzu i promatrali povorku maškara i njihovih alegorijskih kola koja se poprilično sporo vukla do oko 16 sati, kada je bura pojačala i postalo je prehladno. Ove godine mi se čini da je bilo izrazito malo posjetilaca. Iako je ovo 22.riječka maškarana povorka, u ovakvom obliku se svega desetak puta održava. Naime, maškare kreću sa Delte, prolaze Fijumarom, kreću se cijelim Korzom do Trga Republike a zatim se po Rivi vraćaju na Deltu. Prvih je godina bilo manje sudionika…posljednjih je godina preko 100 grupa, za ovu je najavljeno oko 120 grupa sa preko 10.000 maškaranih sudionika. Prvih je godina bilo mnoštvo publike, sjećam se prije par godina je usprkos hladnoći i kiši bila tolika gužva i masa gledalaca da sam se jedva probila do Žabice ispratiti frendicu na bus za Istru. Ove godine se moglo nesmetano razgledavati izloge. Možda je i “krivac” direktan prijenos na KanaluRi.
No, bilo kako bilo, ja sam sa prijateljima oko 16 sati bila doma i nastavila gledati prijenos na TV. Djelomičan je razlog za povratak bio i rukomet.
Karnevalska povorka se rastegla gotovo do 20 sati..puno i previše. Mislim da će se neke promjene morati učiniti. Nitko ne može po hladnoći, a u doba karnevala je uvijek hladno, izdržati 7-8 sati na otvorenom, po mogućnosti još sa malom djecom, a da se, poput većine sudionika ne nalijeva alkoholom. Bilo je već prethodnih godina polemika na temu tko sve može sudjelovati u povorci, jer su viđene vrlo sofisticirane i elaborirane maske i maštovita alegorijska kola, no i grupice “maškara” začađenih lica i omotanih šarenim komadima tkanina. No, kod nas se teško može postići konsenzus i oko puno ozbiljnijih pitanja od ovoga, pa je sve ostalo po starom…
Još nešto me iznenadilo..nakon povorke, na Gatu Karoline Riječke će studenti Pomorskog fakulteta iz grupe PomFRi, paliti Pusta…još jedan novi “izum” koji nema veze sa tradicijom…

Eto, još je jedan karneval gotov. A Hrvatska nije osvojila zlato…

- 07:30 - Komentari (23) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

<	veljača, 2005					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28

Riječanka&svijet

07.02.2005., ponedjeljak

Riječki karneval

Opis bloga

Linkovi

Hall of fame

Moji čitači