Riječanka&svijet

05.12.2004., nedjelja


Vrijeme je za promjene!
Probudila sam se jutros odmorna, svježa, naspavana. Dan oblačan, dosadan, vlažan. Nakon što smo zajedno doručkovali, moj Silky je frknuvši nosom zavio natrag u spavaću sobu i ugnjezdio se na mome jastuku, okrenuvši mi leđa, što je bio znak...pusti me na miru!
A u mene se uselio neki nemir..što raditi danas? Hmmmm..što žene rade kada im je dosadno? Naravno, mijenjaju nešto! Raspored namještaja u stanu, karakter i navike svog muškarca...ovo zadnje sam nedavno čula od jednog svog macho kolege. E, sada je nastao problem. Stan mi je minimalistički opremljen, plus imam ormar rađen po mjeri, dakle, nemam puno što seliti i razmještati. A svog muškarca nemam. Dakle, što mi preostaje! Nakon par sekundi mi sine : kosa! No, nakon prvobitnog oduševljenja, sjetim se, moja dugogodišnja frizerka B.je nedavno imala prometnu nezgodu i ne radi. Nije joj, na sreću ništa, samo razbijeni ego, i auto, i hrpa briga...naime, moja draga B.dobro poznata partijanerica, totalno opičeno ludo žensko, se nakon povratka sa neke fešte u letva pijanom izdanju (2,07 promila) zabila u parkirani auto. Pri tome svoj auto razlupala de fešta, parkirani manje. No, čeka je sada debela kazna, plus 6 mjeseci bez vozačke.
Svejedno, nazvala sam je i pitala za savjet. Onda je pala odluka : hajmo kosu posvijetliti. Ja sam prirodna plavuša, tamnije pepeljasta, i već godinama imam svjetlije, nekada jednobojne, nekada dvo ili trobojne pramenove i dugu kosu, do sredine leđa. Posljednje dvije godine samo osvježavam boju(e) i redovito podšišavam vrhove. E, dosta je bilo! Vrijeme je za promjene! Sjećate se, to je bila nedavno jedna od krilatica jedne političke stranke za vrijeme predizborne kampanje.
Nisam sigurna koliko je dotična stranka, koja je btw.tada i dobila izbore, učinila i promijenila, čini mi se malo ili nikako i definitivno ne na bolje. Što je i na slijedećim izborima platila porazom.
Ja vjerujem u demokraciju, u ulogu pojedinca u društvu, u potrebu angažiranja na mijenjaju sredine. No, kada se o mojoj glavi (u konkretnom slučaju, kosi) radi, tu sam oktroirani autokrata. Odlučila sam, B.mi je dala savjet što da kupim.

I tako se ja otputila do grada, taman na vrijeme prije zatvaranja dućana. Kupila sam sve što mi je trebalo, našla sam i vremena za kavu sa dvije frendice, no, cijelo vrijeme sam bila na iglicama, željela sam što prije natrackati boju na glavu. Ma, baš smo mi ljudi čudna bića...nikada zadovoljni. Samo sat-dva ranije sam bila u polusažaljivom stanju, samo što nisam počela jaukati kako mi je dosadno, a sada sjedim na Korzu na kavi, sa dvije doista drage cure, i jedva čekam šmugnuti kući!
No, prokleto žensko u meni je ipak pobijedilo, krenuli su tračevi! Čula sam, krajičkom uha, spominjanje imena S.pa sam se uključila. Dotična S.je moja bivša draga prijateljica. I kolegica, ne doduše iste specijalnosti kao ja. Godinama se znamo, radile smo skupa, a kako je ona 3-4 godine mlađa, ja sam imala uvijek nekakav zaštitnički stav prema njoj. Osim na poslu, družile smo se i privatno, bile smo i isto vrijeme na speckama, raličitim doduše, ali povezanim. Naime, S.je anesteziologinja. Bila je to mirna, tiha i pomalo tajnovita cura. Naime, uvijek je sve o svima znala, prenosila rado tračeve, no on njoj se nikada ništa nije znalo. Prije oko 2 godine, bila je sama (nikada nije nitko znao za nijednog njenog dečka), i ja sam je upoznala sa jednim mojim znancem. I desila se ljubav, kojoj je pomalo kumovalo cijelo društvo na dočeku Nove 2003.godine. E, kako se veza zahuktavala, S.je prestala komunicirati sa prijateljima, zadnji puta sam s njom popričala u prolazu prije oko godinu dana. Nije više nikoga zvala, izbjegavala je druženja, a nakon nekog vremena sam i ja prestala smatrati je prijateljicom. Prije oko mjesec dana čujem da je trudna. Isto tako, par frendica koje bi je usput srele pa priupitale kako je, što se zbiva, ili ima li što novoga..otpremila bi s hladnim odgovorom ništa, sve je po starom. Kada bi je netko priupitao kako je G.(njen dečko), odgovarala bi...ma znaš, mi smo samo dobri prijatelji. Da, dobri prijatelji koji su stalno zajedno i po gradu se vodaju za ručice i ljube! Danas sam čula da je već prevalila 5 mjeseci trudnoće, a da to ni svojoj majci, sa kojom je vrlo bliska, nije rekla, pa je majka saznala od njene šogorice. Čudna žena! I tužna, jer onaj tko skriva plod ljubavi bez razloga (oboje su slobodni ljudi), a njeno dijete to sigurno je, poznajem ih oboje, tko zaboravlja na prijatelje u momentima radosti, nije drugo nego tužan čovjek... Ja joj želim sve najbolje, da rodi zdravo dijete (bila je na amniocentezi, zbog njene dobi), da bude sretna, da joj ljubav cvate...no, da ipak ponekad, požali što je spalila mostove prema prijateljima za sobom.

Kada sam došla doma, odmah sam se bacila u akciju. Čim sam namazala boju na glavu, zazvonio je telefon. Zvala me Fiorenza, jedna od prijateljica, nešto starija od mene, koju u posljednje vrijeme rijetko viđam. Ona puno radi, ja isto tako... Vidjele smo se prije nekoliko dana na Anitinom rođendanu. Kaže, u gradu sam, vidim da si doma, skočiti ću do tebe!
Nakon par minuta, evo nje. Otvorila sam vrata sa bojom na glavi. Fiore se uhvatila smijati. Kaže, vratila si me 10 godina unatrag. Tada sam stanovala (tj.bila podstanar) u istoj zgradi gdje i ona stanuje, puno smo se družile, a ja sam bila u nekoj fazi kada sam stalno mijenjala boju kose. Popile smo kavu i sokić, raspričale smo se, popodne i rana večer su proletili. Ja sam oprala i osušila kosu. Zadovoljna sam, posvijetlila sam za oko 3 nijanse. Mala, ali vidljiva promjena.
Što ću dalje, nisam još odlučila. Možda još svijetlije, možda kraća kosa. Kao što je Scarlett O'Hara rekla..I'll think about this tomorrow...


- 03:22 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>