Riječanka&svijet

29.10.2004., petak


Kiša
Pada…danas cijeli dan. Stane na nekoliko minuta a onda počne još jače. I tako u nedogled.
Cijeli je tjedan južina uzela maha, padalo je, pa se razvedrilo, no danas ne posustaje. Probudiš se tako ujutro, pogledaš kroz prozor…kolona automobila zamagljenih stakala, voze se na posao i oni koji inače ne bi. Gužva, nervoza, dan koji je još polumrak… Naravno, ako imaš sreće (ili nesreće, kako se uzme) da ne moraš na posao, ne preostaje ti drugo nego povratak u krevet…pa u polumraku sobe, u polusnu osluškivati skakutanje kapljica po prozorskoj dasci…
Tako se i ja danas borim sa južinom i polusnom… Petak je, vikend je pred vratima, pa iako ovog vikenda neću imati gostiju i ne planiram ručkove ni večere, svejedno moram obaviti predprazničko-predvikendašku kupnju. Tim više što u ponedjeljak dućani ne rade, a ja nisam pobornik kupovanja nedjeljom, kruha puno ne jedem i ne mora biti friški, netom spečen. Uglavnom, većinu svega što mi treba imam u zamrzivaču, odem 1-2x mjesečno u neki hiper-makro-mega market-tržni centar kupiti ostale stvari, no za svježe povrće i voće ne preostaje nego placa.
Spustila se ja tako do grada pješke, što sam već na pola puta, kod Guvernerove palače zažalila, nakon što me neki lik, uletjevši autom tutta forza u lokvu ispred pješačkog zalio po prednjoj strani, a to što su traperice do koljena već bile vlažne i natopljene kišom je dodatni “plus”…
Korzo poluprazno, kišobrani raznih boja žure na sve strane. A na placi kaos…štandovi preplavljeni krizantemama raznih boja i oblika, na sve strane razvijeni najloni, tende i suncobrani ne bi li se nekako od krupnih kapi zaštitili krhki cvjetovi… Kupuju svi redom, guraju se pored štandova, gotovo da nema prolaznika bez krizanteme. Bliži se Dan mrtvih ili Svi sveti. I onaj tko inače ne ide na groblje, tih dana dođe. Običaj nošenja krizantema na groblje za dan mrtvih…nemam pojma odakle se uvriježio kod nas. U svojoj postojbini, Japanu, krizantema je cvijet nad cvijetovima, kraljevski cvijet, simbol sunca i života. Kod nas je simbol mrtvih, no, simbolika života i smrti je često nedjeljiva, ciklička…
Nisam kupila cvijeće, ja uostalom imam krizanteme zasađene na balkonu i cvatu mi tijekom cijele godine. Nonu sam posjetila već prije par dana i odnijela joj dvije lončanice na grob.
Kupila sam ono što sam trebala, vratila se busom doma, skuhala si kavu…uzela novine u ruke..i osjetila zov kišnih kapi, pa hop u krevetac! Sve sam dublje tonula u polusan,a da stvar bude i gora, pridružio mi se moj veliki dugodlaki mačak, sklupčao u krilu i počeo presti. Pa sada budi faca i odoli, nemoj zaspati! Naravno da nisam uspjela…
Eto me sada, već je uvelike mrak, ja otečena, podbuhla hranim mačka (vjerojatno bih nastavila spavati da se nije derao i tražio jesti), pijuckam hladnu kavu, sjeckam povrće za večeru…ah, taj godišnji!

- 20:35 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>