Imam 23,imam obozavam glazbu u kojoj se lako izgubim.
imam jako malo ljudi koji me ful razumiju i moze tako i da ostane.Volim vukove jaaako i ako ih vrijedate vrijedate mene...
Nisam bas vjest u pisanju postova no potrudit cu se,izraziti da me se sto bolje razumije.
Obozavam jedan band i to je STAIND naj bolji band na svijetu,imam pun kurac gramatickih gresaka u blogu i boli me kurac za to,vec pun kurac godina zivim svoj zivot i nije ljep ali neka nada ne umire i koliko god jadan moj zivot bio svejedno ga volim i zivim zbog samo par ljudi u mom svijetu
toliko zasad.
TO DIE FOR...
TESTAMENT
A PERFECT CIRCLE
AFI
ALL THAT REMAINS
AGATHODAIMON
ANATHEMA
AM I BLOOD
AMON AMARTH
AGALLOCH
ANDROID LUST
ARCH ENEMY
BATHORY
BEFORE THE DAWN
BLOODPARADE
CHILDREN OF BODOM
COAL CHAMBER
COLD
COLLIDE
CROWN OF THORNS
DEFTONES
DELAIN
DROWNING POOL
ETERNAL TEARS OF SORROW
FLAW
GODSMACK
GOLDEN DOWN
GREEN DAY
HATEBREED
IN EXTREMO
KAMELOT
KATATONIA
KILLSWITCH ENGAGE
KITTIE
KREATOR
KYUSS
LILITU
MANDRAGORA SCREAM
METALLICA
MINISTRY
MOONSPELL
MUDVAYNE
MY DYING BRIDE
NOVEMBERS DOOM
NICK CAVE
OPETH
PAIN
PARADISE LOST
RAMMSTEIN
SAMAEL
SEETHER
SEPULTURA
SIGUR ROS
SK KROW
SLAYER
SOIL
STAIND
STONE SOUR
TAPPING THE VEIN
THE GATHERING
THEATRE OF TRAGEDY
THERION
TIAMAT
TOOL
VADER
VAST
VELVET ACID CHRIST
VIA MISTICA
VIXTROLA
WINTERSUN
I MNOGO TOGA SLICNOG
Brojac pokrenut 13.02.2007
Summon the Wolves
26.03.2007., ponedjeljak
Turned away into a thousand dreams....Found out what they mean...
Jesen lagano umire,zima joj preuzima zadnji dio duse...zadnji dah....a ove kapi jesenske kise oznacavaju sve suzne noci u bespucima tuge..dok tako sjedim u tami kraj moga prozora gledam puste ulice...volim kisu veseli me,ona jos jedina mi je ostala...ti si davno nestala...sjecam se prve svibanjske noci kada si me pitala sto mislis zasto zivimo...moj je odgovor bio jednostavan...ali tvoj je ostao na tvojim usnama zapecacen...zauvijek ce biti uzrokom moje boli iako to nismo ni znali...ja jos uvijek krocim hodnicima boli sa maglom kao jedinim suputnikom...hm volim samocu i tisinu jako...ali ipak zelja za tobom je nekada jaca...gledam svoj odraz u staklu...u ocima vidim nadu...vidim tvoju ruku kako mase zbogom....ne smisao zivota nisu pokusaji da te zaboravim kao sto si ti zaboravila mene...moj smisao zivota je netko tko ce biti uz mene kada mi je najpotrebnije....ona magla koje mi je bila jedini suputnik noc prije se digla i otkrila mnoga lica...mnoge ruke koje mi pruzaju utjehu i zagrljaj....mnogo ih je a medu njima se nalazi i smisao moga postojanja...hoda ovdje negdje ovim ulicama i potajno se prikrada mome srcu iako je ona tamo od prvoga dana.....
Cujes li me stari prijatelju...stvarno mi nedostajes...samo muk bi bio dovoljan...ne osjecam tvoje srce kako kuca...znam da si ziv i da se ne predajes nikada,kao sto si mene ucio da budem jak...ali slabim prijatelju dragi nedostajes mi...prijatelju gdje si otisao bez tebe neznam sto je dobro a sto krivo,bez tebe ne prepoznajem ruzu i obican cvijet...bez tebe cinim sve krivo nema te da me usmjeravas...molim te prijatelju ne ostavljaj me samoga...nadam se da me se jos sjecas...da me sada vidis bio bih ponosan prijatelju...puno toga si me naucio...ali sada osjecam kao da se gubim...samo jedna tvoja rijec bi me vratila na noge...a vidim samo tvoju sjenu u mnostvu...molim te vrati se prije zatvaranja ovog poglavlja zvanog zivot...spasio si me mnogo puta od boli a sada te molim spasi me od mene samoga...da saznao sam nakon mnogo vremena...zao mi je sto ti nisam mogao pomoci kao ti meni...ali zasto....zasto si se ubio?...zasto prijatelju dragi...dali te je nada napustila?mnogo si je meni pruzio dali sam ja kriv?...znam zasto...onoga dana sam saznao kada si dao svoj zivot za mene...tada sam shvatio sve...tvoj je bio upropasten...tvoje poglavlje je bilo gotovo za tebe...a ja ga prenosim dalje u mome srcu....moj prijatelj je mrtav ali ja ga volim i nosim u srcu...svake noci kada ugasim svjetla znam da si tu cekas me...da srest cemo se opet prijatelju...vidimo se na kraju poglavlja...
(posveceno mom prijatelju koji se predozirao......jako mi nedostaje....)
So sing about love,Sing about lust,So they will care
Noc se spusta gasi se dan,plamen svijeca naglasava kraj...proslost...a najavljuju nesto novo i buduce...
Dali me je strah budunosti...mozda malo...ali nikako vise nego proslosti...buducnost je nesto sto cu graditi...a ne rusiti...dan je bio lijep,osjecao sam se slobodno...onako kako nisam jako dugo...sjedio sam na balkonu cijelo vrijeme...sada sam lezao i gledao u nebo...obozavam nebo jako...volim zvijezde i planete...galaksije...buraz je kupio kucu pa ce uskoro njegov stan biti moj ako da onda si planiram nabaviti psa...ili mozda macku...nije vazno jedno ce biti...iskreno jedva cekam...znam da ce bit malo teze posto cu sve morat placat ali nije mi to neki problem sada...jedva cekam da registriram auto da mogu u Viroviticu nedostaje mi to drustvo jedva cekam da ih vidim...zelio bi otici i do Nikki i Ive i Jasne...i do Dinchy idem 27.5. KEWL i eto sutra se idem tetovirati opet 3 ukupno hehe malo je to...jos cu jednu max 2 pa mi dosta u utorak ja i Warrior idemo na i eto to je dosta za sada od mene...fakat se sjajno osjecam u vezi buducnosti...samo da me osjecaj ne vara...
It's gone from light to gray
But I'll move those clouds away
Letting the sun shine through
In this ode to you
Let the demons have their place
If so it's angels you'll create
Do you remember the night we danced on music played by the notes called stars?...Do you remember the path marked by the wolves paws that we walked on to find the lost eden?...It is there i placed my hand in yours,it is there on the lake we promised eternal love to each other with our own blood...oh how wonderful it was...back then...the smell of grass under the morning dew...and how mist danced on the surface of the lake...and now you walk away with tears and heart full of memories...you sent devil himself to burn my paradise...my life ended there on that day on that same place...and the new dawn will bring me to the place i will watch over you...you will never know how much i loved you...but i couldn't make you happy...my love just wasn't enough for you...you wanted something more...i know im not the one who can make your dreams come true so now its the time for me to say goodbye...but my will for life and love is bigger and stronger than death itself...i will not try to understand why...i will build my paradise again,i will go against the darkness i see hope when my friends whisper me the words i need to hear...some might say the end is near...but not for me i just began...i will not surrender...and i know im not alone...
She thought she was alone in her dying world...he loved her some much but never had any courage to admit it to her...it was the cold November night...like any other some would say...but not to them...she just sit there in her room for hours like every single day...nobody ever even come to see her just to make sure shes ok...midnight bell announced the start of the new day...she walked out of her home...she was so beautiful long hair black like the feathers of the raven...face white as snow...eyes clear as the lake...but now she prays earth for her soul to take...He finally got up and came to admit it all to her but she wasnt there...she got to the frozen lake...under the woods...where she decided to give her life to the lady of the lake...now her body lays under the ice at the lake...like a frame that captured a beauty...he came to the lake...and said...
"Let's pretend well meet again
Pretend you knew me
Pretend you cared
Let's pretend we once kissed
With compassion..."
From that day on,he spent every day of his life at that lake waiting for her return...but she is mute to his prayers...but love never dies...so he will keep praying to the lady of the lake to bring her mortal soul back to his arms...but still there is just a whisper of the wind and nothing more...but he knows that there lies a beauty and beyond the secret never told...
eto malo bzvz piskaranja...
Ponekad mi noc donese uspomene,ponekad osjecaje za koje sam mislio da sam zaboravio...na polici zvanoj "um" poput stare prasnjave knjige...sjecanja ispunjavaju svaku malu rupicu slobode...ponekad...
Ulice kojima hodam nocu poput slijepca su uvijek nepredvidive...ponekad je noc kriva za moja besmislena piskaranja...ali ona me vode u bolje sutra...ponekad...pozelim da zastanem...da se divim...da cujem zvona u sumrak...da docekam zimu sretan...da potrcim prema tebi dok nebo place,i tuga nestane...tamo negdje preko mosta snova,tamo ces me cekati...jednoga dana drzati cu te za ruku...vrijeme je da upitam noc za pomoc...kako da te pronadjem...ponekad...bi volio da se samo bacim u tvoj zagrljaj kao u bazen srece...osjetim tvoj dodir miran i njezan...a ja cu cekati taj dan,kao vjeran pas svoga vlasnika...ako te nema...ubiti ce me tuga...
ako da onda si planiram nabaviti psa...ili mozda macku...nije vazno jedno ce biti...iskreno jedva cekam...znam da ce bit malo teze posto cu sve morat placat ali nije mi to neki problem sada...jedva cekam da registriram auto da mogu u Viroviticu nedostaje mi to drustvo jedva cekam da ih vidim...zelio bi otici i do Nikki i Ive i Jasne...i do Dinchy
idem 27.5. KEWL i eto sutra se idem tetovirati opet 3 ukupno hehe malo je to...jos cu jednu max 2 pa mi dosta
u utorak ja i Warrior idemo na
i eto to je dosta za sada od mene...fakat se sjajno osjecam u vezi buducnosti...samo da me osjecaj ne vara...
