Cujes li me stari prijatelju...stvarno mi nedostajes...samo muk bi bio dovoljan...ne osjecam tvoje srce kako kuca...znam da si ziv i da se ne predajes nikada,kao sto si mene ucio da budem jak...ali slabim prijatelju dragi nedostajes mi...prijatelju gdje si otisao bez tebe neznam sto je dobro a sto krivo,bez tebe ne prepoznajem ruzu i obican cvijet...bez tebe cinim sve krivo nema te da me usmjeravas...molim te prijatelju ne ostavljaj me samoga...nadam se da me se jos sjecas...da me sada vidis bio bih ponosan prijatelju...puno toga si me naucio...ali sada osjecam kao da se gubim...samo jedna tvoja rijec bi me vratila na noge...a vidim samo tvoju sjenu u mnostvu...molim te vrati se prije zatvaranja ovog poglavlja zvanog zivot...spasio si me mnogo puta od boli a sada te molim spasi me od mene samoga...da saznao sam nakon mnogo vremena...zao mi je sto ti nisam mogao pomoci kao ti meni...ali zasto....zasto si se ubio?...zasto prijatelju dragi...dali te je nada napustila?mnogo si je meni pruzio dali sam ja kriv?...znam zasto...onoga dana sam saznao kada si dao svoj zivot za mene...tada sam shvatio sve...tvoj je bio upropasten...tvoje poglavlje je bilo gotovo za tebe...a ja ga prenosim dalje u mome srcu....moj prijatelj je mrtav ali ja ga volim i nosim u srcu...svake noci kada ugasim svjetla znam da si tu cekas me...da srest cemo se opet prijatelju...vidimo se na kraju poglavlja...
(posveceno mom prijatelju koji se predozirao......jako mi nedostaje....)
|