Prijatelji moji dragi evo opet vam se ja javljam iz moga malenoga svijeta,neznam kakav ce ovo post biti...samo vam zelim reci nemojte nikada dati nikome da vas povrijedi,znam prijatelji moji da je kasno za to da su nam duse vec izranjavane ali uvijek ce nam netko nanositi bol,a vi ste moj lijek...nazalost to su u vecini slucajeva osobe kojima najvise vjerujete i koje volite.Njima to nije dovoljno,vjerovatno kada nam to rade.Zasto im nasa ljubav i briga nije dovoljna neznam,zasto moraju uvijek prvo ispitati sto „zapravo zele od zivota“ a pri tome ispitivanju nas tako jako povrijede...necu vam pricati moju zivotnu pricu koja nije lijepa,ali prosao sam mnogo toga da mogu ovo sa sigurnoscu reci najgora bol je ona koju vam nanese voljena osoba...niti jedna bol na svijetu nije usporediva.Naravno da mnogo toga boli nemojte me krivo shvatiti,za one koji nisu to osjetili ne zelim im to nikada,vrlo je ruzno i bolno.Jedna meni vrlo draga osoba je nazalost saznala to malo prije mene i upozorila me je na to.I ja jesam suosjecao s prijateljem ali tek sada znam kako mu je...koliko to boli...sad razumijem njegovu svaku rijec...moj dragi prijatelj ce se prepoznati tu vjerujem...hvala ti na svemu,na podrsci i na tome sto si uvijek tu za mene...NIKADA ti to necu zaboraviti,dao bih svoj zivot za tebe...i da ZIVOT...moj je zivot sranje jadan je i glup...ali kakav god bio volim ga volim taj svoj jadni mali truli zivot!!!! E i sad kada napisem da bih dao zivot za tog covjeka to i mislim kao nesto najvrijednije od mene...eto toliko za sada.....
|