Revolucija mladih
23.09.2004., četvrtak
Crtice iz sabora
|
U posljednje vrijeme saborski zastupnici me često podsejćaju na svoje postojanje. Što dakako utječe na moje raspoloženje, negativno. Bilo u novinskim člancima, bilo na televiziji u Dnevniku. No, najviše od svega razbjesnilo me njihovo prikazivanje u vrijeme Voyagera, čime je HTV izbacio Voyagera iz programa. Očito Mirko Galić ima infiltratorske planove za HDZ-ovu zadnjicu. No, dok sam zbunjen gledao u lice gospodina Bebića pitajući se liči li više Parisu ili kapetanici u krajnjem stadiju evolucije (za one koji nisu gledali tu epizodu, prije navedeni su postali veliki ljigavi gmazovi-crvi), shvatio sam da u saborskim raspravama ima nečega zanimljivoga za prokomentirati, pa evo nekoliko crtica iz sabora. Starost Neki dan gospodin Nenad Stazić (SDP) pričao je nešto u vezi starosti članova sabora i općenito vlade i čelnih mjesta u državi. Tako je došao do zaključka da mlade apsolutno ne zanima politika, jer ih se ne želi postaviti na važnije pozicije. Naime u saboru ni 10 zastupnika nije mlađe od 30 godina. No njegovo izlaganje uporno je prekidao gospodin Bebić (HDZ) govoreći mu da je skrenuo sa teme, pritom se crveneći i puhajući uzbuđeno. No, koliko god gosp. Stazić dokazivao Bebiću da njegovo izlaganje ima veze sa temom, Bebić se nije dao dozvati k pameti i na kraju je gospodinu Staziću oduzeo riječ. To me je dovelo do zanimljivih razmišljanja. Zašto se u Hrvatskoj ništa ne događa? Osim loših stvari, naravno. Pa, zato jer većina političara grije svoju saborsku ili bilo koju važno-funkcijsku stolicu još od doba komunizma. Još je gore što svi ti ljudi su jako stari, sa time vrlo inertni. Potpuno protiv bilo kakvih promjena na bolje za hrvatski narod. Sjede u svojim kožnim foteljama i po cijele dane razmišlaju kako povećati svoju penziju. Pogledajmo samo zastupnike, većina ih je sijedih i ćelavih, sa velikim i kaloričnim podbradcima. Većina državne uprave je stara. Kako možemo u moderna vremena i ka Europi sa svim tim starcima što nas vode? Svi ti političari starog kova, navikli na čvrstovodeći komunizam, uvijek se začude kada se netko usudi prosvjedovati i prigovoriti im. No, budući da ih gleda Veliko Oko Europe, ne usude se poduzeti neke nasilne akcije, već jednostavno ignoriraju prosvjednike. Problem je što Hrvatskoj nedostaje mladih, entuzijastičnih i idealističkih političara koji će nas izvaditi iz ovog, blago rečeno, bezperspektivnog položaja. Elektroničko glasovanuje Ne mogu vjerovati što smo učinili. Modernizirali smo sabor. Ali ne ljude, već njihove ručice. Milijuni kuna poreznih obveznika utrošene su na „bugoviti“ sustav elektroničkog glasovanja. No, naši dobro obrazovani, mudri i iskusni saborski zastupnici nisu se nikako mogli sprijateljiti sa tim tako naprednim sustavom. Zbunjivao ih je sustav 3 tipke. Da, ne i suzdržan. I onaj užasan ključ! Pa kako će ga stalno imati sa sobom? Zar nije dovoljno što moraju paziti na svoj tupe? Tako su naši mudri izabrani vođe, se danima mučili i znojili pred tim tehnološkim mučiteljem. I cijelo vrijeme ih je mučilo to što ne vide kako će njihov kolega glasati. Prije, samo su trebali načuti riječ „glasanje“, pa bi se budili iz sna, pogledali svojeg ambicioznijeg stranačkog kolegu i imitirali njegovo, ponekad dizanje ručice u zrak a, ponekad njezino ležanje na stolu. A sada moraju sami odlučiti što će učiniti a, to je poprilično teško ukoliko prespavate raspravu. No, polako, korak po korak, sustav je popravljen do optimalnog radnog stanja a, naši starčeki su naučili klikati gumbić a, ne dizati ručicu i kupljen je veliki ekran na kojm će moći vidjeti kako je glasao njihov „ambiciozni stranački kolega“ . Tako je završena velika saga o hrabrom zastupniku i metalnom čudovištu. Fitnes No, sva ta uzbuđenja nisu dobra za naše drage zastupnike. Takva razina napora i stresa djeluje negativno na njihov organizam. Jedenje besplatne hrane, sjedenje u udobnim kožnim foteljama i veliki periodi sna, kao i golema plaća, djeluju na povećanje masnih naslaga na trbusima naših predstavnika, kao i na usporenje njihovih viših moždanih funkcija. Vidjeći da najvrijedniji sloj hravtskog stanovništva je ozbiljno ugrožen, hrabra žena Vesna Pusić (HNS) je predložila da se uz ostale obaveze saborskih zastupnika osim sudjelovanja u radu sabora, jedenja i pijenja u besplatnom restoranu, čitanje besplatnih novina, vožnje u besplatnom automobilu sa besplatnim osobnim vozačem i mnogim drugim poslovima koji nisu prikladni za običnog građanina RH, doda i nova obaveza: fitnes. Znanstveno je dokazano da ukoliko naši zastupnici počnu trenirati fitnes da će im se razvijati više moždane funkcije, da će se smanjiti njihov masni opasač, te da će općim poboljšanjem svog psiho-fizičkog stanja moći lakše i efikasnije raditi, tj. sudjelovati u poboljšanju stanja prosječnog hrvatskog glasača. Vidite dragi moji sugrađani, kako je našim zastupnicima teško, pa zašto tada ne izađemo pred hrvatski sabor i počnemo izvikivati našim dragim zastupnicima podršku u nihovom užasnom teškom poslu uništavanja naše budućnosti kao i budućnosti naše djece. Živjeli političari. Napomena: U politici postoje i rijetke iznimke koje se doista bore za našu bolju budućnost, pa napominjem da se ovi tekstovi ne odnose na njih. |
- 23:22 - Komentari (3) - Isprintaj - #
22.09.2004., srijeda
Bigbrother aka Sims: The Movie
|
Napokon je i u Hrvatsku stigao show poznat pod imenom Bigbrother. O čemu se radi u tom showu? Samo ime „big brother“ znači „veliki brat“ sugerirajući na česte događaje da stariji brat uhodi svoje mlađu braću i sestre. Tako se iz samog naziva može zaključiti da je to jedna vrsta reality-voajerskog showa. Show stvoren za niske strasti. Prve reklame za Bigbrother-a mogle su biti viđene prije otprilike mjesec dana kada se pozivalo gledatelje na sudjelovanje. Te mnoge kasnije reklame RTL-a koje su povećavale znatiželju gledateljstva. Polako kazivano nam je da se gradi kuća u kojoj će biti sudionici, pa opet reklame. Sve dok jednoga dana tj. u nedjelju nije prikazano službeno otvaranje showa. Otvaranje je počelo prikazima kratkih filmova o sudionicima, te razgovorom s njihovim najbližima. Što nam je to otkrilo? Sudionici showa (osim nekoliko iznimaka) su većinom bogata derišta hrvatskih tajkunčića i izrabljivača ili obične „dangube“. Tko bi si osim njih mogao priuštiti tromjesečni izostanak sa studija ili posla? Zatim nakon filmića smo mogli gledati kako se svi oni sat vremena vozikaju u službenim autima sponzora Bigbrothera, Volkswagen Touarezima sa značajnom tjelesnom stražom, kako bi se očuvao njihov indentitet, kažu. Tako je njih 12 se vozikalo do kućice, izlazilo iz automobila i sa pratnjom dva užasna voditelja, šetkala do kuće usput pokazivajući svoje nasmiješeno licašce kameri. Prije svakog kandidata, voditelji su pokušavali nagovoriti jadne, umorne, plaćene navijače da malo viču i glume svoju ulogu, no neki od njih su ostali hladnokrvni čak i kada im se kamera postavila ravno u lice. Kada su se svi izredali pred vratima, ušli su u kuću. U kući ih je dočekala bogata trpeza. No, oni „ograničeni“ kakvi jesu, nisu se mogli dogovoriti kako će sjesti. Pa su neko vrijeme cupkali uokolo, dok nisu sakupili hrarost i sjeli. Držali su se ukočeno i zbunjeno, no kako je RTL-ova ekipa predvidjela takvo nešto, bilo je ponuđeno vino, pa nakon nekoliko čaša i litara vina, svi su se opustili i počeli se razdragano upoznavati. Svaki je ponovio recitaciju nama otprije poznatu iz kratkih filmića i dodao neku svoju zanimljivost. Bilo je također „zanimljivo“ gledati kako lunjaju po kući tražeći jacuzzi, zbunjeno se okrećući po kući od 5 prostorija. Također su neki od njih jedva uspjeli otvoriti svoje kovčege, budući da im nešto kao brava i ključ nije poznato. Oduševljenju nije bilo kraja kad su otvorili svoje „darove“ i u njima otkrili sponzorske majce HT-a ili da bolje kažem T-mobilea, u vlasništvu DT-a (Deutsche Telekoma). Kasnije su vidljivo uzbuđeni dvojica natjecatelja pošli isprobati jacuzzi, urlajući kao divlje zvijeri uskočili su u kadu. U njoj su počeli ispuštati takve zvukove ugode, kao da je s njima bila profesionalna kineska maserka. Ekipi koja prati događaje je bilo vrlo zanimljivo namještanje „sprave“ u kupaćim gaćama jednog natjecatelja. Što nam izravno dokazuje što taj show jest; bolesno voajersko uživanje u narušavanju tuđe privatnosti. Također Bigbrother nam pušta samo iscječke iz prošlog dana, kada sve montiraju i „prilagode“ osjećajnoj publici. Najveći problem Bigbrothera jest taj što je prosječan ljudski život dosadan. Tako je tim ljudima dosadno a, što može biti dosadnije od gledanja ljudi koji se dosađuju? Tako možemo gledati ljude dok spavaju, obavljaju jutarnju i večernju higijenu, jedu i vjerojatno za prosječnog voajera najgoru stvar, kako razgovaraju. Njihovi razgovori su užasno dosadni i nezanimljivi. Najbolja scena mi je bila one natjecateljice u pinky sakou i crnim tajicama kako čisti stol, scena od gotovo 15 minuta. Brisanje ostataka hranje, pa malo zoom kamere na tu nečistoću što se nakupila pod krpicom, pa zoom out, nakon čega slijedi povećani profil natjecateljice, od kričavih štikli do njezinog lica sa izrazom krajnje zamišljenosti. Tako iz dana u dan. Ukoliko želim da mi neka budala dosađuje, pogledati ću Dnevnik ili snimku saborske rasprave. Pa nije za čuđenje što mišljenje o Bigbrotheru je loše. On-line anketa sa Iskon portala: odlično, već imam svog favorita 7% zanimljivo je 14% kandidati bi mogli biti bolji 6% bit će bolje kada krene izbacivanje 14% bez veze 59% Vrlo je i zanimljivo što A. Hebrang zabranio prikazivanje konzumacije duhanskih proizvoda. Koliko god mrzio tog "stvora" ipak se s ovom odlukom moram složiti. Pušenje je jedna od ogavnih navika. Natjecatelji koji su pridobili moj posebni prezir: (ne znam im imena, no prepoznati ćete ih po opisu) 1. Vin Dizel imitator. Kako osobno prezirem Vina Dizela i sve što ga obožavaju, njega i njegov pristup životu, taj natjecatelj teško mi je mogao biti antipantičniji. Njegovo lice koje djeluje nazadno i oni izbočeni zubi, ujedinjeni sa neandertalskim kulturnim manirama i ponašanjem dostojnog jednog teenager-a glavni su mu atributi. No, poprilično je i smiješan, jer njegovo tijelo bez mišićne muskulature djeluje kao ispuhani balon sa slikom Vin Dizela. 2. Karate kid. Bogati klinjo sa metroseksualnom frizuricom i mišićima paradira uokolo i glumi Don Juana zavodeći ružne natjecateljice. Tipični homo neandertalensis vulgaris. 3. Ćelava studentica. Horror, od stalnog pušenja preko iritantnog ponašanja do katastrofalne frizure. 4. Svi ostali natjecatelji. Zaključak: Bigbrother je perverzno-voajerska emisija u kojoj vrhunac zbivanja jest nečije glupiranje i ponižavanje. Ukoliko držite do svojeg samopoštovanja izbjegavajte ovu emisiju. |
- 19:12 - Komentari (5) - Isprintaj - #
18.09.2004., subota
Glazba i subkulture
|
Glazba je umjetnost. Umjetnost proizvođenja ugodnih zvukova. U tome su ujedinjene sve vrste glazbe. Svoj glazbi je cilj ljepota, jer stvaranje ljepote je najuzvišeniji cilj za nekog čovjeka koji svjestan živi. Ima u tome nešto božanske ostavštine. Sva je glazba lijepa. Od narodne glazbe primitivnih plemena i narodne glazbe preko klasične glazbe sve do moderne glazbe kao blues, soul i rock. Svaka je glazba lijepa, neke više neke manje, no svakoj je cilj ljepota, ljepota koja donosi zadovoljstvo. No, danas su stvorene neke predrasude. Ljudi su počeli glazbu, ne doživljavati kao ljepotu, već kao poruku. Tako su se stvorile subkulture koje su kao zajedničko obilježje imali glazbu. Te se subkulture međusobno negativno odnose jedna prema drugoj, i ograničile su se na slušanje samo svoje vlastite glazbe, podcijenjujući drugu. Iz takve sebičnosti nije moglo izaći ništa drugo, doli negativnog pogledu ka njihovoj glazbi. Navesti ću neke subkulture i njihovu glazbu. Rockeri. Nastali su kao bunt protiv uštogoljenosti i društvenih normi, nosili su poruku slobode, alkohola i uživanja. Vjerojatno najstarija subkultura. Njihovi članovi najčešće nisu neki ekscentrici, no odlikuju se odstupanjem od trendova i flegmatičnošću ka društvenim očekivanjima. Rockeri nažalost nestaju, kao i rock kao glazba, pretočena u neke druge oblike i komercijalizirana, ima sve manje pobornika. Najomiljeniji opijat je alkohol, uglavnom piva. Najpoznatiji članovi: motorističke bande. Najpoznatiji bend u Hrvatskoj je Hladno pivo, no oni su uvijek bili nešto između rocka i punka, a najnovijim albumom Šamar ušli su u područje komercijaliziranog rocka, no ipak valja im oprostiti, ipak su stari a, i obistinilo im se njihovo vlastito proročanstvo sadržano u pjesmi Pjevajte nešto ljubavno, što se najviše iskazalo u pjesmama poput Jednim osmjehom i Samo za taj osjećaj. Punkeri. Prepoznatljivi po svojem izgledu. Podrapani traper, irokeze i smrad. Većina „normalne“ populacije ih se kloni zbog njihove sklonosti ka krađi, jer ušteđevina traje samo tjedan dana. Punk kao glazba je žestokija inačica rocka. Najomiljeniji opijat: nepoznat, pretpostavka: alkohol, lake i teške droge. -napomena: Pink je komercijalizirano smeće, nikako ne spominjati njeno ime pred pravim punkerima Metalci: Zasada gotovo najbrojniji. Poznati po crnom (dark) looku. To znači, crne majce i hlače, više komada, duga kosa kako kod muškaraca tako kod žena. Žene često poznate po „ghotic looku“ tj. velike količine crnog sjenila oko očiju, crni ruž za usne i oskudna odjeća. Metalci, također vole nositi različite metalne ukrase, od križeva, lubanja, mečeva, lanaca do sotonističkih znakova i kojekakvog naci-smeća. Metal je također jedna vrsta žešćeg rocka. Nadasve su glasni i pjevači preferiraju hripav glas. Od opijata meni je poznato da su naslijedili ljubav ka pivi, no u primorju i ka vinu i žestokome. Također se dijele u nekoliko glavnih pravaca: death metal- predstavljaju ih klinci u pubertetu fanatično se zanimajući za sotonske kvazi-tričarije, umišljaju si da su demoni, vampiri i kojekakva vražja stvorenja. Tekstovi pjesama su također naklonjeni tim temama. Zazivaju đavla, režu žile, cmolje... heavy metal- metalci koji ne žele biti u krivu, pa su usvojili sve karakteristike drugih metal pravaca. Njih ima najviše, no oni su i najmanje vjerni svojoj glazbi i subkulturi. power metal- ovaj metal je sličan heavyu no ima nekoliko specifičnih razlika. Tekstovi imaju fantastičnu ili srednjovjekovnu temu. Neki bendovi su prihvatili tolkienovu tematiku za tekstove svojih pjesama. Najmuzikalniji i meni najprihvatljiviji pravac metala. Postoje i još mnogi drugi pravci i vrste metala, no ne želimo im dati previše prostora i pozornosti. Hip-hoperi, reperi: Nastali od soula i bluesa, danas doživljavaju svoj procvat. S hopcupom i repom započeli su siromašni američki crnci koji si nisu mogli priuštiti novac za glazbala, ni vrijeme za učenje sviranja na njima. Glazba im se sastoji od brzogovorenja tekstova uz glazbenu podlogu. Također su i započeli korištenjem vinila u modernoj glazbi, gnječeći ga tako da ispušta na gramofonu čudne zvukove. Tekstovi su im u početku bili smisleni i sadržavali su društvenu kritiku, no kako su se komercijalizirali tako su im se tekstovi pretvorili u beskonačno ponavljanje riječi: nigga-pussy-money...u...u... Prakticiraju mahanje rukama dok pjevaju, oblače se kričavo i neukusno, najčešće u široke hlače, trenirke i isto takve majce. Također jako vole nakit, što veće što kričavije. Taj look vjerojatno su naslijedili od svodnika, no tko bi doista znao? Najomiljeniji opijat: marihuana Zanimljivo kako ta vrst glazbe nije pocvjetala sve od pojave eminema, očito zato jer bijelci nisu mogli prihvatiti crnačku glazbu dok je nije otpjevao jedan bijelac. No, tada su je mnogi prihvatili pa danas je eminem pao u zaborav dok je njegovi nasljednici i dalje su popularni. Od hopcupa jedini koji je vrijedio u hrvatskoj je bio Blackout project, no njih više nema. Danas je najpopularniji Edin Osmić, zvan i Edo Majka. U njegovim tekstovima ima i nešto poučnoga, manje-više, no kako ja osobno ne volim hopcup a, Edin i nije nešto talentiran, bilo bi vrlo lijepo da on što prije otvori svoju pečenjaru i bude kuhar. Možda bolje radi albansku hranu nego što pjeva. Šminkeri: Ne znam kada su nastali no vjerujem da je to počelo negdje 70' s diskom i Johnom Travoltom. Danas najveća skupina. Prepoznatljivi po šarenoj, trendovskoj odjeći. Vrlo je važno da odjeća ima poznati trademark, kao Nike, Adidas, no oni bogatiji nose Lacoste i sl. No teško je točno reći kako izgledaju jer se ravnaju po trenutačnoj modi, a moda se mijenja svaki dan. (tj. ne mijenja već reciklira) Slušaju gotovo sve: od komercijaliziranog popa, Britney, Lopezke, Šakire, Princa, Michaela Jacksona, Madone, Ut-a, do domaćih „zvijezda“ kao Brkić, Kindl, Neno Belan, Dragojević, Giboni, Zec, Colonija... Također slušaju techno, sve vrste i disco. Također je i zanimljiv fenomen da oni obožavaju narodnjake. Škoro, Balašević, Thompson i sve njihove klonove i slične pjevače. Ne zaziru ni od srpskih narodnjaka, kao Ceca, no ipak hrvatski narodnjaci su pod direktnim utjecajem srpskih i bosansko-hercegovačkih. Najomiljenije piće: ovisi o glazbi i novčanim sposobnostima, narodnjaci- pivo, vino; techno- kokteli i žestoka pića. No, popularni su svi stimulansi, narkotici kao i lake i teške droge. Ovo su neke od tih grupa, no ono što one ne shvaćaju jest da je sve to samo glazba. Glazba ne bi trebala zastupati svjetonadzor. Glazba bi trebala biti ljepota. No, nažalost u poplavi inovativnosti i još gore, mode, ljudi sve više degradiraju glazbu, sve dok ne postane svoj izobličeni odjek. Glazbom nešto žele reći, no time oštećuju njezinu ljepotu. Glazbu treba promatrati na drugi način, umjetnički. Glazba je nešto više od naših gloženja, želja i frustracija. Glazba je izraz ljepote, ljepote koju samo čovjek može ostvariti. Nešto predivno. |
- 20:45 - Komentari (12) - Isprintaj - #
Abortus
|
U posljednje vrijeme mnogo se govori o abortusu. Svi iznose svoje poglede na to. Od novinara, političara, do svećenika i vjernika. Kako su različita razmišljanja, tako su i pokrenuta različita djelovanja. No, svi samo iznose svoje mišljenje, dok tuđe kritiziraju, bez da su ih pozorno promotrili. No, krenimo od početka. Pojam abortus podrazumijeva dobrovoljno prekidanje trudnoće, od strane trudnice. Na abortus možemo gledati iz više različitih kuteva, jer spoznaja je cjelina. Djetetov kut: Novo ljudsko biće stvoreno je onog trena kada se DNK spermija izmješa sa DNK jajne stanice. Tad nastaje zigota i ona je temeljna stanica iz koje se razvija novo ljudsko biće. ( Vrlo je važno ne uspoređivati zigotu sa jajnom stanicom i spermijem. Jer zigota jest početak ljudskog bića, dok jajna stanica i spermij su samo sastavni dijelovi, koji sami za sebe su nesposobni stvaranja novog živog bića. ) Kasnije se zigota razvija i nastaje embrij, pa fetus. Sve dok nije staro oko 9 mjeseci kada je spremno napustiti okrilje majčine utrobe i osloniti se na vlastiti organizam. Smrt: Uništenje djeteta dok je još u najranijem stadiju razvoja (dok još nije postalo fetus) je najvjerojatnije najmanje krvoločno. Ubija se u najnižem stupnju razvoja, dok još nije u stanju osjetiti je. No, ukoliko se sa abortusom odugovlači i fetus se razvije do stupnja kada mu srce počinje kucati, vrlo je vjerojatno da će fetus moći osjetiti svoje uništenje, smrt. Iako možda ne u potpunim doživljajem. Najgori slučaj jest ukoliko se dijete rodi, a roditelji ga napuste i ostave u kanti za smeće ili sličnom mjestu. Ili vlastoručno učine čedomorstvo. Sada ću razmotriti razloge za i protiv abortusa sa djetetove strane gledanja. ZA: Djete koje će se roditi nepoželjno vrlo će patiti u životu. Odrastati će saznanju da je neželjeno, vjerojatno skrbljen od strane samohranog roditelja. Taj roditelj vjerojatno neće biti u stanju dati mu sve što je potrebno, što zbog financijskih, što zbog psihičkih razloga. Tako će djete imati vrlo teško djetinjstvo i vrlo vjerojatno patiti zbog toga cijeli život. Druga je solucija slanje djeteta u dom. Ova opcija je također vrlo loša jer odrastati bez roditelja sigurno je strašno. PROTIV: Svako živo biće ima pravo na život. Ubijanje tako nedužnog stvorenja je poprilično nehumano, ili vrlo humano (kad se to pogleda koje su sve užase ljudi u stanju učiniti). No, možda djete neće imati loš život, možda će se roditelji snaći ili će to dijete posvojiti neki par koji ne može imati djete a, želi ga. Ali u krajnjem slučaju, život se sastoji od loših i dobrih iskustava, zanijekati nekome priliku da živi je, po mojem mišljenju vrlo zla stvar. Majčina strana: U slučaju neželjene trudnoće njoj je definitivno najgore. Ona je ta koja snosi posljedice. ZA: Rođenje djeteta može biti riskirantno, pogotovo ako je majka vrlo mlada. Nadalje, dijete je vrlo velika odgovornost. Ono može pokvariti sve majčine planove za budućnost. Gotovo uništiti život, jer se majka ne može više školovati, tj. vrlo mnogo vremena joj oduzima djete. Djete također i prekida djetinjstvo i mladost, roditelj je prisiljen vrlo brzo odrasti i uozbiljiti se. Djete je i financijski teret, najčešće ostavljena od partnera, majka će biti u nedostatku financijskih sredstava. Čeka je težak život. U manjim sredinama često se i prakticira društveno neodobravanje prema majkama koje su neplanirano rodile. PROTIV: Pobačaj može ostaviti kao posljedicu smanjenu plodnost ili čak neplodnost. Također abortus ostavlja teške psihičke posljedice. Majka će vjerojatno cijeli život žaliti što je dala ubiti svoje djete. Moguće je da će majka ipak biti vrlo dobar roditelj i da će joj stići pomoć, što od roditelja, što od određenih organizacija i okoline. Očeva strana: Otac će najčešće biti užasnut. Željeti će da njegova partnrica pobaci jer za njega to ima najmanje posljedica. Ukoliko partnerica ne pobaci, ili će plaćati alimentaciju ili će se morati brinuti za djete. Što također znači žrtvovanje vremena i nekih životnih prilika. No, otac može također i željeti djete i sa partnericom ga uspjeti podignuti. Zaključak: Abortus nije uzrok problema. On je tek krajnja posljedica. No, tko je uistinu kriv? Na prvom mjestu su krivi roditelji. Većina današnjih osoba je svjesna posljedica spolnog odosa. No, kako je požuda jača od pameti, mnogi se upuštaju u česte seksualne odnose, sa različitim partnerima. Dobna granica osoba koje ulaze u spolne odnose sve je niža. Ljudi postaju sve neobuzdaniji, koliko zbog popuštanja stege, koliko zbog općeg trenda seksualnih sloboda i kulture promicanja seksualnosti i slobode. Uglavnom, problem je u tome što se NE razmišlja. Dakako, često se i ne koriste kontracepcijska sredstva. Drugi krivac je država tj. odrasli. Zbog nekih predrasuda (većinom poteklih od crkve) odgađa se postavljanje seksualnog odgoja kao predmeta u škole. Neki misle da bi tako samo pogoršali stanje. No, to je krivo. Neznanje je jedna od vrlo važnih uvjeta za neželjenu trudnoću. Ukoliko bi bili svjesniji posljedica, bili bi oprezniji. Konačno, abortus je ipak ubojstvo, jer nije važno osjeća li djete ili ne, važno jest da je živo, a, ubijanje živih je ubojstvo. Pogotovo ljudi. Najvažnije bi bilo naučiti ljude da seks nije životno neophodan, da nije najvažnija stvar na svijetu, te da se strpe dok ne odrastu, ili barem dok ne budu spremni, jer svaki čin ima posljedice. Tužno je da ljudi svoj užitak plaćaju životima svoje djece. |
- 20:43 - Komentari (2) - Isprintaj - #
12.09.2004., nedjelja
Vidi! Pa ja zaista imam blog!
|
Nakon maturalca uspio sam zaboraviti username i password, pa nisam ništa pisao. Ionako traje škola, moram se odlučiti na koji ću faks ići, a uz sve to u kreativnoj sam crnoj rupi. Divota. Zahvaljujem blogovoj help ekipi koja mi je u kratkom roku dala novi password. Nadam se da ću Vam nešto uskoro napisati. Nešto moram napisati. |
- 14:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Revolucija mladih
Revolucija mladih je pokret kojem je glavni cilj promoviranje slobodnog razmišljanja koje je danas u mladih zagađeno kapitalističkim društvom. Moja želja je da svi možemo donositi svoje zaključke i slobodno iznositi naša razmišljanja koja neće ovisiti o kulturološkim, vjerskim i rasnim predrasudama i smjernicama. Superkmetske kronike Priče i isječci iz života u kojima komentiram moju zatupljenu okolinu. Riječ superkmet ne odnosi se na zemljoradnike već na ljude koji se ponašaju nelogično, nekulturno i primitivno. Mentalno retardiranim osobama Molio bih mentalno retardirane osobe da mi oproste upotrebu njihovih pogrdnih naziva (debil, moron, kreten) za imenovanje ljudi koji su si vlastoručno psihički izveli lobotomiju. Životinjama Želio bih zamoliti nesebične životinje (svinje, krave i ostale domaće životinje) koje cijeli život pate u industriji mesa, da bi ih na kraju ubili na mučan način da bismo ih mi mogli jesti, da mi oproste na tome što njihovim imenom imenujem ljude koji snose moj gnjev. Ti ljudi ionako zaslužuju taj naziv u smislu u kojem ga izgovaraju. |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||