Revolucija mladih
22.09.2004., srijeda
Bigbrother aka Sims: The Movie
|
Napokon je i u Hrvatsku stigao show poznat pod imenom Bigbrother. O čemu se radi u tom showu? Samo ime „big brother“ znači „veliki brat“ sugerirajući na česte događaje da stariji brat uhodi svoje mlađu braću i sestre. Tako se iz samog naziva može zaključiti da je to jedna vrsta reality-voajerskog showa. Show stvoren za niske strasti. Prve reklame za Bigbrother-a mogle su biti viđene prije otprilike mjesec dana kada se pozivalo gledatelje na sudjelovanje. Te mnoge kasnije reklame RTL-a koje su povećavale znatiželju gledateljstva. Polako kazivano nam je da se gradi kuća u kojoj će biti sudionici, pa opet reklame. Sve dok jednoga dana tj. u nedjelju nije prikazano službeno otvaranje showa. Otvaranje je počelo prikazima kratkih filmova o sudionicima, te razgovorom s njihovim najbližima. Što nam je to otkrilo? Sudionici showa (osim nekoliko iznimaka) su većinom bogata derišta hrvatskih tajkunčića i izrabljivača ili obične „dangube“. Tko bi si osim njih mogao priuštiti tromjesečni izostanak sa studija ili posla? Zatim nakon filmića smo mogli gledati kako se svi oni sat vremena vozikaju u službenim autima sponzora Bigbrothera, Volkswagen Touarezima sa značajnom tjelesnom stražom, kako bi se očuvao njihov indentitet, kažu. Tako je njih 12 se vozikalo do kućice, izlazilo iz automobila i sa pratnjom dva užasna voditelja, šetkala do kuće usput pokazivajući svoje nasmiješeno licašce kameri. Prije svakog kandidata, voditelji su pokušavali nagovoriti jadne, umorne, plaćene navijače da malo viču i glume svoju ulogu, no neki od njih su ostali hladnokrvni čak i kada im se kamera postavila ravno u lice. Kada su se svi izredali pred vratima, ušli su u kuću. U kući ih je dočekala bogata trpeza. No, oni „ograničeni“ kakvi jesu, nisu se mogli dogovoriti kako će sjesti. Pa su neko vrijeme cupkali uokolo, dok nisu sakupili hrarost i sjeli. Držali su se ukočeno i zbunjeno, no kako je RTL-ova ekipa predvidjela takvo nešto, bilo je ponuđeno vino, pa nakon nekoliko čaša i litara vina, svi su se opustili i počeli se razdragano upoznavati. Svaki je ponovio recitaciju nama otprije poznatu iz kratkih filmića i dodao neku svoju zanimljivost. Bilo je također „zanimljivo“ gledati kako lunjaju po kući tražeći jacuzzi, zbunjeno se okrećući po kući od 5 prostorija. Također su neki od njih jedva uspjeli otvoriti svoje kovčege, budući da im nešto kao brava i ključ nije poznato. Oduševljenju nije bilo kraja kad su otvorili svoje „darove“ i u njima otkrili sponzorske majce HT-a ili da bolje kažem T-mobilea, u vlasništvu DT-a (Deutsche Telekoma). Kasnije su vidljivo uzbuđeni dvojica natjecatelja pošli isprobati jacuzzi, urlajući kao divlje zvijeri uskočili su u kadu. U njoj su počeli ispuštati takve zvukove ugode, kao da je s njima bila profesionalna kineska maserka. Ekipi koja prati događaje je bilo vrlo zanimljivo namještanje „sprave“ u kupaćim gaćama jednog natjecatelja. Što nam izravno dokazuje što taj show jest; bolesno voajersko uživanje u narušavanju tuđe privatnosti. Također Bigbrother nam pušta samo iscječke iz prošlog dana, kada sve montiraju i „prilagode“ osjećajnoj publici. Najveći problem Bigbrothera jest taj što je prosječan ljudski život dosadan. Tako je tim ljudima dosadno a, što može biti dosadnije od gledanja ljudi koji se dosađuju? Tako možemo gledati ljude dok spavaju, obavljaju jutarnju i večernju higijenu, jedu i vjerojatno za prosječnog voajera najgoru stvar, kako razgovaraju. Njihovi razgovori su užasno dosadni i nezanimljivi. Najbolja scena mi je bila one natjecateljice u pinky sakou i crnim tajicama kako čisti stol, scena od gotovo 15 minuta. Brisanje ostataka hranje, pa malo zoom kamere na tu nečistoću što se nakupila pod krpicom, pa zoom out, nakon čega slijedi povećani profil natjecateljice, od kričavih štikli do njezinog lica sa izrazom krajnje zamišljenosti. Tako iz dana u dan. Ukoliko želim da mi neka budala dosađuje, pogledati ću Dnevnik ili snimku saborske rasprave. Pa nije za čuđenje što mišljenje o Bigbrotheru je loše. On-line anketa sa Iskon portala: odlično, već imam svog favorita 7% zanimljivo je 14% kandidati bi mogli biti bolji 6% bit će bolje kada krene izbacivanje 14% bez veze 59% Vrlo je i zanimljivo što A. Hebrang zabranio prikazivanje konzumacije duhanskih proizvoda. Koliko god mrzio tog "stvora" ipak se s ovom odlukom moram složiti. Pušenje je jedna od ogavnih navika. Natjecatelji koji su pridobili moj posebni prezir: (ne znam im imena, no prepoznati ćete ih po opisu) 1. Vin Dizel imitator. Kako osobno prezirem Vina Dizela i sve što ga obožavaju, njega i njegov pristup životu, taj natjecatelj teško mi je mogao biti antipantičniji. Njegovo lice koje djeluje nazadno i oni izbočeni zubi, ujedinjeni sa neandertalskim kulturnim manirama i ponašanjem dostojnog jednog teenager-a glavni su mu atributi. No, poprilično je i smiješan, jer njegovo tijelo bez mišićne muskulature djeluje kao ispuhani balon sa slikom Vin Dizela. 2. Karate kid. Bogati klinjo sa metroseksualnom frizuricom i mišićima paradira uokolo i glumi Don Juana zavodeći ružne natjecateljice. Tipični homo neandertalensis vulgaris. 3. Ćelava studentica. Horror, od stalnog pušenja preko iritantnog ponašanja do katastrofalne frizure. 4. Svi ostali natjecatelji. Zaključak: Bigbrother je perverzno-voajerska emisija u kojoj vrhunac zbivanja jest nečije glupiranje i ponižavanje. Ukoliko držite do svojeg samopoštovanja izbjegavajte ovu emisiju. |
- 19:12 - Komentari (5) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Revolucija mladih
Revolucija mladih je pokret kojem je glavni cilj promoviranje slobodnog razmišljanja koje je danas u mladih zagađeno kapitalističkim društvom. Moja želja je da svi možemo donositi svoje zaključke i slobodno iznositi naša razmišljanja koja neće ovisiti o kulturološkim, vjerskim i rasnim predrasudama i smjernicama. Superkmetske kronike Priče i isječci iz života u kojima komentiram moju zatupljenu okolinu. Riječ superkmet ne odnosi se na zemljoradnike već na ljude koji se ponašaju nelogično, nekulturno i primitivno. Mentalno retardiranim osobama Molio bih mentalno retardirane osobe da mi oproste upotrebu njihovih pogrdnih naziva (debil, moron, kreten) za imenovanje ljudi koji su si vlastoručno psihički izveli lobotomiju. Životinjama Želio bih zamoliti nesebične životinje (svinje, krave i ostale domaće životinje) koje cijeli život pate u industriji mesa, da bi ih na kraju ubili na mučan način da bismo ih mi mogli jesti, da mi oproste na tome što njihovim imenom imenujem ljude koji snose moj gnjev. Ti ljudi ionako zaslužuju taj naziv u smislu u kojem ga izgovaraju. |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||