U posljednje vrijeme mnogo se govori o abortusu. Svi iznose svoje poglede na to. Od novinara, političara, do svećenika i vjernika. Kako su različita razmišljanja, tako su i pokrenuta različita djelovanja. No, svi samo iznose svoje mišljenje, dok tuđe kritiziraju, bez da su ih pozorno promotrili. No, krenimo od početka.
Pojam abortus podrazumijeva dobrovoljno prekidanje trudnoće, od strane trudnice. Na abortus možemo gledati iz više različitih kuteva, jer spoznaja je cjelina.
Djetetov kut:
Novo ljudsko biće stvoreno je onog trena kada se DNK spermija izmješa sa DNK jajne stanice. Tad nastaje zigota i ona je temeljna stanica iz koje se razvija novo ljudsko biće.
( Vrlo je važno ne uspoređivati zigotu sa jajnom stanicom i spermijem. Jer zigota jest početak ljudskog bića, dok jajna stanica i spermij su samo sastavni dijelovi, koji sami za sebe su nesposobni stvaranja novog živog bića. ) Kasnije se zigota razvija i nastaje embrij, pa fetus. Sve dok nije staro oko 9 mjeseci kada je spremno napustiti okrilje majčine utrobe i osloniti se na vlastiti organizam.
Smrt:
Uništenje djeteta dok je još u najranijem stadiju razvoja (dok još nije postalo fetus) je najvjerojatnije najmanje krvoločno. Ubija se u najnižem stupnju razvoja, dok još nije u stanju osjetiti je.
No, ukoliko se sa abortusom odugovlači i fetus se razvije do stupnja kada mu srce počinje kucati, vrlo je vjerojatno da će fetus moći osjetiti svoje uništenje, smrt. Iako možda ne u potpunim doživljajem.
Najgori slučaj jest ukoliko se dijete rodi, a roditelji ga napuste i ostave u kanti za smeće ili sličnom mjestu. Ili vlastoručno učine čedomorstvo.
Sada ću razmotriti razloge za i protiv abortusa sa djetetove strane gledanja.
ZA: Djete koje će se roditi nepoželjno vrlo će patiti u životu. Odrastati će saznanju da je neželjeno, vjerojatno skrbljen od strane samohranog roditelja. Taj roditelj vjerojatno neće biti u stanju dati mu sve što je potrebno, što zbog financijskih, što zbog psihičkih razloga.
Tako će djete imati vrlo teško djetinjstvo i vrlo vjerojatno patiti zbog toga cijeli život. Druga je solucija slanje djeteta u dom. Ova opcija je također vrlo loša jer odrastati bez roditelja sigurno je strašno.
PROTIV: Svako živo biće ima pravo na život. Ubijanje tako nedužnog stvorenja je poprilično nehumano, ili vrlo humano (kad se to pogleda koje su sve užase ljudi u stanju učiniti).
No, možda djete neće imati loš život, možda će se roditelji snaći ili će to dijete posvojiti neki par koji ne može imati djete a, želi ga. Ali u krajnjem slučaju, život se sastoji od loših i dobrih iskustava, zanijekati nekome priliku da živi je, po mojem mišljenju vrlo zla stvar.
Majčina strana:
U slučaju neželjene trudnoće njoj je definitivno najgore. Ona je ta koja snosi posljedice.
ZA: Rođenje djeteta može biti riskirantno, pogotovo ako je majka vrlo mlada. Nadalje, dijete je vrlo velika odgovornost. Ono može pokvariti sve majčine planove za budućnost. Gotovo uništiti život, jer se majka ne može više školovati, tj. vrlo mnogo vremena joj oduzima djete. Djete također i prekida djetinjstvo i mladost, roditelj je prisiljen vrlo brzo odrasti i uozbiljiti se. Djete je i financijski teret, najčešće ostavljena od partnera, majka će biti u nedostatku financijskih sredstava. Čeka je težak život. U manjim sredinama često se i prakticira društveno neodobravanje prema majkama koje su neplanirano rodile.
PROTIV: Pobačaj može ostaviti kao posljedicu smanjenu plodnost ili čak neplodnost. Također abortus ostavlja teške psihičke posljedice. Majka će vjerojatno cijeli život žaliti što je dala ubiti svoje djete. Moguće je da će majka ipak biti vrlo dobar roditelj i da će joj stići pomoć, što od roditelja, što od određenih organizacija i okoline.
Očeva strana:
Otac će najčešće biti užasnut. Željeti će da njegova partnrica pobaci jer za njega to ima najmanje posljedica. Ukoliko partnerica ne pobaci, ili će plaćati alimentaciju ili će se morati brinuti za djete. Što također znači žrtvovanje vremena i nekih životnih prilika. No, otac može također i željeti djete i sa partnericom ga uspjeti podignuti.
Zaključak:
Abortus nije uzrok problema. On je tek krajnja posljedica. No, tko je uistinu kriv?
Na prvom mjestu su krivi roditelji. Većina današnjih osoba je svjesna posljedica spolnog odosa. No, kako je požuda jača od pameti, mnogi se upuštaju u česte seksualne odnose, sa različitim partnerima. Dobna granica osoba koje ulaze u spolne odnose sve je niža. Ljudi postaju sve neobuzdaniji, koliko zbog popuštanja stege, koliko zbog općeg trenda seksualnih sloboda i kulture promicanja seksualnosti i slobode. Uglavnom, problem je u tome što se NE razmišlja. Dakako, često se i ne koriste kontracepcijska sredstva.
Drugi krivac je država tj. odrasli.
Zbog nekih predrasuda (većinom poteklih od crkve) odgađa se postavljanje seksualnog odgoja kao predmeta u škole. Neki misle da bi tako samo pogoršali stanje. No, to je krivo. Neznanje je jedna od vrlo važnih uvjeta za neželjenu trudnoću. Ukoliko bi bili svjesniji posljedica, bili bi oprezniji.
Konačno, abortus je ipak ubojstvo, jer nije važno osjeća li djete ili ne, važno jest da je živo, a, ubijanje živih je ubojstvo. Pogotovo ljudi. Najvažnije bi bilo naučiti ljude da seks nije životno neophodan, da nije najvažnija stvar na svijetu, te da se strpe dok ne odrastu, ili barem dok ne budu spremni, jer svaki čin ima posljedice. Tužno je da ljudi svoj užitak plaćaju životima svoje djece.
Post je objavljen 18.09.2004. u 20:43 sati.