četvrtak, 27.12.2012.
HOT NEW ALBUM: Jack White - "Blunderbuss"
(Columbia / Third Man Records, 2012), žanr: alternative rock, punk blues, garage rock
White nikada sebi nije činio nikakve usluge niti olakšice time što je cijelo vrijeme bio hiper aktivan na svim mogućim drugim projektima u vrijeme i poslije matičnog mu benda The White Stripes. Umjesto da uživa u plodovima rada u Stripesima, u slavi i parama laganini do njihovog narednog albuma, on se cijelo vrijeme posve izlagao širokoj javnosti. Naime, osim rada u the White Stripesima, White je radio i albume sa svoja dva sporedna benda: The Raconteurs i the Dead Weather zatim snimao s Aliciom Keys, da spomenem samo nju, te naposljetku izdao i svoj solo debi album.
E sada, ako ste zadrti fan the White Stripesa mogli biste ovaj album gledati preko debelog povećala i reći „Ovo nije najbolje što on može“ . I nije, ako gledate iz perspektive the White Stripesa budući da je on ipak bio samo polovica benda a sada je jedinka za sebe. Dakle ono što dobijate na „Blunderbussu“ je Jack White i samo Jack White. Stariji, možda malo više fokusiran na detalje, manje je ali ipak, ograničavao samog sebe (nego je to bio slučaj s WS), pokazao je daleko jače emocije… ali je i dalje neurotičan čudak, ekscentrik kao i uvijek, sa ili bez Meg White. Ovaj je album ujedno neki završetak i posljedica nekoliko stvari i procesa: post White Stripes ere i njegovog odnosa i veze s Meg, te raskid(i) veza, ljubavi i brakova. Ovo je posve osobna i vrlo detaljna priča jednog autora, na mahove kontroverzna i čudnovata, ali uvijek originalna, osebujna i genijalno ispričana. Pa i onda kada mislite da na albumu nema ništa novo što već ranije niste čuli od Whitea. Da? Pokušajte ponovo.
„Blunderbuss“ jest NJEGOVO najbolje djelo. White je manje više očekivano onakav kakvog ga znamo otprije: ekscentričan i misteriozan, koji opet nema nikakvih poteškoća da nas ponovo zaskoči i iznenadi . Na ovom albumu se bavi prilično gadnim temama: izdajom, nepodnošljivom krivicom, ljubomorom, protuoptuživanjem … Nije baš da White nije u prošlosti napravio i bolje pjesme – ali svaka pjesma zasja u svoje vrijeme: neke pjesme manjeg kalibra postanu teška artiljerija kada imaju svrhu i razlog, a samim time dobijaju i na veličini. Ovdje one služe u svrhu jednog albuma koji podvlači crtu ispod nečega i automatski su daleko značajnije nego da ih se izvuče iz konteksta ili gleda same za sebe.
Navikli smo od Whitea i na bolje riffove? Na „Blunderbussu“ ih skoro pa i nema: ovo je u tom kontekstu glazbeno posve drugačije posložen album. Ako vam oni nedostaju, onda ste propustili uhvatiti bit ovog albuma.
„Blunderbuss“ je jedan od najboljih rock albuma godine. Ja bih se čak zapitala koliko je on rame uz rame s najboljim albumima the White Stripesa. Ako mene pitate, bogme jest, itekako.
Popis pjesama:
1. Missing Pieces
2. Sixteen Saltines
3. Freedom at 21
4. Love Interruption
5. Blunderbuss
6. Hypocritical Kiss
7. Weep Themselves to Sleep
8. I’m Shakin’
9. Trash Tongue Talker
10. Hip (Eponymous) Poor Boy
11. I Guess I Should Go to Sleep
12. On and On and On
13. Take Me with You When You Go
Legenda:
- mrak mrakova, 
- a dobar je nema šta, 
- tu ima svega al je uglavnom dobro, 
- ne znam jel bi plakao ili pobjego, 
- i pakao je bolji od ovoga albumaOznake: Jack WHite, The WHite Stripes, Blunderbuss, alternative rock, album, recenzija
