Return of ALTEREGO

petak, 13.04.2012.

HOT NEW ALBUM: Viktorija Novosel: "Kroz šumu" (recenzija)

Viktorija Novosel: "Kroz šumu" (recenzija)

Vjerovali ili ne, uopće nisam bila u toku kada je Viktorija Novosel pjevala (i pobijedila) na Supertalentu (malo mi idu na živce ta natjecanja pa ih nekad niti ne gledam, zavisi kako mi dođe koje godine), ali sam Palomu Negru čula i vidjela iako totalno van histerije koja se uvijek oko tih natjecanja događa, no nisam bila nikakva iznimka kada sam je čula - to je bio jedan ogromni WOW.

No ono što me je kasnije poprilično iznenadilo i nije mi se baš svidjelo jest da je Viktorija (tek) nakon tog natjecanja gdje god da sam je čula uživo – pjevala s jakim vibratom u glasu, koji u pravilu, ako nije u pitanju opera, smatram vrlo iritantnim načinom pjevanja. Naravno to je stvar ukusa i ne znači ništa loše. No, nekad jak vibrato može značiti veliku tremu i nesigurnost. Što je točno u pitanju kod Viktorije zaista ne znam, no prema hvalospjevima i podršci koje joj udjeljuju kolege priznati i poznati glazbenici, bit će da ovo zadnje nije slučaj. Ipak, ako slušate Kroz šumu i da nemate blage veze koja je pozadina karijere Viktorije Novosel – lako moguće da biste i album i njeno pjevanje okarakterizirali upravo tremom. Srećom, balans tipa, pa i stila pjesama koje su odabrane za album je taman toliko dobar, a glazba raznovrsna da je taj detalj dosta ublažen.

Album je zbirka vrlo inventivnih obrada domaćih, a pod time mislim na širu regiju bivše države (osim U plavu zoru Pink Martinija), pjesama-klasika što je samo po sebi potvrda činjenici da je Viktorija izrazito (multi)talentirana, vrlo širokih glazbenih pogleda i senzibilnosti i po tome joj definitivno nema premca među mladim snagama u Hrvatskoj. Hoće li vam se ti klasici u njenim obradama, a koje su poprilično (pre)tugaljivog i (pre)sumornog predznaka, sviđati više od originala ili ne, teško je reći jer niti sama nisam načistu ako gledam cjelinu, toliko je svaka pjesma zasebno poglavlje. Istina je vjerojatno negdje na sredini, pjesma po pjesmu.
No ono što je mnogo važnije te za jednog izvođača, pogotovo novog, esencijalno bitno, jest da nema šanse da ostanete ravnodušni ili bez komentara. A kada znamo za kakvim se konjem diže velika prašina (da se malo metaforikom „ufuram“ u tematiku nekih pjesama sa albuma) onda vam je sve kristalno jasno.



Da budemo posve precizni, album se ne sastoji samo od obrada već je njemu dodana i jedna Viktorijina autorska pjesma, naslovna, i ne mogu se oteti dojmu da je Viktorija trebala umjesto obrada ipak odraditi autorske pjesme pa makar i ne sve svoje vlastite. Nekako mi nije nešto presuper stvar kada se novi izvođač predstavi svijetu s obradama, to je nekako deplasirana i nerealna situacija. Ukoliko se ne radi o drastičnim zaokretima u žanru glazbe kao što su to recimo napravili 2cellos, koji su obradili kompleksne rock-pop pjesme sa samo dva, dijametralno suprotna originalima, instrumenta i to bez ikakvih vokala.

No i prvijenac s (ovakvim) obradama je daleko bolja stvar nego da izvođač koji je posve spreman na stupanje na scenu negdje u zapećku „plete i hekla“ nekoliko godina, gubi zamah, volju i još mnogo štošta, kao što se to dogodilo Zoranu Mišiću, a rijetki su napravljeni od dovoljno jakog „materijala“ da to sve pregrme i ne izgube ništa (srećom Mišić jest) - uvjerena sam da je od takvog materijala i Viktorija. To naprosto isijava iz nje.

Ovaj prvijenac je nešto ekstra posebno, donosi upravo ono nešto BITNO od novog izvođača u postojeću glazbu. Što će se dalje dešavati, ostaje otvoreno, i iako bih rado rekla da će Viktorijin put i sljedeći album biti strmi uzlaz u visine, prošlost je s nekim, njoj sličnim izvođačima pokazala tešku suprotnost, kada izvođač sam ne zna prepoznati svoju najjaču osobinu, adut, ONO po čemu se izdvaja od mase i čime tu istu masu može lako povesti za sobom, ili je pak nedovoljno jak i previše pod utjecajem okoline koja može lako nekog povesti u posve besmislenom ili prosječnom smjeru, da ne kažem dosadnom i Bogu i široj publici... (probajte pogoditi o kome pričam).

Kroz šumu je pomalo komoran album i neće biti za svakoga, ali ne treba niti biti. Ne mjeri se kvaliteta baš nužno kvantitetom.





Popis pjesama:

1. Gdje Dunav ljubi nebo
2. Žute dunje
3. Astronaut
4. Odvedi me *
5. Budi (ft. Darko Rundek) *
6. Što te nema
7. Odakle ti, Bože, ovi drumovi
8. Kafu mi, draga, ispeci
9. U plavu zoru *
10. Kroz šumu *




Legenda: - mrak mrakova, - a dobar je nema šta, - tu ima svega al je uglavnom dobro, - ne znam jel bi plakao ili pobjego, - i pakao je bolji od ovoga albuma