Return of ALTEREGO

ponedjeljak, 31.12.2007.

"Stara Godina"

utorak, 25.12.2007.

Sretan Božić...by Misia

Nije još prošao Božić...barem ne Božićni praznici, pa ovime uz svoje iskrene čestitke svima - na neki način prenosim i čestitku portugalske pjevačice fada - Misie, koja je 22.12. u HNK održala jedan poseban: dostojanstveni i smirujući Božični koncert.

Nekako mi se baš puno ne priča - dojam je bio takav.

Misia spada, po renomeu, u najveće pjevačice fada, makar meni osobno više "leže" Mariza i Theresa iz Madredeus. Jer, Misia ima pomalo grubu boju glasa, iako je to vrhunski glas.
Nisam do sada Misiu slušala uživo, pa ne mogu posve vjerodostojno ocijeniti njen repertoar, ali ono što je izvela u zagrebačkom HNK - to su pjesme, sigurno lirikom krasne, ali ja koja pojma nemam o portugalskom i moram "pasti" na ili muziku ili glas - bile su pomalo dosadnjikave i počela sam lunjati prostranstvima svakdašnjih problema i zanimacija. Vrhunac mi je bio kada smo frendica i ja maltene počele šaputati "što ćemo kupiti na placu idući dan".
Misia je i podosta pričala, bilo pred početak neke pjesme o tome kako je nastala ili o čemu govori, što je bilo također pomalo uspavljujuće.
Ipak, osim toga mozgovnog odlutavanja, set-lista se malo popravila i kasnije nam je bilo drago da smo Misiu vidjele uživo, i konačno pohodile HNK nakon sto godina (što nas sigurno može biti sram).

Ili kako moj braco kaže: "trebamo se kulturno uzdizati".
Sada barem znam da jako volim Madredeus i Marizu.
I da hoću u Portugal na jedan godišnji odmor.

Tko me vodi? :-)

petak, 07.12.2007.

Laibach

Dvorana Jedinstva (Močvara) Zagreb - 23.11.

Skoro me sram priznati da se uz svo svoje poznavanje rock-pop muzike nikad nisam zapravo upoznala s kultnom slovenskom skupinom međunarodne karijere i slave, najuspješnijeg benda bivše SFRJ - Laibach.

U vrijeme kada su imali svoj najveći uzlet ranih 80-tih i 90-tih i kad je Neue Slowenische Kunst (iliti NSK) bio apsolutni zakon na ovim prostorima alternativnog i provokativnog rocka, ja sam plivala u nekim drugim vodama i Laibach mi nikada nije sjeo na prvo slušanje, pa drugih nije ni bilo.
Početak njhove karijere, a i kasnije, obilježili su skandal, incidenti i sukobi s raznim institucijama. Korištenje znakovlja Trećeg Reicha i sličnih provokacija nitko baš nije (ispravno) doživio, a tome su i sami bili krivi jer su relativno neodgovorno i nejasno komunicirali svoje ideje. No, to im nije zaustavilo međunarodnu karijeru.
Ali je zaustavilo moj interes za njih.

Laibach je izvrtio 27. godina postojanja, dosta izmjena članova, a ja još uvijek nisam nikad odslušala taj bend. Ovu sam grešku pokušala ispraviti još prošle godine, no tek mi je prije tjedan dana uspjelo konačno da "vidim i to čudo". Uzela sam pod ruku frenda, fotografa i velikog fana Laibacha ("koji je uz njih odrastao" - ja bih rekla da nije nikad) da me uputi u povijest bolesti, da ne blebnem neko "Laibach svetogrđe" u Močvari od neznanja. Recimo, cool pokrivalo koje nosi njihov frontman, jest pokrivalo rudara iz Trbovlja, slovenskog mjesta pokraj Ljubljane.
I tako dalje...

Obožavam inteligentne bendove koji uz muziku znaju što znači snaga svjetla i sjene, odnosno lighta. Laibach je koncert počeo sa stvarima s novog albuma, svojim obradama međunarodnih himni.
Francusku, kojoj je najveća baza Marseljeza, je ne bi prepoznala niti rođena majka.
Ipak, bilo je zanimljivo. Vrlo.
U drugom dijelu koncerta su se bendu pridružile dvije "punčke" s kikicama, u totalno cool obleki i još skuliranijeg nastupa.

Rock je bio žešći, stvari poznatije i oću-neću morala sam priznati da je bio odličan i koncert i nastup i muzika.

Nema šta, neke bendove treba vidjeti i slušati s odmakom vremena. A i oni više nisu provokatori koji su provocirali samo radi provokacije.