Return of ALTEREGO

ponedjeljak, 29.10.2007.

"Bezizlazno je to"

četvrtak, 25.10.2007.

Formula 1 ide na G.O. - flashback sezone 2007

"...I tako je cijela ova sezona obilježena događajima koji su totalno prevazišli urlike bolida i kruženje po pistama, jer je čak zainteresirala sve ljubitelje "tko je potegao koga i tko je kome prijatelji, a drugome neprijatelj" u maniri najboljih James Bond uradaka, a i domaćice se ne bi posramile dionica: "zašto je tko kome, kako će to ispasti i hoće bi biti sretnog završetka".

Ukratko, osim špijunskih afera, bombastičnih izjava, opanjakavanja po medijima, kvazi izdaja, nagle slave i karijere iz snova, alkoholizma i partijanja, gnjeva i ljutnje, ipak imamo i ono najvažnije:

- sjajnih trka i vrhunskih vožnji






- infarktnih sudara i sretnih završetaka









- veličanstvenih pobjeda






i - ni manje ni više, nego tri pretendenta za naslov do zadnje trke.



Rookie (zelenac) Lewis Hamilton je pokazao da jest sjajan vozač, i da će (u futuru!) biti vrhunski vozač, ali on to sada još nije. Da je ovu sezonu umjesto u jednom od dva najbolja bolida sezone vozio u Red Bullu, Renaultu ili nedajbože Spykeru, vraga bi bio vodeći tijekom sezone. I da nije "cica-mica" šefa momčadi koji ga pod izlikom jednakosti u timu grli i tješi kada to nitko ne vidi.



Fernando Alonso, dvostruki svjetski prvak i sigurno trenutno najkompletniji vozač današnjice, pomalo je izgubio tlo pod nogama od Hamiltonove konkurencije u vlastitoj momčadi. Umjesto da usijanu glavu zabije u snijeg i počne voziti kako samo on zna, gubio se u intrigama, ljutnji i opravdanom nezadovoljstvu. I doveo nedoumicu u svoj ugled i reputaciju, u situaciji na samo par bodova iza Hamiltona. No nije i svoju inteligenciju i znanje vrhunskog majstora.



Treći, s najmanje šansi da osvoji ovo prvenstvo, Kimi Raikkonen, "ledeni", najbrži vozač današnjice se u 7 svojih godina u F1 nijednom još nije okitio svjetskim prvenstvom. Kojemu monotona trka zna biti tako dosadna da izgubi koncentraciju i izleti sa staze (mi bismo rekli, zaspi za volanom), također se lovio u glavi tijekom sezone.
Onda se probudio i vjerojatno shvatio da dok se McLarenovi vozači svađaju i gube snagu na razmirice, on bi konačno mogao zgrabiti ono što mu jednom zaista i pripada.



Ako bi tko ove sezone trebao osvojiti svjetsko prvenstvo u Formuli 1, to je ipak Kimi Raikkonen.
Ako ništa drugo a ono zato što ga je ipak najviše i zaslužio."

ponedjeljak, 15.10.2007.

Muse ... SuperMassive band with soul

updated, 15.10.
fotke i review koncerta objavljeni su na službenom siteu benda (pod Tour dates):
Muse official website



Dom Sportova, Zagreb - 9.10.

Besmisleno je da uopće pokušavam ostaviti ovdje neku recenziju ili nešto slično sinoćnjeg koncerta benda Muse.
Što god da napisala, onaj tko će ovo čitati reći će "jao, kako ljigavo!", ali zaista nije.
Pročitajte večernji.hr, net.hr, muzika.hr, forum.hr - whatever - svi kažu isto:
sinoćnji koncert je bio S A V R Š E N.

U biti ja uopće nemam teksta za ovo sinoć. Mislim ja idem na koncerte svaki tjedan barem jednom nekad i više.

Stvarno volim Muse, ali volim ja i druge bendove. Recimo u sličnom sam emocionalnom deliriju bila kada je The Cult bio ovdje, zato što smo ih tolikih godina teško čekali, ali ovo je bilo (nadam se da ne) neponovljivo.

Osim velebno velebnih lighta, stagea, i zvuka, naročito me se dojmilo nevjerojatno sviračko umijeće sve trojice članova bez ijednog falša, a vokal pjevača Matthewa Bellamya je uživo KOLOSALAN. Doslovce nisam mogla vjerovati svojim ušima.
Ono slušaš CD, mp3 i ostale điđe-miđe digitalne snimke i, kako Muse dosta koristi digitalizirani (reklo bi se "sintetizirani" mikrofon za vokal) - ono nema šanse da tako zvuče i uživo.
Ma taj vokal zvuči uživo sto puta bolje jer je živ, pred nama, srčan, i krvav pod kožom.

Također se rijetko događa da se izvođač/i ne iskradu iz dvorane putovima neznanima i uobičajeno je da ih se rijetko igdje javno vidi poslije koncerata - Muse su izašli iz dvorane u svoj bus na parkiralištu uz špalir najupornijih fanova.

Opet također se rijetko čuje/vidi da su tako velike zvijezde kao što su trenutno oni, tako dragi, simpatični i normalni (čak sramežljivi).
U pola jedan ujutro strpljivo su davali autograme, slikavali se sa nama, pričali ....

Dečkovi iz Muse-a:

Imate i srce i dušu, a ne samo slavu i pare! Svaka čast!

Ali - nijedna priča nije savršena, pa tako ni ova. Publika je bila fenomenalna - ali. Zagreb je izmogao jadnih 3000 posjetitelja! Seoska svadba ima više posjetitelja negoli je imao koncert Musea. A prije nekoliko mjeseci dečki su napunili Wembley dvaputa po 75.000 ljudi. Ako je odnos stanovništa Britanije i Hrvatske 50:4, koliko bi po jednostavnoj računici trebalo biti ljudi na zagrebačkom koncertu?

O Zagrebe, o Hrvatsko, Quo Vadis?

subota, 13.10.2007.

Snivaj noćas