..."nego, Maro, rec' ti meni, šta je to spiiin"...
sjećam se...kad mi je bilo 10 godina...to je bio prvi put kad sam mislio da sam ja svoje odrastanje završio zato što sam spoznao svijet kao nitko drugi, zbilja, kao nitko...to je neka vrsta epohe mog života, mislim...od 10. godine pa eto do 15., sam već 4 razine svijesti prošao...i sad, mislim...da sam dostigao novu, eto pete....
no sad...nije da me to čini imalo pametnijim i boljim...ali mudrijim svakako...
i to me ponukalo na dublje razmišljanje o vezama između mene i ljudi koji slove kao mudri, a to su - stari ljudi...
nda....
oni su tu mudrost sticali godinama, i to puno godina, svašta su prošli i imaju iskustva iz mnogočega....
eh, da, ja nemam to, ali imam ono što većina njih nije baš imala, a to je, ljudi moji, moj treći roditelj - TV!
da, dakle....nvm, iako imam tu veliku prednost, to ipak ne mora nikaj značiti, a sad opet mislim kako nemože biti jasnije od ovoga, ali to stalno mislim i onda se ipak još razjasni...
čudno je to, zaista...vidjet ćemo za oko godinu dana....
moje mišljenje je da sam ja mudra osoba, koliko god balav bio...i to mogu reči bez imalo bahatosti, jer je to tako, činjenično stanje...
da nebi bilo da nije ništa proizašlo iz moje bivše faze, pokušat ću se sjetit kaj se promijenilo...
da, dakle, više ne mrzim tokio hotel...
mislim da su se malo smirili, a koliko god su bili bahati i umišljeni i glupi, sad su odrasli, i to se vidi na njima...(u 5 minuta radim procjenu karaktera na osnovu držanja, tona glasa, gestikulacija i naravno, onoga kaj kaže)
razlika je velika....ugl...nije da sam fan ono, sad sam prema njima ravnodušan...potpuno...
shvatio da je moj ukus za odjeću prilično čudan, da da.....
da bar moramo nositi uniforme u školi........
da da.....
odlučio da ovaj novi burn niš ne valja i da moram nać drugo najdraže energetsko piće
odlučio uvijek u kafiću piti ness frappe kad se pije kava, a kad se pije nekaj drugo onda bitter lemon....
i tako to....nije baš nešto....bitno....mislim.....
ugl....
naslov.......ova rečenica je u naslovu zato jer kad god je se sjetim počnem hiperventilirati od smijeha....
hmmm, da ste ju vi čuli i vama bi bila smiješna, siguran sam...
to je na neki način...to....jer više zbilja neznam o čem da pišem...mislim fakat kaj da velim...nznm......a eto da ne gnjavim....idem.....samo prije kraja jedan....
problem....
trivijalizacija škole!
razmislite o tome....
toliko od mene!
laku noć...
i kaj sad da delam??!?!?!!?
dakle....ako želim da post bude zanimljiv, a to dakako želim, onda bi morao malo razmotriti mentalitet hrvatskog naroda u dobi od 8 do 88, iliti dobnog raspona mojih čitatelja, no da...iako većina 88-godišnjih dedeka nemre više čitati jer boluju od neke kronične bolesti zbog koje ih stalno sve boli i svi im u tramvaju moraju ustupiti mjesto inače oni ustvrde da štujemo sotonu i da oni dikad nisu bili takvi nego su uvijek poštovali starije, i sve to okrune retoričkim pitanjem samome sebi: "kud ovaj svijet ide?!" ili svima nam dobro znana vrsta uzdaha: "ah, ta današnja mladež..."
dakle, da se vratim na temu...
morao bi razmotriti mentalitet hrvata te već neke dobi, tako da znam kaj bi njih zanimalo, eh, tu sad dolazi jedno ALI......
da da shvatili smo kod mene ništa direktno....suptilnost je kvaliteta ljudi moji...
dakle, po treći put, pošto moja publika (ako se tako može nazvati šaćica nadobudnih klinki i petero normalnih ljudi) nisu tipični hrvati nego (bar si tako govorim svaku večer prije spavanja) iznadprosječna grupica ljudi koji znaju za bolje stvari u životu, to je dakako razlog zašto čitaju moj blog, mislim...
uglavnom, još tridesetak dana do praznika, u tom dobu tako čudno kratkom moram ispravit ocjene, jer opet dobih 1 iz matematike, majke mi, da nekomu ovo velim mislili bi da se zajebavam...kak 4 puta pasti matematiku....mislim.....roditelji mi se uopće više ne obraćaju...ah da sam znao da je u tome tajna....no da....
sad shvatih da mi je naslov malo u inverziji.....nda....who cares? really....
slušam INXS, čudno ili da?
ma oni su super...
kako lik siluje usnu harmoniku.....wow....moram to naučit svirat....
usna harmonika je definitvno kulnija od gitare ili bubnjeva il nečeg takvog...
još uvijek mi onaj stih "dere dušu":
In all that exists
None have your beauty
I see your face
I will survive
ah da.....
to me dovodi do valentinova....najglupljeg dana u godini.....ljudi, pa dajte molim vas di vam je anarhistički duh?! razbijte te lance trgovina i komercijalu oko tog valentinova!!
to je sranje, sranje u bojama.....
zbilja......
još nekaj, jedna osoba mi posebno ide na živce...
nisam joj htio reć adresu tak da mogu reći da mi ide na živce...
hm, da...
a kaj ja mogu....nikaj ljudi moji...
gledat svijet, gutat zrak, slušat glazbu, pisat postove.....
um....učit?!?!
da naravno...to pogotovo
učiš za sebe a ne za profesore ili mamu i tatu....
koji ku**c?!?!?!!
malo sutra učim za sebe e čim dobim pozitivnu ocjenu iste sekunde zaboravim sve kaj sam ti reko....ma daj molim te....hrpa sranja....
kak da hrvati nebudu glupi kad uče od glupih ljudi, odgajaju ih glupi ljudi, žive pokraj glupih ljudi, na teveu reklamiraju glupe ljude......
mislim...oke to je bilo malo pretjerano al ipak....znate ko je kul?!
ona ženska branka šeparović, ona koja radi "Škrinju", e ljudi moji meni je ta ženska prezakon....i onaj njezin glas.....wow......
katarzično.....
.....iako mi je netko rekao da je nesvjesno brojanje sveg i svačeg prvi znak neurotičnosti, evo proteklog tjedna u brojkama:
68 puta djelomično preslušao disassociative od mansona
29 puta u potpunosti preslušao gore navedenu pjesmu
4. put pao matematiku
8 filmova pogledao od prošlog ponedjeljka, ovaj vikend ih pogledah 5 (krvave mi oči)
dobio 5 ocjena, od čega 4 jedinice i jednu dvojčicu
100 riječi u sastavku kojeg moram napisat za nekih 15 minuta....
dakle....ne da mi se više.....
idem pisat onaj prije spomenuti sastavak...da...inače je i inspiracija najbolja u ovo doba noći....a ja svoju inspiraciju trošim tu na vas....pih!
idem ja....
btw-puno sam skakao s teme na temu, no hard feelings, ako niste nikaj skužili u redu je ni ja niš ne kužim...
aj bok....
.....and god help us all......
a eto i mene! *spontani aplauz* *imam kwan*
možda nije ovaj post, konkretno ovaj, pisan iz razloga da sam se osjećao kao da će mi počet para izlazit iz ušiju od previše inspiracije, ako nije to ostaje još jedan nazovi-extrem, a to bi bilo da je iz čistog forsa i da će biti dozlaboga glupo i dosadno kako meni tako i vama....
ali kome to vama?!
budimo realni ovaj post je za moju dušu....jer ipak, promijenio sam adresu (da opet) bloga mi dragog prije nekih tri dana....razlog, pitate? uglavnom moja sestra....koja mi je stalno čitala postove i znate već kakvi su LMR slučajevi kad imaju zlu namjeru nekog izživcirati do zadnje nervne stanice (nemogu reći živčane stanice jer mi je to oduvijek zvučalo kao da je netko razživčanio stanicu i bolje ju ne dirati...)......dakle...da...promjenjena adresa bi svakog logičkim zaključivanjem dovela do zaključka da nitko ne zna za tu adresu i nitko ne može čitati ovo kaj ja sad pišem...to je zbilja istinito....osim nekilicine ljudi koji su pitali ili tako nešto pa sam im rekao adresu....antunu i karačiću sam reko regressive, a zapravo je repressive, i onda me antun pita kaj znači regressive i zašto mi se tak blog zove...ja zbilja onda razmišljam ali nikako da se sjetim zašto mi se tako blog zove....i onda sam poslije vidio da je repressive....sad kad bolje razmislim nije za čuditi se takvoj grešci jer tekućeg tjedna sam zaista svašta zametnuo, zaboravio, zabunio i tako unedogled....ali iz hrpe iskaču dva zaboravljanja, jedno je zaboravljanje karte za prestavu kad sam išao u kazalište, a drugo je zbilja apsurdno, a to je zaboravljena školska torba koju nisam ni ponio u školu....sad se pitate zašto se to događa inače pouzdanoj osobi...odgovor je bolno, ironično, jednostavan-
STRES....
da....recimo samo da se nekava tjeskoba i prikriveni stres uvukao u mene....ja ga nisam ni osjetio....al bio je tu, cijelo vrijeme...izjedao me...i eto, sad se opet događa lavina beskrajne bezsmislenosti....kažem beskrajne, jer je izražen taj životni vijek kao nešto što traje i traje bez nekog vidljivog kraja....a po cijelom tom putu samo slijedim isprekidanu bijelu crtu i kršim ograničenja....
jednom, djeco, jednom čete dođi u fazu života kad....eto, prestaneš nalaziti razlog i svrhu...nakon toga ako vam se ocjene ne poprave (da, to začudo zna biti dio razloga) to će kulminirati u ovo što sam ja....eto, reći ću moje životne ambicije: Naći smisao, naći veselje...
da, svjestan sam koliko to zvuči glupo i emerski, ali lejble na stranu, to je zadnje kaj mi sad treba...dakle, bez ikakvih insinuacija, i ne, nebum se rezal prevelika sam pizda za to...(sad se neki retard smije zato kaj sam reko da sam pizda...omg...)
i sad, neznam kaj ću....jednostavno...nikaj me baš ne veseli....jednostavno je tako, potpuna melankolija...i osjećam se zarobljeno u tome...jer nemogu sad naći kao po popisu stvari koje me možda vesele...jer takav popis ne postoji (to je jedan od razloga, ddd)...a i da postoji to bi me sve još više ukomiralo jer sam svjestan izopačenosti svoje tjeskobe....ma ajde, idem na brzinu pokušat shvatit...dakle, školi se ne mogu veseliti jer znam da ću iz nje izaći s još jedno negativnom u imeniku, nemogu se veseliti povratku iz škole jer znam da kad dođem doma moram pisat zadaću i učit, nikad nema niš za jesti, uglavnom je uvijek hladno jer grijanje nije uključeno jer uglavnom i dođem prvi doma...i onda opet kad se unormaliziram i sve obavim onda me muči ta misao, ta činjenica, da sutra opet moram u školu....nemogu se veseliti vikendu jer već u subotu popodne me brine to kaj moram u školu za dva dana i moram učit.....
i tako to....uočavate uzorak!?
ako ne, pomoći ću vam...dakle, najviše se spominje riječ škola.....iako ja mislim da nije to to što me muči....ali budimo realni...nemogu napraviti psihoanalizu samog sebe...to bi bilo nadasve pristrano...ali u tim silnim pokušajima mislim da sam dotakao površinu razloga svog stresa....
potisnuti bjes, iliti repressed anger (otud adresa antun)...
dakle, mene mnogo stvari užasno ljuti, ljute me mala djeca koja uokolo trče, ljute reklame na TeeVeeju, ljuti me sve i svašta...ljuti me moja sestra...neljudski me ljuti...ali imam problema s tim majke mi...jel znate kakav je to osjećaj?!
kao da mi jetra gori....želim ubiti nešto...nečemu oduzet život...da...mislim...razumijem ja johna ramba....nije čovjek kriv kaj ima slabe živce....
anyhow....back to me....ovo neakvo raspoloženje se može dobro iskoristiti...za doživljavanje katarze....za spavanje.....i za....kajaznamkaj....
i eto... 23 sata....sad moram spavat....i molim velikog vrtlara na nebu da mi vrati moje.....dovraga neznam ni kak se to zove....joj....ma znate već....
i sad ne mislim da sam rastresen i depresivan, ali znam da sam se točno tako osjećao prošle nedjelje u ovo doba...i znam kak je to kulminiralo....i ne sviđa mi se to moram reć.....
ako preživim srednju....bit ću ljudina i pol....i tako idem spavat....
nemojte misliti bilo što drukčije o meni, tipa da sam emo ili depresivac kojeg treba pustit na miru jer se reže i kuje urotu jednog dana sve pobiti sačmaricom...ljudi moji, to sam ja...isti ko i uvijek...samo malo....kompliciraniji!?!?
možda...neznam...al mislim da moje okružanje nikad nije i nebu primjetilo promjenu.....bar se nadam....je ja volim svoj bahat stav prema svemu...i volim svoje izljeve mudrosti koji ušutkaju roditeljska predavanja...
ma idem sad...s nadom da ću sutra biti malo normalniji, malo manje senilan, i da ću se stić probudit na vrijeme za spužvu boba...da nebum imao žuljeve na prstima od glupih željeznih žica...i da ponijet torbu sa sobom kad odem u školu...ma koliko god to glupo zvučalo....
pozzdraF svima....
svašta želim reći ali ništa nije važno...
možda se na to ne gleda tako, ali većina nas ima "tematski" život.....tematski, dakle život koji ima temu oko koje se sve vrti...
četiri su najćešće teme:
LJUBAV
ŠKOLA
NOVAC
HEDONIZAM
to je na neki način slično onim aspirations u The Sims2, ali ne tako strogo i bezkompromisno....
sad, postoji i 5. vrsta a to je kombinacija ovih četiri tema...ali je rijetki imaju, ja naprimjer sam najviše škola i hedonizam, ali sam jednim dijelom i kombinacija svih 4....senzibilac kakav jesam, ne mogu cijeli život zavrtiti oko nečeg određenog...to nikako....
a zašto bi to itko htio?!
bezveze.....
nadalje, (tu sad svi koji me znaju prestanite čitati...)
danas sam vidio neku curu, meni potpuno nepoznatu naravno,
i ja, pohotnik, odmah primjetim nju i neki određeni njezin dio, i to mi se jako svidjelo...a kad kažem jako mislim jako....i onda kao da je znala glupača napravi ono nekaj i ja sam bio potpuno paraliziran od struka nagore...to me skršilo do kraja....i tako slineć odoh se sabrati....
sve je to naravno u redu....ali me slomila pomisao da se nakon toga nemrem vratit na stare standarde....znate, kad okusiš smrt ne vraćaš se na nešto-jadnije-od-toga....tako je i meni....al mislim...da se malo vraćam u normalu.....
polako ali sigurno...
al sad znam.....barem mislim....koja bi me vratila u normalu...do kraja....
ah....zašto sam tolika kurva??
dalje, VIJESTI!!!
hrvatski časnik na mirovnoj misiji za UN u africi je nacrtao grafit (potpisao se)
na kojem piše "PETAR CRO ARMY"....što idiot nije znao je da se potpisao na 6000 godina star spomenik kulture, naime on je šarao po 6000 godina starim crtežima ljudi i životinja koje su nacrtali pračovjeci iz afrike....e jebem te u glavo kako si glup.....isuse nekad me stvarno sramota bit hrvat.....
nadalje, britanski znanstvenici su uspjeli sintetizirati "žensku spermu" iz koštane srži neke ženske, time potpuno isključivši muškarca iz...SVEGA!!!
i izdajnički kreten je dobio financijsku podršku za daljnja istraživanja...najavio je da će za pet godina svaka žena koja se za to odluči moći imati dijete bez muškarca...i lezbijski parovi mogu imat vlastitu biološku djecu, a još veće sranje je to što zbog nedostatka kromosoma Y takva mutantna djeca bi ekšli sve bile ženske!!!!!
ali dotle jedan drugi britanac radi na stvaranju muških jajnih stanica...dakle.....boga više nitko ne služa i svijet je otišao u kurac....
ipak je vjera barem donekle držala svijet u jednom stabilnom, konzerviranom komadu........isprike svim sotonistima al njihov "ustav" bi to dopustio i smatrao vrlo etičkim...eh pa....toliko o tome....
pozzdravljam sve akače i ekače i moja sućut astrid jer mora sjedit s jelenom....(izvuci najbolje iz toga)
i -little_girl- veliki pozz tebi....čujemo se kad kupim bon....nazvat ću te u tri ujutro...samo čekaj...
so long my friends....stay cool....
The KWAN, crime worth commiting...
ok...početak posta...sjebano uvijek....baš kad ideje napuste glavu...kao da znaju....da je baš krivi trenutak.....hmh...uglavnom ovaj post sadržava možda neko objašnjenje svih loših stvari koje se MENI događaju.....a VI se SAMI sjetite za svoje probleme....ja samo sad dajem primjer....recimo...
dakle...
KWAN(!!) the almighty....
kolko god ga mrzim toliko ga i volim....ne postoji način da opišem kwan...recimo da u sebi sadrži dozu pospanosti...to definitivno....al inače ga nemogu svrstati pod dobre ili loše osjećaje...to je jednostavno osjećaj...punoće neakve...neznam...uglavnom.....taj osjećaj dođe kod jake sreće i kod jakog razočaranja ili tuge kako već.....i kad sam sjeban i dobim kwan mogu uživat u njemu...jer je to nekakva pospanost....kao droga u biti...to je s religijske strane duh sveti....kak bi kolege kršćani rekli.....ali pojam nirvana to bolje opisuje.....
da...to je nirvana.....čak neakav emo feeling......al oke.....reći ću par pjesama koje bi možda opisale to: dakle: Eric Clapton-Wonderful Tonight, Guns&Roses-Don't Cry, Bob Dylan-Knocking on Heavens Door, INXS-Mystify, Marilyn Manson-Coma White.....itd.......
eto....ako znate te pjesme i ako se senzitivci ko ja onda ćete dobit barem neku predođbu toga osjećaja.....
nadalje, bitno je reći moje matematičko stanje....ovako, dakle pao sam polugodište zbog matematike, i sad sam išao ispravljat polugodište...i...PAO SAM(!!!)....i onda sam OPET išao ispravljat polugodište......i.....OPET SAM PAO!!!
oh......mislim, nemojte krivo shvatit...ja i matematika smo si dobri....ja to volim i zanimljivo mi je al nikak dobit jebenu dvojku!!!
al oke, zato sam dobio kwan...koji je cjenjeniji od bilo čega....koiko god se depresivan činio....
al eto....meni to nejde...nikak....i to je očito isto kak i da se Bruce Springsteen rodio u U.S.A........
al neeeeeeeee......meni svi seru da sam pametan i ta sranja....i da to sve ja mogu......mislim...oke, ja znam da sam pametan....ne treba mi to niko govorit....nemam dobar hard disk al imam puno rama i brzi procesor....hm...slikovito objašnjeno.....da.....mislim...nemam tu neku vrstu talenta za ništa baš....al eto....živim i dalje...
ljubav je kurva i onda umreš....toliko o tome....nisam nikad bio zaljubljen...ni ne namjeravam....evo javno priznanje....sve vi kojima sam rekao da sam u vas to je bila laž al jebiga.....ak ste povjerovali zapitajte se kolko ste naivni jer mi nije baš bilo potrebno puno uvjeravanja....
da....ja sam nad-evoluirao ljubav...ja sam nova vrsta e!!
super....sad svi koji mislite da ste slični javite se da osnujemo sektu.....
zvat ćemo se...homo nešto.....ugl......da...nikaj....
pokušavam stvarno ostat kul i smijat se životu u lice......zbilja....al jebiga.....lupa me kwan i nemrem bit ravnodušan...nikako.....
baš bi se htio barit......
da uglavnom.....to kaj nemam bogomdanu sposobnost zaljubit se ne znači da sam zakinut za romantiku i ta sranja....to ja sve kužim i sposoban sam.....
a i vrlo sam poetičan.....i jako volim poeziju....to nije pederkasto...ni najmanje....to je super....
pa evo par lyricsa koji su....kakti....romantični.....
"It's time to go home now and I've got an aching head,
So I give her the car keys and she helps me to bed.
And then I tell her, as I turn out the light,
I say, "My darling, you were wonderful tonight.
Oh my darling, you were wonderful tonight."
"In all that exists
None have your beauty
I see your face
I will survive"
"A la tuhuelpa legria macarena
Que tuhuelce paralla legria cosabuena
A la tuhuelpa legria macarena Eeeh, macarena "
"An enchanted moment, and it sees me through
It's enough for this restless warrior just to be with you
And can you feel the love tonight
It is where we are
It's enough for this wide-eyed wanderer
That we got this far"
i ostavljam vas uz ove besmrtne riječi...
"I shot the sheriff, but I did not shoot the deputy.
I shot the sheriff, but I did not shoot the deputy.
I shot the sheriff, but I swear it was in self-defense.
I shot the sheriff, and they say it is a capital offense."
*post se ni meni ne sviđa al eto, možda ispada egoistično al jebiga, takav sam...*
