RENATA TUNJIC

Navještenje Gospodinovo: Blagovijest
Blagovijest je blagdan kada slavimo anđelovo navještenje BDM da će začeti i roditi Sina Božjega. Ovoga se događaja svakodnevno prisjećamo u molitvi Anđeo Gospodnji ili pozdravljenje.
Poslije šest mjeseci posla Bog posla anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem iz Davidove kuće (Josipom). Kad anđeo uđe k njoj, reče joj:

«Raduj se milosti puna! Gospodin s tobom!.. Ne boj se Marijo jer si našla milost kod Boga. Evo ti ćeš začeti i roditi Sina komu ćeš nadjenuti ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Previšnjega. Gospodin Bog dat će mu prijestolje Davida, oca njegova. On će vladati kućom Jakovljevom dovijeka. I kraljevstvo njegovo neće imati svršetka.»

«Kako će to biti – reče Marija anđelu – jer se ja ne sastajem s mužem?»

«Duh sveti sići će na te – odgovori joj anđeo – sila Previšnjeg zasjenit će te; zato će se dijete koje ćeš roditi zvati svetim, Sinom Božjim. Gle! I tvoja rodica Elizabeta zače sina u svojoj starosti. Već je u šestom mjesecu ona koju zovu nerotkinjom. Jer Bogu ništa nije nemoguće.»

Marija mu reče: «Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj»

Vode su već sada postale blago i resurs koji je ograničen. Zbog konzumiranja zagađene vode na godinu umre oko 25 milijuna ljudi od kojih je 15 milijuna djece. Hrvatska ima sreću što je industrijski slabo razvijena tako da su naše vode još relativno čiste te imamo blagodat da možemo piti vodu iz «pipe». Dokad ovisi o daljnjem načinu upravljanja prirodnim bogatstvima.

21.ožujka - Sveti Benedikt (Bene), zaštitnik Europe
Umro je na današnji dan. Njegov se blagdan stoljećima slavio na dan njegove smrti no kako taj dan obavezno pada u Korizmi tako je odlučeno njegov blagdan premjestiti u mjesec srpanj (11.07). Ostale su narodne izreke «Sveti bene snigom krene» jednako kao i vjerovanje da na dan sv. Benedikta treba sijati zob i ječam.

21.ožujka - Dan borbe protiv rasne diskriminacije
Na prvi dan proljeća u cijelom svijetu obilježava se Dan medijske borbe protiv rasizma i netrpeljivosti te Međunarodni dan iskorjenjivanja rasne diskriminacije. Proglasilo ih je prije nekoliko godina Vijeće Europe kako bi naglasilo mogućnosti koje mediji imaju u promicanju vrednota mira i tolerancije.
Sveti otac papa Ivan Pavao II rekao je u jednom od svojih govora da neće biti mira u svijetu sve dok ga ne bude između vjera i nacija. «Mnogostrukost regionalnih, nacionalnih, kulturnih i religioznih tradicija bogatstvo su Europe. Naočigled brojnim sporovima zadaća je Crkava da zajedno služe pomirenju naroda i kultura. Pomirenje podrazumijeva promicanje socijalne pravednosti u i među svim narodima prije svega premošćivanje jaza između siromašnih i bogatih kao i nadvladavanje nezaposlenosti.»
Slično je govorio i blaženi Alojzije Stepinac koje je još za vrijeme II sv. rata javno i neustrašivo osuđivao rasna, ideološka i politička progonstva. Odmah po donošenju rasističkih zakona već u travnju 1941.g. uputio je najoštriji prosvjed vlastima. Spašavao je progonjena Židove, Srbe, Cigane, Slovence, Poljake kao i Hrvate; 25. listopada 1942. g. u zagrebačkoj je katedrali izjavio: «Svaki narod i svaka rasa, kako se danas odrazuju na zemlji imade pravo na život dostojan čovjeka i na postupak dostojan čovjeka. Svi oni bez razlike bili pripadnici ciganske rase ili koje druge, bili crnci li uglađeni Europejci, bili omraženi Židovi ili oholi Arijanci imadu jednako pravo da govore:»Oče naš koji jesi na nebesima!» I ako je Bog svima podijelio to pravo, koja ga ljudska vlast može nijekati?»

19.ožujka - Sveti Josip, zaručnik Blažene Djevice Marije, zaštitnik crkve i zaštitnik Hrvatske
Sv. Josip zaručnik Marijin i poočim Isusov. Hrvatski je Sabor 1687.g. uzeo sv. Josipa „za posebnog zaštitnika Kraljevine Hrvatske“, a papa Pio IX ga je 1870.g. proglasio za zaštitnika crkve.
Zaštitnik je bračnih parova i obitelji, djece, mladeži i siročadi, djevičanstva i čistoće, zaštitnik dobre smrti, konačišta i onih koji ih traže, drvosječa, tesara, stolara i kolara, radnika i obrtnika, inženjera, odgajatelja, putnika i prognanika, umirućih i grobara.
Josip je podrijetlom od Davidova roda, rođen je u Nazaretu kao sin Jakovljev. Radio je kao tesar. S Marijom ostaje živjeti u nevinom braku u kojem je rođen njegov posinak Isus.

Mjesec ožujak je posvećen sv. Josipu, zaštitniku crkve.
Povjerenstvo za pastoral obitelji smjestilo je OČEV dan oko svetkovine sv. Josipa (nedjelja najbliža blagdanu). Vrlo znakovito. On je naime osnivač najsvetije obitelji u povijesti spasenja. Tako se nedjelja najbliža blagdanu Sv. Josipa obilježava kao očev dan kada se u crkvama služe svete mise u zahvalu očevima za sva dobra koja daju svojoj obitelji.
Papa Pio XII 1955. g. dodatno je odredio 1. svibnja za blagdan «Josipa radnika» tako je Praznik rada primio svoje kršćansko posvećenje
Do blagdana sv. Josipa zima se obično povuče no zna se i povratiti; zato se u narodu kaže:»Sveti Josip snigom posip, sveti Bene snigom krene.»

Blagdan svetog Grgura (prije obilježavan na 12. ožujka) također je kao i blagdan sv. Benedikta premješten iz Korizme na mjesec rujan (3.09. na dan papinskog pomazanja) – do godine 1969 vrijedio je 12. ožujka odnosno kao njegov blagdan slavio se dan njegove smrti.. No ostala su narodna vjerovanja vezana uz sv. Grgura odnosno period sredine ožujka mjeseca. Tako se kaže da je na taj dana dobro posijati bob, grah i prijesad.
O blagdanu svetog Grgura procvatu mendule, pozebu li kaže se: pozobal ih je Grgur. Kad se čovjek zaplete u veliki dug i ne može iz njega izaći reče mu se: nikad ti iz duga ko ni Grgur iz Korizme. Po narodnom vjerovanju najbolji je prijesad koji se sije na Grgurovo. Po prijesadu se pospe Božićni pepeo, prekrije ga se trnjem i šipkom da ga se zaštiti od miševa, crva ptica, tuče i mraza.
Sveti je Grgur zaštitnik učenjaka, učitelja, studenata i učenika, pjevača, glazbenika, dugmetara, pozamentara, zidara, rudnika te pomoćnik u bolestima gihta i kuge.
Uveo je izmjene u dotadašnje crkveno pjevanje koje se od tada naziva «gregorijanskim».

10.ožujka - Četrdeset mučenika
Iz pisanih povijesnih izvora može se prilično točno ustanoviti potresan događaj mučeničkog svjedočenja četrdesetorice mučenika. Za vrijeme progonstva cara Licinije pohvatano je 40 kršćanskih vojnika te stavljeno pred izbor: ili umrijeti li se odreći vjere. Svi odabraše prvo iako se radilo o vrlo okrutnoj smrti u vodi koja se ledila.

Kako je vrijeme na dan 40 mučenika takvo će biti cijelog proljeća.

Nakon raskalašenih Poklada, brojnih karnevala i karnevalskih povorki nastupa 40 dana Korizme koja započinje čistom srijedom ili Pepelnicom. Korizma je vrijeme duhovne i tjelesne priprave za nadolazeći blagdan Uskrsa; jer vjera bez djela ne znači puno. Post u smislu suzdržavanja od hrane potreban je i dobar ali mora biti motiviran vjerom, ne zdravstvenim ili estetskim razlozima. Post je sredstvo kojim se postiže duhovni cilj – povezanost s Kristom i upravo zato mora biti prožet molitvom- milosrđem naročito prema bližnjima. Kroz odricanje, molitvu i milosrđe rastemo u vjeri. Naša je molitva oslonjena na poniznost i ljubav, post i milostinju, uzdržljivost i praštanja nepravdi te nastojanje da činimo radije dobro nego da vraćamo zlo. Da bi nam grijesi bili otpušteni potrebno je ispuniti jedan uvjet: oprostiti svojim bližnjima. U svom srcu ostaviti se nepravde i jezik uzdržati svake pogrde.
«.. dajući siromahu, sebi daješ, jer što drugome ne prepustiš nećeš imati…»

I Isus je postio i kroz 40 dana posta pripremao se kao čista žrtva za naše spasenje.

Spasenje ponajprije od nas samih jer čovjek je sebe pretpostavio Bogu, a time i prezreo Boga. Istočnim (izvornim) grijehom koji su počinili u raju Adam i Eva razoreno je prijateljstvo s Bogom; narušen je sklad između muškarca i žene. Zavladala je napetost između njih u znaku požude i želje za gospodarenjem jednog nad drugim. Čovjek je postao smrtnikom.

U kupelji krštenja briše nam se istočni grijeh i vraća prijateljstvo s Bogom, ali ostaju njegove posljedice. Ljudska je narav oslabljena. U čovjeku ostaje sklonost ka grijehu. Samo osobnim zalaganjem i uz pomoć Božju možemo se održati na visini novog života koji smo u krštenju primili. Takvo se zalaganje naročito očekuje od roditelja u odgoju svoje djece, učitelja u školi, državnika u vođenju politike kao i zakonodavaca prilikom donošenja zakona.

Riječ korizma dolazi od latinske riječi quadragesima, odnosno talijanske riječi quaresima i označava broj 40 odnosno 40-dnevno razdoblje koje prethodi Uskrsu.

U određivanju razdoblja od 40 dana kao priprave kršćana za slavljenje Uskrsne svečanosti bitno je utjecala biblijska tipologija broja 40 koja se susreće u 40-godišnjem boravku odabranog naroda u pustinji, 40 dnevnom Mojsijevom prebivanju na Sinaju, 40 dnevnom razdoblju kada je Filistejac Golijat izazivao Izrael. Isto tolikom broju dana koje je Ilija proveo u pustinji, u 40 dnevnom propovijedanju pokore proroka Jone Ninivljanima, 40 dnevnom potopu, 40 dana od Božića do Svijećnice, 40 dana od Uskrsa do Spasova (uzašašća) itd. No presudno je utjecao 40 dnevni post Isusa Krista u Judejskoj pustinji. Na uspomenu tih događanja Crkva je vrlo rano uvela tu 40-dnevnu praksu pod imenom Korizma. Postoje tri usmjerenja korizmene priprave: duhovni napredak kršćana, vraćanje u zajedništvo Crkve onih koji su zbog teških javnih grijeha bili iz nje izopćeni te krštenje novih članova na kraju tog razdoblja.

Za vrijeme trajanja korizme sve srijede i petci su posni i nemrsni dani kada se obično kuha grah sa zeljem ili repom ili koji drugi «čušpajz» . Zato i postoji izreka u narodu: «Korizma kupus pogrizla, ule prolokala, brašno pozobala.»

Predviđeni su i dobrovoljni postovi ili tzv. Kvarte.

Korizmeni post završava na Veliku subotu, no prvi se mesni obrok uzima na uskrsno jutro. Blaguje se blagoslovljena hrana.

Odjeća kao i ukrasi u kući bijele su ili modre boje. Obično se nova odjeća pripremala za Uskrs. No ako netko nije imao nego jednu opravu govorilo se:»Tak je kak vol- navek vu iste kože.»

Za vrijeme trajanja korizme nema svadbenih veselja.

Svaka nedjelja ima svoje ime tako se prva nedjelja naziva ČISTA (jer se sve po kući čisti i priprema za korizmeni post), druga se naziva PAČISTA (nedjelja koja je namijenjena čišćenju ljudskog tijela i doma ukoliko nije dovoljno očišćeno za prošle (čiste) nedjelje), slijedi BEZIMENA nedjelja (u njoj nema niti spomena pokladnog veselja niti zabave), zatim SREDOPOSNA (koja označava da je već prošla polovica korizmenog posta), pa GLUVA nedjelja (zato jer nema baš nikakva veselja ni zabave; čak su se slike svetaca i raspela po kući i crkvi prekrivala tkaninom, obično tamnom tkaninom) i na kraju CVJETNICA ili cvjetna nedjelja (nedjelja prije velikog tjedna nakon čega slijedi Uskrs ili Vuzem).


Pepelnica
Pepelnica ili čista srijeda prvi je korizmeni dan pa ima naglašeno pokorničko značenje.Već je u 11. st. Bio običaj da se i biskupu kao i ostalom kleru nakon odlaska javnih grješnika pospe glava pepelom kao što je to bilo prije učinjeno nad glavama tih grješnika uz riječi: „Sjeti se čovječe, da si prah i da ćeš se u prah preobraziti“.
Pepeo se dobivao od maslinovih grančica koje su bile blagoslovljene na Cvjetnicu prethodne godine. Pepeo služi kao znamen čišćenja.

Pepelnica se općenito smatrala nesretnim danom jer je tada navodno Lucifer bio izbačen iz neba.

U narodu je običaj na Pepelnicu ujutro temeljito oprati sve suđe i lonce od masti. Žene bi se preobukle u bijelo i modro (sve crveno u kući imalo se zamijeniti modrom bojom žalosti). Stari su djeci govorili: «deca do muvu vlovi bu kruva dobil»

Na Pepelnicu ujutro išla bi jedna djevojka od kuće do kuće; ušla bi u kuću sjela i šutjela. Gospodar joj je dao dar u krilo i ona je šuteći otišla. Bila je to premica (Pepelnica).
Vjerovalo se da ako se pepelom koji se na Fašnik u peći načini, a na Pepelnicu ujutro izgrne iz peći posipa zelje i repa da neće na nj doći gusjenice. Na Pepelnicu se ne smije peći kruh jer tada kruh ima «zločestu dušu»

Na čistu srijedu sveže se cubanka (ljuljačka) pred kućom o jedan veći dud ili orah.
Veže se ili od lanaca ili od debljeg konopca. Dolje se stavi daska ili vreća sa slamom i nato se sjedne. Ako netko nema drvo pred kućom poveže si cubanku o gredu od šupe. Najčešće se cubanke rade za djecu. «Cubaju» se pojedinačno ili u parovima, tako da jedan sjedne drugome u krilo, ali tako da su okrenuti jedan nasuprot drugog. Pri tome govore.»Kruška, jabuka, šljiva. Ljuljaju se međusobno naizmjenično. To se radilo zbog toga da bi im konoplja visoko narasla.

Fašnik ima velke oči i duge mustače
Pepelinica se dosmica okoli njega skače
Denes zeljem gibanica, zutra povrtnica
Tomu vam je semu kriva stara Pepelnica.


Prvih dana korizme, osobito na Pepelnicu provodio se u različitim krajevima Hrvatske običaj s elementima pokladnog. Naime mjestom je skupina ljudi vukla plug, a ponekad i simbolički zasijavala sjeme i skupljala darove. Bili su to tzv. orači. Obično su to bili muškarci no u nekim krajevima plug su vukle i žene. Obavezno su bili maskirani (obučeni u žensku odjeću s rupcima na glavi) i «mrčali su na čađu».

Namusani su crvenom bojom i brašnom. U ruci nose zvonce da se bolje čuje da orači (plovari) dolaze. Može ih biti i do 20. Prvi idu volari ili voli. Njih 4-6 vuku plug i ornice. Svi ulaze u dvorište zaoru tobož brazdu i tada orač ili plužić držeći plug govori: «Kuda plug vuče tuda tuča ne tuče.» Orač mora biti stariji obučen u žensko odijelo, na glavi mu rubac. Brada mu je od kudelje. Iza orača ide siječa obučen u žensko odijelo, ima velike brkove. Prebacio je plahtu preko sebe, a u plahti je pšenična pljeva. On sije pljevu za oračem. Čim se brazda odreže on govori: «Da budu dobri klasi i kukuruza, da bu dobro rodilo da lati budu velike i da seme bude dobro.» Pokraj volara ide biruš. Ranije je bio obučen u bijelo svečano narodno odijelo. Na glavi je imao svileni rubac, oko pasa crveni privezač (mašnu od baršuna). Kose su im od kudjelje, a u ruci nosi bič. Biruš puca bičem da se daleko čuje, ima lulu u ustima, puši i «tira» volove. I on je obučen u žensko odijelo i na glavi nosi maramu.
Pretpostavlja se da se «oranjem» zaziva dobar urod polja.

Među Bunjevcima u Bačkoj momci koji se nisu oženili vukli su panj «jer nisu bili vridni naći sebi ženu». Kad bi sreli djevojku koja se nije udala prislili bi je da poljubi panj. U Čabru, Gorskom kotaru mladići su vukli dasku na kojoj su napravili lutku. Kad bi dasku dovukli pred kuću «starog dečka» tražili bi ga da plati vino; ako odbije, ostave mu lutku na vratima. Staru bi lutku na ogradi na Pepelnicu zatekla i neudana djevojka u Hrvatskom zagorju, a u Prelogu u Međimurju našla bi proklijalu repu.

Četvrtak poslije pepelnice naziva se još i «lakomi četrtek» jer djeca na taj dan pojedu sve što je mrsno ostalo iza poklada.

Nakon raskalašenih Poklada, brojnih karnevala i karnevalskih povorki nastupa 40 dana Korizme koja započinje čistom srijedom ili Pepelnicom. Korizma je vrijeme duhovne i tjelesne priprave za nadolazeći blagdan Uskrsa; jer vjera bez djela ne znači puno. Post u smislu suzdržavanja od hrane potreban je i dobar ali mora biti motiviran vjerom, ne zdravstvenim ili estetskim razlozima. Post je sredstvo kojim se postiže duhovni cilj – povezanost s Kristom i upravo zato mora biti prožet molitvom- milosrđem naročito prema bližnjima. Kroz odricanje, molitvu i milosrđe rastemo u vjeri. Naša je molitva oslonjena na poniznost i ljubav, post i milostinju, uzdržljivost i praštanja nepravdi te nastojanje da činimo radije dobro nego da vraćamo zlo. Da bi nam grijesi bili otpušteni potrebno je ispuniti jedan uvjet: oprostiti svojim bližnjima. U svom srcu ostaviti se nepravde i jezik uzdržati svake pogrde.
«.. dajući siromahu, sebi daješ, jer što drugome ne prepustiš nećeš imati…»

I Isus je postio i kroz 40 dana posta pripremao se kao čista žrtva za naše spasenje.

Spasenje ponajprije od nas samih jer čovjek je sebe pretpostavio Bogu, a time i prezreo Boga. Istočnim (izvornim) grijehom koji su počinili u raju Adam i Eva razoreno je prijateljstvo s Bogom; narušen je sklad između muškarca i žene. Zavladala je napetost između njih u znaku požude i želje za gospodarenjem jednog nad drugim. Čovjek je postao smrtnikom.

U kupelji krštenja briše nam se istočni grijeh i vraća prijateljstvo s Bogom, ali ostaju njegove posljedice. Ljudska je narav oslabljena. U čovjeku ostaje sklonost ka grijehu. Samo osobnim zalaganjem i uz pomoć Božju možemo se održati na visini novog života koji smo u krštenju primili. Takvo se zalaganje naročito očekuje od roditelja u odgoju svoje djece, učitelja u školi, državnika u vođenju politike kao i zakonodavaca prilikom donošenja zakona.

Riječ korizma dolazi od latinske riječi quadragesima, odnosno talijanske riječi quaresima i označava broj 40 odnosno 40-dnevno razdoblje koje prethodi Uskrsu.

U određivanju razdoblja od 40 dana kao priprave kršćana za slavljenje Uskrsne svečanosti bitno je utjecala biblijska tipologija broja 40 koja se susreće u 40-godišnjem boravku odabranog naroda u pustinji, 40 dnevnom Mojsijevom prebivanju na Sinaju, 40 dnevnom razdoblju kada je Filistejac Golijat izazivao Izrael. Isto tolikom broju dana koje je Ilija proveo u pustinji, u 40 dnevnom propovijedanju pokore proroka Jone Ninivljanima, 40 dnevnom potopu, 40 dana od Božića do Svijećnice, 40 dana od Uskrsa do Spasova (uzašašća) itd. No presudno je utjecao 40 dnevni post Isusa Krista u Judejskoj pustinji. Na uspomenu tih događanja Crkva je vrlo rano uvela tu 40-dnevnu praksu pod imenom Korizma. Postoje tri usmjerenja korizmene priprave: duhovni napredak kršćana, vraćanje u zajedništvo Crkve onih koji su zbog teških javnih grijeha bili iz nje izopćeni te krštenje novih članova na kraju tog razdoblja.

Za vrijeme trajanja korizme sve srijede i petci su posni i nemrsni dani kada se obično kuha grah sa zeljem ili repom ili koji drugi «čušpajz» . Zato i postoji izreka u narodu: «Korizma kupus pogrizla, ule prolokala, brašno pozobala.»

Predviđeni su i dobrovoljni postovi ili tzv. Kvarte.

Korizmeni post završava na Veliku subotu, no prvi se mesni obrok uzima na uskrsno jutro. Blaguje se blagoslovljena hrana.

Odjeća kao i ukrasi u kući bijele su ili modre boje. Obično se nova odjeća pripremala za Uskrs. No ako netko nije imao nego jednu opravu govorilo se:»Tak je kak vol- navek vu iste kože.»

Za vrijeme trajanja korizme nema svadbenih veselja.

Svaka nedjelja ima svoje ime tako se prva nedjelja naziva ČISTA (jer se sve po kući čisti i priprema za korizmeni post), druga se naziva PAČISTA (nedjelja koja je namijenjena čišćenju ljudskog tijela i doma ukoliko nije dovoljno očišćeno za prošle (čiste) nedjelje), slijedi BEZIMENA nedjelja (u njoj nema niti spomena pokladnog veselja niti zabave), zatim SREDOPOSNA (koja označava da je već prošla polovica korizmenog posta), pa GLUVA nedjelja (zato jer nema baš nikakva veselja ni zabave; čak su se slike svetaca i raspela po kući i crkvi prekrivala tkaninom, obično tamnom tkaninom) i na kraju CVJETNICA ili cvjetna nedjelja (nedjelja prije velikog tjedna nakon čega slijedi Uskrs ili Vuzem).


Pepelnica
Pepelnica ili čista srijeda prvi je korizmeni dan pa ima naglašeno pokorničko značenje.Već je u 11. st. Bio običaj da se i biskupu kao i ostalom kleru nakon odlaska javnih grješnika pospe glava pepelom kao što je to bilo prije učinjeno nad glavama tih grješnika uz riječi: „Sjeti se čovječe, da si prah i da ćeš se u prah preobraziti“.
Pepeo se dobivao od maslinovih grančica koje su bile blagoslovljene na Cvjetnicu prethodne godine. Pepeo služi kao znamen čišćenja.

Pepelnica se općenito smatrala nesretnim danom jer je tada navodno Lucifer bio izbačen iz neba.

U narodu je običaj na Pepelnicu ujutro temeljito oprati sve suđe i lonce od masti. Žene bi se preobukle u bijelo i modro (sve crveno u kući imalo se zamijeniti modrom bojom žalosti). Stari su djeci govorili: «deca do muvu vlovi bu kruva dobil»

Na Pepelnicu ujutro išla bi jedna djevojka od kuće do kuće; ušla bi u kuću sjela i šutjela. Gospodar joj je dao dar u krilo i ona je šuteći otišla. Bila je to premica (Pepelnica).
Vjerovalo se da ako se pepelom koji se na Fašnik u peći načini, a na Pepelnicu ujutro izgrne iz peći posipa zelje i repa da neće na nj doći gusjenice. Na Pepelnicu se ne smije peći kruh jer tada kruh ima «zločestu dušu»

Na čistu srijedu sveže se cubanka (ljuljačka) pred kućom o jedan veći dud ili orah.
Veže se ili od lanaca ili od debljeg konopca. Dolje se stavi daska ili vreća sa slamom i nato se sjedne. Ako netko nema drvo pred kućom poveže si cubanku o gredu od šupe. Najčešće se cubanke rade za djecu. «Cubaju» se pojedinačno ili u parovima, tako da jedan sjedne drugome u krilo, ali tako da su okrenuti jedan nasuprot drugog. Pri tome govore.»Kruška, jabuka, šljiva. Ljuljaju se međusobno naizmjenično. To se radilo zbog toga da bi im konoplja visoko narasla.

Fašnik ima velke oči i duge mustače
Pepelinica se dosmica okoli njega skače
Denes zeljem gibanica, zutra povrtnica
Tomu vam je semu kriva stara Pepelnica.


Prvih dana korizme, osobito na Pepelnicu provodio se u različitim krajevima Hrvatske običaj s elementima pokladnog. Naime mjestom je skupina ljudi vukla plug, a ponekad i simbolički zasijavala sjeme i skupljala darove. Bili su to tzv. orači. Obično su to bili muškarci no u nekim krajevima plug su vukle i žene. Obavezno su bili maskirani (obučeni u žensku odjeću s rupcima na glavi) i «mrčali su na čađu».

Namusani su crvenom bojom i brašnom. U ruci nose zvonce da se bolje čuje da orači (plovari) dolaze. Može ih biti i do 20. Prvi idu volari ili voli. Njih 4-6 vuku plug i ornice. Svi ulaze u dvorište zaoru tobož brazdu i tada orač ili plužić držeći plug govori: «Kuda plug vuče tuda tuča ne tuče.» Orač mora biti stariji obučen u žensko odijelo, na glavi mu rubac. Brada mu je od kudelje. Iza orača ide siječa obučen u žensko odijelo, ima velike brkove. Prebacio je plahtu preko sebe, a u plahti je pšenična pljeva. On sije pljevu za oračem. Čim se brazda odreže on govori: «Da budu dobri klasi i kukuruza, da bu dobro rodilo da lati budu velike i da seme bude dobro.» Pokraj volara ide biruš. Ranije je bio obučen u bijelo svečano narodno odijelo. Na glavi je imao svileni rubac, oko pasa crveni privezač (mašnu od baršuna). Kose su im od kudjelje, a u ruci nosi bič. Biruš puca bičem da se daleko čuje, ima lulu u ustima, puši i «tira» volove. I on je obučen u žensko odijelo i na glavi nosi maramu.
Pretpostavlja se da se «oranjem» zaziva dobar urod polja.

Među Bunjevcima u Bačkoj momci koji se nisu oženili vukli su panj «jer nisu bili vridni naći sebi ženu». Kad bi sreli djevojku koja se nije udala prislili bi je da poljubi panj. U Čabru, Gorskom kotaru mladići su vukli dasku na kojoj su napravili lutku. Kad bi dasku dovukli pred kuću «starog dečka» tražili bi ga da plati vino; ako odbije, ostave mu lutku na vratima. Staru bi lutku na ogradi na Pepelnicu zatekla i neudana djevojka u Hrvatskom zagorju, a u Prelogu u Međimurju našla bi proklijalu repu.

Četvrtak poslije pepelnice naziva se još i «lakomi četrtek» jer djeca na taj dan pojedu sve što je mrsno ostalo iza poklada.

Cijeli mjesec ožujak po crkvenom je kalendaru najčešće korizma tijekom koje svaki vjernik pokušava proniknuti u dubinu vlastite vjere. To je vrijeme kada se isprepleću pokora i poniznost naspram bahatosti i častohlepnosti; kada u srcu nalazimo one tanke niti koje nas vežu s bližnjima.

01.03. Međunarodni dan civilne zaštite
8.03. Međunarodni dan žena
Dan hrvatskih odvjetnika
09.03. Svjetski dan nepušenja
10.03. Četrdeset mučenika
15.03. Svjetski dan zaštite potrošača
19.03. Sveti Josip, zaručnik Blažene Djevice Marije, zaštitnik crkve i zaštitnik Hrvatske
20.03. Svjetski dan poezije
21.03. Dan borbe protiv rasne diskriminacije
21.03. Sveti Benedikt (Bene), zaštitnik Europe – blagdan je premješten u mjesec srpanj
22.03 Svjetski dan zaštite voda
23.03. Svjetski dan meteorologije
24.03. Svjetski dan borbe protiv tuberkuloze
25. 03. Navještenje Gospodinovo: Blagovijest
Sveti dobri razbojnik
26.03. Dan odvjetnika
27.03. Međunarodni dan kazališta

Vjerovanje: Ako se čuje glas kukavice, proljeće će biti toplo. Koliko ima magle toliko će ljeti biti kiše. Ako je vrijeme u mjesecu ožujku ugodno i toplo u travnju će biti neugodnije.

Ako u ožujku nije velika suša, a ni jako vlažno možemo se nadati punim štagljima i podrumima.
Ožujak je i prvi proljetni mjesec; mjesec u kojem čitava priroda daje znakove obnovljenog života i ostavlja dojam probuđene mladosti. Ljudi su od pamtivijeka nastojali razabrati kakav ih godina čeka ili kakve će im sudbina biti; tako su npr. bili uvjereni da će ukoliko pojedu prva tri cvijeta koja nađu u proljeće cijele godine biti zdravi,…Ako su na početku proljeća najprije vidjeli bijelog ili žutog leptira to se smatralo garancijom za sreću u novčanim stvarima, no ukoliko je netko u proljeće najprije vidio crnog leptira vjerovalo se da će taj umrijeti toga ljeta. Također vjerovalo se da, kad se ugleda prva lastavica ili čuje prvi zov kukavice treba dobro promiješati novac u novčaniku jer će se u narednim mjesecima znatno umnožiti. Ne vrati li se u proljeće lastavica u svoje staro gnijezdo vjerovalo se da će u toj kući čitave godine biti nesreće. Ako mladić ili djevojka opaze na proljeće najprije dvije lastavice zajedno, vjerovalo se da će se mladić oženiti, a djevojka udati tog ljeta.
Postojalo je i puno vjerovanja koja su uključivala rode, guske, maslačke, brezin sok itd. Kada bismo ih sve navodili s posebnostima i izvedenicama svakog pojedinog sela tome ne bi bilo kraja.

Cijeli mjesec ožujak po crkvenom je kalendaru najčešće korizma tijekom koje svaki vjernik pokušava proniknuti u dubinu vlastite vjere. To je vrijeme kada se isprepleću pokora i poniznost naspram bahatosti i častohlepnosti; kada u srcu nalazimo one tanke niti koje nas vežu s bližnjima.

01.03. Međunarodni dan civilne zaštite
8.03. Međunarodni dan žena
Dan hrvatskih odvjetnika
09.03. Svjetski dan nepušenja
10.03. Četrdeset mučenika
15.03. Svjetski dan zaštite potrošača
19.03. Sveti Josip, zaručnik Blažene Djevice Marije, zaštitnik crkve i zaštitnik Hrvatske
20.03. Svjetski dan poezije
21.03. Dan borbe protiv rasne diskriminacije
21.03. Sveti Benedikt (Bene), zaštitnik Europe – blagdan je premješten u mjesec srpanj
22.03 Svjetski dan zaštite voda
23.03. Svjetski dan meteorologije
24.03. Svjetski dan borbe protiv tuberkuloze
25. 03. Navještenje Gospodinovo: Blagovijest
Sveti dobri razbojnik
26.03. Dan odvjetnika
27.03. Međunarodni dan kazališta

Vjerovanje: Ako se čuje glas kukavice, proljeće će biti toplo. Koliko ima magle toliko će ljeti biti kiše. Ako je vrijeme u mjesecu ožujku ugodno i toplo u travnju će biti neugodnije.

Ako u ožujku nije velika suša, a ni jako vlažno možemo se nadati punim štagljima i podrumima.
Ožujak je i prvi proljetni mjesec; mjesec u kojem čitava priroda daje znakove obnovljenog života i ostavlja dojam probuđene mladosti. Ljudi su od pamtivijeka nastojali razabrati kakav ih godina čeka ili kakve će im sudbina biti; tako su npr. bili uvjereni da će ukoliko pojedu prva tri cvijeta koja nađu u proljeće cijele godine biti zdravi,…Ako su na početku proljeća najprije vidjeli bijelog ili žutog leptira to se smatralo garancijom za sreću u novčanim stvarima, no ukoliko je netko u proljeće najprije vidio crnog leptira vjerovalo se da će taj umrijeti toga ljeta. Također vjerovalo se da, kad se ugleda prva lastavica ili čuje prvi zov kukavice treba dobro promiješati novac u novčaniku jer će se u narednim mjesecima znatno umnožiti. Ne vrati li se u proljeće lastavica u svoje staro gnijezdo vjerovalo se da će u toj kući čitave godine biti nesreće. Ako mladić ili djevojka opaze na proljeće najprije dvije lastavice zajedno, vjerovalo se da će se mladić oženiti, a djevojka udati tog ljeta.
Postojalo je i puno vjerovanja koja su uključivala rode, guske, maslačke, brezin sok itd. Kada bismo ih sve navodili s posebnostima i izvedenicama svakog pojedinog sela tome ne bi bilo kraja.