|
|
| < | ožujak, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ime: Roko
Godina: famoznih 16
Živim u: mjestu pokraj Samobora, Strmcu
Živim sa: mamom, očuhom, sekom i burazom u velikoj kući
Škola: Gimnazija Antuna Gustava Matoša u Samoboru
Volim: sve ljude koji vole mene, čokoladu, lude i otkačene stvari
Ne volim: ljude koji ne vole mene, narodnjake, Britney, razne tehnološke napravice
OBOŽAVAM: Boba Marley, svoj fotić i blog
MRZIM: ma sve volim!!
Slušam: REGGAE, rock...
Naj izvođači: BOB MARLEY, Nirvana, Bijelo dugme, Azra, Parni valjak, Janis Joplin, Jimmi Hendrix...
Na ovom ćete blogu: vidjet mene, meni drage ljude i pročitat moju svakodnevnicu
OPROŠTAJNO PISMO KURTA COBAINA
Govoreći jezikom iskusne budale koja bi očito radije bila ponižena, djetinjasta, tužna, ova poruka bi trebalo biti prilično jasna. Sva upozorenja, od mog upoznavanja sa etikama zajedno sa nezavisnošću i zagrljajem vaše zajednice, su se pokazala veoma istinitim. Ja nisam osjećao toliko uzbuđenje slušajući muziku koliko stvarajući je i pišući je toliko godina. Osjećam se krivim radi ovih riječi, npr. kada se povučemo sa bine i pogase se svjetla i kada me masa ljudi zove na bis, to me ne pogađa na isti način kao i Freddy Mercurija koji je, tako se činilo, volio biti obožavan i voljen od te iste mase ljudi, što je nešto što ja veoma cijenim i čeznem. Ja ne mogu od vas napraviti budalu, nikoga od vas, jednostavno nije fer za vas i za mene. najgori čin, koji ja mogu zamisliti, bio bi varajući ljude i folirati da imam 100% zabavu. Ponekad osjećam da bi trebalo osvijestiti se prije nego što izađem na binu. Ja sam pokušao napraviti sve što je u mojoj moći, jesam, Bože, vjeruj mi da jesam, ali to nije dovoljno. Ja poštujem činjenicu da sam utjecao na mnoge ljude.Ja mora da sam jedan od onih narcisoidnih ljudi koji poštuju stvari tek onda kad one nestanu. Ja sam preosjetljiv. Ja bih morao biti lijena osoba koja potcjenjuje a da bih dobio zanos za sve ljude koje osobno znam i za fanove Nirvanine muzike. Svi mi imamo nešto dobro u sebi, i ja mislim da jednostavno previše volim ljude, ali ja jednostavno ne mogu preći preko frustracija, osjećaja krivnje i empatije koju osjećam prema svakom, tako je osjećam da me čini jebeno tužnim. Malog tužnog, osjetljivog, nepoštovanog čovjeka, Isuse, čovjeka!!!
Zašto jednostavno ne možeš uživati? Ne znam, imam poštovanje žene sa slatkim ambicijama i moje kćeri koja me toliko podsjeća na ono što sam ja nekad bio: pun ljubavi i uživanja, prolazeći mirno pored svake osobe misleći da je svako dobar i da me neće povrijediti. To me muči do neke granice koju ne mogu zamisliti. Ne mogu podnijeti misao da Frances postane samouništivi roker koji će se ubiti kao što sam ja postao. Ja sam velik, ali od moje sedme godine ja sam postao mrzovoljan prema svima uopće. Samo zbog toga jer se činilo previše lako za ljude da budu zajedno i da budu empatični. Empatija! Samo zbog toga jer je previše volim i osjećam se žalosno za ljude. Hvala svima za zabrinutost i pisma tokom ovih godina. Ja sam previše zlovoljan, baby! Nemam više želje ni za što i stoga zapamti: BOLJE JE IZGORIJETI NEGO UVENUTI! MIR, LJUBAV, SLOGA.
KURT COBAIN
Frances i Courtney, bit ću na vašem olatru.
Molim te Courtney, samo nastavi...za Frances, za njen život koji će biti sretniji bez mene.
VOLIM VAS! VOLIM VAS! VOLIM VAS!!!
Bobova biografija:
Bob Marley svakako je na neki način revolucionar koji je glazbeni stil i folklor svoje domovine doveo u domove na svim stranama svijeta. Kao pravom humanistu stihovi su mu najčešće bili orijentirani na borbu malog čovjeka, te na situaciju u njegovoj zemlji. Donio nam je dašak jamajkanske kulture i veselog duha tog naroda koji živi i danas.
Robert Nesta Marley rođen je 06.02.1945 na Jamajci u prilično neobičnoj obitelji, naime otac mu je bio sredovječni bijelac a majka crna tinejđerka. Zbog nesređenih odnosa u obitelji, on napušta roditeljski dom sa 14 godina u potrazi za muzičkom karijerom. U Kingstonu je našao glazbenog tutora u Joeu Higgsu. 1963 godine udružio se s još nekoliko pjevača; Peterom Tosh, Bunnyem Livingstonom, Juniorom Braithwaitom, Beverlyem Kelsom i Cherry Smith, te su osnovali bend "the Teenagers"; kasnije "The Wailing Rudeboys", a naposljetku "Wailers".Izdavačka kuća Studio One je izdala njihovu prvu ploču "I'm Still Waiting", kao i slijedeću "Simmer Down", a najveći hitovi bili su im singlovi: "Let Him Go (Rude Boy Get Gail)", "Dancing Shoes", "Jerk in Time", "Who Feels It Knows It" i "What Am I to Do".
Te se iste godine oženio za pjevačicu Ritu Anderson.
Slijdeće godine Marley je reformirao grupu i snimio "Bend Down Low" i okrenuo se Rastafarijevskoj vjeri. Nakon nekoliko različitih manje-više uspješnih suradnji, tek je 1973 godine album Catch a Fire izašao van granica njihove države i odmah u svijetu privukao pažnju, a slijedećim albumom Burnin' već su osvojili horde obožavatelja. Ubrzo se grupa ponovno retransformirala, ostavljajući Marleya zapravo samog. No on uz pomoć supruge i njezine grupe snima i putuje dalje. 1975 godine objavljuje album Natty Dread na kojem se nalazi hit pjesma "No Woman, No Cry". Slijedom uspješnih koncerata snima prvi live album Live!, a albumom Rastaman Vibration iz 1976 "zacementirao" je svoj status superzvijezde i nadarenog umjetnika.
03. 12.1976 godine ranjen je prilikom pokušaja atentata na njega, što ga je natjeralo da slijedeće dvije godine provede van domovine, a tada slijedi uspješan niz albuma: Exodus s hitovima Jamming", "Waiting in Vain" i "One Love/People Get Ready"; Kaya s "Is This Love" i "Satisfy My Soul"; Babylon by Bus i Survival.
Prije početka Američke turneje, tijekom uobičajenog jutarnjeg jogginga, Bob Marley je kolabrirao, a kasnije je potvrđeno da boluje od raka koji se proširio na mozak, pluća i jetru. Prije same smrti 11.05.1981. izašao je njegov posljednji album Uprising. Imao je samo 36 godina. Sva su njegova djeca, njih sedmero, danas glazbenici.
Evo... inače ne pišem „plačipičkaste“ stvari, al slušam sad jednu pjesmu ( Nickelback-If everyone care) pa me potakla na razmišljanje o ovome što smrtnici zovu životom. Gledah danas TV i Nina Violić je izjavila da je adolescencija najteži dio života. Ko to preživi, spreman je za dalje. Kao, u tom djelu života bi nam obitelj trebala davat podršku, posebno pazit jer se zna da smo najosjetljiviji u tom periodu. Al kurac. U tom se periodu odlučujemo kaj i kako ćemo dalje. Neki upišu škole koje se starcima baš i ne sviđaju, neki počnu pušit, neki pit, neki se jednostavno zapuste... i starci nemogu ništa pa iako se trude, mi ih omalovažavamo, govorimo da to nije njihov život i takve stvari. Zato nam se ponekad čini da smo sami na svijetu. Možda nam jedinu podršku u tom prokletom životu daju prijatelji, ljudi do kojih nam je stalo i kojima je stalo do nas. Ja takvih imam puno, hvala Bogu. Pomogli su mi da prestanem mislit na samoubojstvo (a bilo je i takvih perioda) iako toga nisu bili ni svjesni. Mislim, svi bar jednom u životu pomislimo da nas nema, razmišljamo kako je ljudima, i kakav je svijet općenito bez nas. I tako sam i ja, pa sam odustao od te zamisli, ali potpuno razumijem ljude koji se odluče na takav potez. Iako, kad bolje razmislim, to je kukavičluk. Mislim, nijedan problem nije tolko velik da si zbog toga treba oduzet život, pa makar ti je taj život, dar od Boga il kak već hočeš, sjeban do kraja. Al neki su snažniji, neki nisu... jebi ga.... no nećmo o tako morbidnim temama.... iz vlastitig iskustva mogu reći da treba samo razgovarati. Treba sve izbaciti iz sebe. Ako se čuva, razara srce i mozak i to se zove depresija. Ak nemaš koga, otiđi do svećenika i reci mu. Zvuči smješno al pomaže, fakat.
Ja znam kak je to izgubit nekog bliskog. Užasan osjećaj, jeza me prođe od same pomisli da nje više nema. No neću sad o tome. Htio sam vam samo reći da nebudete uvijek glupi i buntovni, makar vam se to čini užasno zakon. Inatit se nepopustljivim starcima je super osjećaj. No razmislite samo kolko puta ćete trebat starce u budućnosti i kolko će vam oni puta pomoći u kriznim situacijama. Al jebi ga. To nama sad u ovom periodu kroz jedno uho unutra, kroz drugo van.... sad nam to niš ne znači. A kad ćemo trebat neko rame za plakanje, a nikog neće bit u blizini, pomišljat ćemo na samoubojstvo. Mislit ćemo da smo sami na svijetu i nećemo ni pomišljat na moguća rješenja tog prokletog problema. Sve je to začarani krug...
Ps-pišem u prvom licu množine jer sam uvjeren da se bar neko slaže sa mnom....
Reggae king,....
