Redpen https://blog.dnevnik.hr/redpen

petak, 31.12.2004.

DružbaAdrija

Svih tucet veličanstvenih protukandidata aktualnom predsjedniku zatrli bi DružbuAdriju u bespuća povijesne neozbiljnosti. Ne bi se njima po njihovoj državi prevozila tamo neka nafta, ne bi oni dozvolili da ta smrdljiva tekućina sumnjiva porijekla (istok) teče našim podzemljem ili plovi našim morima. Fuj to bekino, baci to iz ruke (zemlje i sl.).
Postoji tu ipak jedan problemčić! Naime, ja pouzdano znam da se niti jedan, ali apsolutno niti jedan od dvanestorice nežigosanih na sučeljavanje u velebni studio HTV-a nije dovezao na biciklu, tramvajem ili automobilom na električni/solarni pogon. Nit jedan jedini/jedina.
Svima se njima ta prokleta nafta jako gadi, ali apsolutno svaki od njih nije imao problema "skuriti" koju litru da bi se na vrijeme "nacrtao" pred vascijelim auditorijem koji je jučer imao želudac za ono posebno okrutno i promišljeno mučenje.
Štoviše svaki od njih je obećavao porast bidipija i to u rasponu od 7 do čak 20 posto, ali taj rast se očigledno temelji na poljoprivredi baziranoj na plugu i motiki, na masovnoj proizvodnji sofisticirane opreme pokretanoj na bazi parnih kotlova na drva, odnosno na energiji od dinama pokretanih pedalama.
Još nešto. Unatoč nesebičnoj brizi za puk iskazanoj protivljenjem prijevozu nafte niti jedan se nije sjetio grada koji ima najveću stopu onkoloških oboljenja u zemlji, što može zahvaliti Rafineriji, Termoelektrani, Herbosu i još nekima koji na njihovu očiglednu žalost u atmosferu ne izbacuju kisik sa mirisnom aromom ljubičice nego sumporovodik i ugljik -dioksid. Što nisu frajeri pa se založe za zatvaranje svih pogona u zemlji koji aktivno zagađuju, nego su uprli snage da podupru šačicu krčkih zimmerfreiovaca koji su se ustrtarili za priliv svojih tisuća eura bez da i jednom utaknu motiku u zemlju.

petak, 24.12.2004.

Nestao je

Pod okriljem mraka, u gluho doba noći, nestao je. Neki su vidjeli samo dva sitna svjetla, nekima su se učinile dvije spodobe, nekima i više njih, a neki nisu vidjeli ništa. Uglavnom, kada je svanuo dan i svjetlo obasjalo grad, njega više nije bilo.
A traže ga mnogi. Neki bi ga, kad bi ga našli, opet objesili, neki bi ga samo za sebe, neki bi ga nekamo poslali, neki bi da je što dalje od njih, a nekima je svejedno.
Spominje se i šteta zbog njegovog nestanka. Kažu da je to 15.000 kuna, neki govore da je šteta nemjerljiva, ima i onih kojima sramota nema cijenu, drugima je ponos neograničen. Teško je i izračunati sve pluseve i minuse.
Uglavnom nitko ne priznaje da mu je on pomogao da nestane, a nitko neće reći ni da bi bilo bolje da je ostao. Javili se i oni koji tvrde da znaju gdje je, ali kad ih se službeno pita onda ispadne da ipak nije tako.
Gdje je, što mu se desilo, je li mu dobro, da li nešto treba? To mene brine, to meni tišti grud.

ponedjeljak, 20.12.2004.

Humanost

Danas nema Prijatelja jer nacionalna TiVi sa središnjeg Trga prenosi Milo moje i ostale najviše dosege hrvatskog estradnog stvaralaštva. Naravno, događaj ima aureolu humanitarnog eventa i ima prioritet nad poštivanjem programske sheme.
Sigurno se pitate kako mogu biti tako sebičan da pretpostavljam pola sata jeftine (ali kvalitetne) zabave nad hvalevrijednom akcijom koja će pomoći potrebitima i nemoćnima. Lijepo!
Idu mi na živce sve, ali apsolutno sve tzv. humanitarne akcije u kojima grupica ljudi okrene veliki novac na račun velikog broja ljudi koji su zapravo u gabuli.
Sigurno mislite da će sav novac koji vi dobrohotno darujete otipkavanjem broja koji se nalazi na dnu ekrana zvršiti u rukama siromašnih i zaslužnih. Eee, figa! Prvo svoj dio digne T-HT koji pruža uslugu prikupljanja novca preko telefona. Onda lavovski dio ide PR i marketing agenciji/agencijama koje su pružale usluge reklame i organizacije tog velebnog eventa. Dio ide i medijima koji su to prethodno oglašavali. Onda malo pojede vlasnik pozornice i kulisa, pa onda oni koji su ju postavili (oni valjda i jedini zasluže svoj dio), pa najam instrumenata i tehnike nešto sitno košta. Zakonom obavezni redari isto tako koštaju. Pri kraju valja još spomenuti vrle glazbenike koji besplatno nastupaju za "simboličnu naknadu" kojom pokrivaju samo osnovne troškove. Još sam ih podosta i izostavio.
Uglavnom, super da se to i bilo što drugo organizira jer cijela jedna industrija vrlo dobro živi od humanitarnosti i samorijegora.
Kad se još vratim na početak problema, a taj je kako je uopće došlo do situacije da, u jednoj socijalno odgovornoj i osjetljivoj državi kakva je R. Hrvatska, uopće ikome treba pomoć jer mu je državni aparat, koji postoji da mu jamči skrb, zatajio, onda mi prisjedne i ova i sve bivše i buduće akcije prodavanja muda pod bubrege.

utorak, 07.12.2004.

U=ubojice

Počeo sam nešto sitno pomagati u stožeru jednog/dne predsjedničkog/e kandidata/tkinje. Zbog slučaja Vibbi zadržavam pravo da ne otkrijem tko je dotični/a. Polako me svladava umor. Ne od posla nego zbog činjenice da sam odjednom sa 12-satnog spavanja prešao na 7-satno. Nemam više energije za pisati blog. Dobro ipak...
Vozim se ja tako tramvajem na posao i stanem uz nekog prvašića koji ima ispisan ruksak sa raznim parolama, željama i pozdravima. Počeo sam sa dešifriranjem škole u kojoj on ide u prvi A razred, a završio psujući i proklinjući u sebi ljudsku glupost i činjenicu da ja nikako ne mogu pobjeći od iste. Naime, odmah se dalo uočiti da mu je omiljeni ornament na ruksaku slovo U sa krilcima i sa nekakvim križem u sredini.
Mislim, koji je to mali kreten. Koji je to imbecil i glupan. Koliko uopće moraš biti ograničen da poželiš cijelom svijetu pokazati svoj defekt. Neograničeno!
Htio sam ga pitati kako se može ponositi sa ubojicama, koljačima, glavosjekačima, zločincima i izdajicama svoje domovine. Naravno da nisam jer sam pristojno odgojen pa ne remetim javni red i mir. Odšutio sam njegovu sramotu!
Naravno da sam pomislio i na njegove zadarske parnjake koji se od njega razlikuju samo po poodmakloj dobi. Njih eto ipak razumijem. Oni su u godinama kad se pogreške iz mladosti više ne mogu priznati. Oni na svojoj zabludi odaju počast promašenoj mladosti. Njima je teže priznati cijelom svijetu da su luzeri i propalice.
Naravno, zbog toga mi želja da uletim među njih sa bacačem plamena i uništim vatrom svaki trag njihove gluposti ( i to dok je još na njima) nije ama baš ništa manja. Ali opet, odgojen sam da budem tolerantan, pa sam tako i tolerantan prema njihovom prostakluku.

srijeda, 01.12.2004.

POA

Jednom davno napisao sam post o tome da želim biti Mićo Dušanović kad odrastem, a večeras to mijenjam u Nino Đula. Čovječe koji je to maher! Znate što se večeras dogodilo? Večeras je Hloverka u svojoj kasnovečernjoj emisijici dio vremena potrošila na prepričavanje sutrašnje kolumne od gore glorificiranog Nine Đule. Ma koliko god se on ubuduće trudio ne može nadmašiti večerašnji uspijeh. Hloverka ga je citirala, ona misli da je on nešto dobro napisao. Sada mu preostaje samo da umre jer bolje od toga ne može biti.
Tema je POA, a i ja imam što na tu temu da dodam.
Javljaju se tako neki anonimni djelatnici POA-e kako je njihova služba postala oruđe u ruci vladajuće stranke. Ispada isto tako da je zamjenik ravnatelja do lakta imao ruku umočenu u zataškavanje ratnih zločina, koje su počinili «oni koji ratni zločin u obrani domovine počiniti ne mogu». I sad se svi čudimo!
Pa što su oni vrhupametni članovi Odbora za nacionalnu sigurnost iz oporbe mislili da će se desiti ako za ravnatelja podrže uvaženog sina uvaženog oca koji je predsjednik HDZ-a na svom otoku. Zar su mislili da će jedan takav notorni hadezeovac uvesti profesionalizam u omiljenu hadezeovu igračku za uhođenje novinara, oporbe i svih drugih unutarnjih neprijatelja?
Kako se HDZ oprostio od vlasti krajem 99. sa aferom uhođenja Glasa 99. tako je i nastavio nakon povratka na vlast. Da li je itko očekivao išta drugo od njih? Oni si jednostavno ne mogu pomoći. Definicija vlasti je za njih vrlo jednostavna. Učini sve da je se domogneš, a kad ju imaš iskoristi ju da ju zadržiš. Nema tu nikakvih dvojbi ni samopreispitivanja. POA u njihovim očima služi samo tome da nađe neko blato o njihovim neprijateljima.
Ako Podbevšeka ikada i smijene to će se desiti jedino i isključivo ako ne bude dovoljno dobro odradio posao zbog kojeg je i angažiran. Dok god bude beskrupulozno i gorljivo uhodio novinare, oporbu i sve ostale koji njegovim šefovima žele izmaknuti fotelje taj je siguran za svoju fotelju skoro kao i Žužul.

<	prosinac, 2004					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?

Zašto blogam

Kada plaćenim blogerima (popularno zvanima kolumnistima) promakne neka tema ili ju ne "obrade" po mom ukusu dobijem neutaživu potrebu odraditi to na svoj način

Čitajte me i komentirajte i na

Meni cool blogovi

Megi
The Last Broadcast
Modesti Blejz
Pastoralni kupus
WinstonW
Zrinsko pismo
Plodovi zemlje
Annie De Meni
Pax et Discordia

Konkurencija

Jutarnji list
Večernji list
Novi list
Vjesnik
Slobodna Dalmacija

Primam poštu na:
redpen(at)net.hr