|
Štogod da slavili, sretno vam, a ako ne slavite ništa, opet, sretno vam.
Za neupućene, a vjerujem da je, obzirom na moju aktivnost na ovom blogu, takvih mnogo, tj. da blog više ne čitaju ljudi koji su ga čitali prije 4-5 godina, ja naprosto obožavam Božić. Kič, blještanje lampica di god se okreneš, iritantne 3 i pol božićne pjesme u 20 različitih izvedbi koje se stalno vrte na radiju...nekima noćna mora, a ja si cvatem. Tamo sredinom prosinca izvlači se kapica koja umjesto djedičinu, "krasi" moju glavu, kava se pije iz božićne šalice, izvlači se hrpa mini svjećnjaka gdje palim lučice pa mi stan malo podsjeća na okupljalište kakve sekte...uglavnom, shvatili ste. Ah da, ne smijem zaboraviti da se ove godine mojoj božićnoj kolekciji svaštara pridružila i crvena pregača, te kuhinjska rukavica na kojima se šepuri Rudolf sa svojim crvenim nosom.
Najslađi slatkiš...tko bi mu odolio?
Uglavnom, vrhunac cijelog cirkusa je, naravno, na Badnjak. Izuzmemo li mrsko čišćenje stana, tu dolazim na svoje. Završavam s kolačima (iako uvijek čvrsto odlučim da ću ih dovršiti par dana prije Badnjaka) i navečer kitim stan. Iz neobjašnjivog razloga, mojima je to tlaka, tako da kićenje ostaje meni (pitam se onda na koga smo seka i ja). Prvo bor, pa vijenci posvuda, i grand finale - jaslice. Sestra i ja smo još davnih dana krenule s "projektom". Naime, našle smo staro ogledalo bez okvira i zaključile da bismo mogle imati jezerce uz jaslice, a onda smo zaključile da nema smisla zaustaviti se samo na tome kada imamo hrpu figurica koje samo čekaju na svojih pet minuta.
Ove su iz 2007., mislim, prije sekine udaje i prestanka sudjelovanja u projektu
U međuvremenu, odustasmo od mahovine, em je treba čitava hrpa da bi se prekrila željena površina, a ista je poprilična (drugim riječima, prelijena sam da bih lutala po šumi satima tražeći idealnu mahovinu), em na kraju, bez obzira na najlon koji stavimo ispod, sve bude prepuno zemlje i naravno, raznih crvića i koječega što već izgmiže iz onog tankog sloja zemlje na kojem se mahovina drži. Sad imamo zeleni tepih koji nije toliko efektan, al jbg, iziskuje manje truda.
Ove mi je godine brat (koji se, btw, zgražao nad time što radimo) komentirao da svaka čast na projektu (s vremenom ga je morao prihvatiti, kad je shvatio da ne odustajem), ali nije li zadnjih par godina nekako...uvijek isto?
Grozno, kad netko izgovori tužnu istinu koje si i sam svjestan. Otkad seka više ne dolazi za Božić, projekt je ostao samo na meni, a kad nemam s kim dijeliti ideje i smijati se kretenizmu koji izvodimo, to jednostavno nije to. Da, naime, naše su jaslice uvijek bile posebne. Čemu se ograničiti na svetu familiju i stado ovaca ako možete imati krokodila, ajfelov toranj, djeda mraza, morskog psa...? Neki to nazivaju bogohuljenjem i ismijavanjem, ja kažem da su glupi i ograničeni. Kolko se sjećam,Biblija kaže da zlatno tele nije bilo baš nešto Bogu drago, pa ne znam zašto bi onda prihvaćao kineske jaslice vulgaris (sveta obitelj i ofce), a osuđivao iste uz dodatak jezera s morskim psom i krokodilom.
Uglavnom, pogođena bratovim isticanjem bolne istine, odlučih ove godine uložiti malo više truda...zadnjih se godina kolekcija različitih figurica povećala zahvaljujući vrištavoj deriščadi koju nazivam svojim nećacima, pa sam zaključila da nema smisla da u odsustvu dječurlije stoje besposleno.
Ove godine moje su jaslice bogatije za par izumrlih vrsta i jednog vanzemaljca.
Jezerce
Dvije i pol bubamare i miš(ica) u pozadini
Svinje uhvaćene u pokušaju bijega, i guska koja je prešla cestu. Ne zna se zašto.
Vanzemaljac je u donjem lijevom ćošku. Ah da, i Tomica nam se pridružio ove godine, pruga mu je malo zdrmana, al na tome ćemo poraditi iduće godine
U globalu...
Uživajte još malo u prazničnom raspoloženju i trudite se ne pasti u depresiju kad sve ovo prođe (iako više-manje već i je gotovo...). Bez obzira na to kaj ste par kila teži. 
Čitamo se!
Lipsy
|
