|
Ne znam u čemu je kvaka.
Uvijek je bilo nešto što sam željela ovdje podijeliti s vama, al nekako nisam nalazila vremena za to. Misli bi se rojile, u glavi sam pokušavala naći prave riječi za ono što želim reći i onda bi jednostavno izblijedjela potreba za pisanjem istog. Ponekad zato što sam već sama sa sobom provela milijune imaginarnih dijaloga, koji su me doveli do određenih spoznaja, te više nisam vidjela smisao realnog virtualnog dijaloga (jednako kao što ni svaki prosječni fizičar ne bi vidio smisla u toj konstrukciji); a ponekad zato što bi jedna misao povlačila drugu, te bi se od jednog pitanja odjednom izrodilo njih milijun.
Al da budem iskrena, nekad mi se jednostavno nije dalo pisati.
A i to sa nalaženjem vremena je isto fascinantno, obzirom da zapravo i nisam bila nešto pretrpana obvezama. Tj, bila sam, ali nije me to sve previše brinulo, faks je bio tu, a ko da i nije. Ko papiga sam uvjeravala sve oko sebe kako je fizika super i kako ju obožavam, a s druge sam se strane našla s višegodišnjim stažem na tom fakultetu, i s ogromnim upitnikom iznad glave - kog vraga ja tu radim? Od 6. osnovne me nešto vuklo na dizajn, a sad se probudilo i počelo vraški peći. Nije tajna da sam ja fiziku upisala potpuno slučajno, jer eto, jednostavno sam se našla s gomilom želja u glavi i sa svjedodžbama u ruci, završene gimnazije, i praktički s glavom na nišanu - odaberi!
I tako sam unatoč vječnom zaziranju od onih zastrašujućih zgrada na Bijeničkoj ja dospjela na fiziku. A ne! Ispričavam se. Fiziku I kemiju. To s mojom kemijom je prilično neslavno završilo, obzirom da sam nakon par mjeseci bila savršeno sigurna da to nije nešto što se meni sviđa i čime se ja želim baviti, no pod pritiskom sviju oko mene, jer hej, veće su šanse za zaposlenje kasnije, ostala sam tamo. A onda, kad se ni nakon 3 godine provedene na tom smjeru nisam pomakla s mjesta, dok sam na fizici položila sve što se položiti dalo, onda je nekako prebacivanje na fiziku bilo jedino logično rješenje. Nije da ja kemiju nisam mogla shvatiti. Samo to jako, jako, al stvarno jako nisam htjela.
Naravno, za svoje sam oklijevanje dobila divnu nagradu - prvu godinu i bolonju. Moram priznati da mi je i to sve prilično teško palo,obzirom da nam bolonjska prava nisu više davala prijašnju slobodu.
I tako se nađoh na fizici s gomilom položenih ispita iza sebe kojih se više i ne sjećam, kojima i ne vidim svrhu.
BUM!
Odjednom sam krenula na sva predavanja i postala uzoran student. Jedan od onih koji vam idu na živce.
Ponovno sam otkrila ljubav prema fizici. Divan osjećaj.
Nisam se mislila razvezati tu s time, samo htjedoh podijeliti s vama da je svijet otišao kvragu. Više ni večernji izlasci nisu pošteđeni fizike. Umjesto uobičajene doze pljuvanja po muškom rodu i sličnih blesavih spika, mi smo filozofirale o fizici.
Uglavnom. Nije da sam vam imala bilo što pametno za reći, samo eto...falili ste mi.
|
