|
Jedna sam od tulavih pripadnika ljudske vrste koja vjeruje u ljudsku dobrotu. Vjerujem da u svakome od nas postoji barem zrnce obzira prema drugima, i trudim se u svakoj osobi koju upoznam pronaći baš to zrnce.
Prije tjedan ili dva na nekom od omiljenih blogova pročitala sam post o prvom dojmu i koliko je on važan za odnos sa drugom osobom (mislim da je u pitanju bila Doll ). Uglavnom, moj komentar je bio da mi je prvi dojam važan, ali da čak i ako je o nekome loš, ne odbacujem tu osobu kao nepoželjnu, nego se potrudim pronaći nešto dobro u njoj, i pobiti svoje predrasude prema istoj (uglavnom mi prvi dojam ipak bude točan, ali vrijedi upoznati osobu, jer neki od najboljih mi prijatelja nisu na mene ostavili baš dobar prvi dojam...).
Takva je situacija kod mene i kad mi drugi predstavljaju neku osobu kao groznu. Svaki od nas je jedinstven, pa tako nemamo svi iste kriterije za to tko je ok, a tko nije. Možda baš mene netko mrzi iz dna duše jer me smatra umišljenom, bahatom ili kakvom već. Nadam se da ne, ali tko zna...(od više sam ljudi čula da ostavljam dojam bahatosti i umišljenosti, pretpostavljam zbog činjenice da sam najglasnija di dođem, i da obično držim monologe-nisam ja kriva kaj su ljudi polumrtvi u 9 na predavanju...).
Nego, ono što me ponukalo da napišem današnji post jest spoznaja da su ljudi pokvarena rasa, prljava i zla...
Ma šalim se, nisu svi. Ali moram priznati da se jako razočaram kada shvatim koliko ljudi mogu biti odvratni i bezobzirni prema drugima.
Priča počinje u vrijeme upisa više godine fakulteta. Prvo i osnovno, moram se osvrnut na debilanu u referadi- da mi se indeks vukao onuda par tjedana, a da meni do zadnjeg dana upisa nitko nije mogao reći za potpis iz jednog predmeta, i da bez njega nemrem testirati semestar??? Onak, potpis znači da je student/ica izvršila studijske obveze iz tog predmeta. Što ja nisam iz vrlo jednostavnog razloga- prvo i osnovno, predavanja iz dotičnog predmeta počela su otpr 5. tjedan nastave. Kao drugo, na tom prvom predavanju nisam bila zbog zdrmanog rasporeda, i ne javljanja o promjeni istog. Kao treće, nakon napokon odslušanog jednog predavanja, gospođa profesor nas obavještava da iduća tri tjedna nemamo predavanja. Naravno da predavanja nije bilo niti četvrti tjedan. A zadnje predavanje, par tjedana prije kraja trajalo je ukupno 15 minuta, kada je podijelila popis literature, i to je to. S tim da na to predavanje nisam došla zahvaljujući svom glupom uzdanju u divnu akademsku četvrt, tj, ak ti piše da je u 11, onda je u 11:15. Tak to funkcionira na ostalim kolegijima, al ovo je nekaj posebno.
Dakle, meni teta u referadi prije 3 tjedna kaže da moram otići po taj potpis, a zahvaljujući činjenici da gospođa profesor nije zaposlenik mog fakulteta, već predaje na pedagoškom, morala sam pičiti u savsku. Gdje sam, naravno, došla pred zaključana vrata. Želiš nazvati referadu tog faksa, nema broja na netu. Izravan broj ne pomaže jer se nitko ne javlja. Negdje iz četvrtog pokušaja dolaska na pf, ne nailazim na zaključana vrata. Velika utjeha obzirom na činjenicu da je kolegica dotične profesorice iznimno ljubazno bila ni od kakve pomoći- jer nije znala kada, kako, zašto doći do tražene osobe. Fascinantno. Ali, pošto gospođa profesor ima konzultacije srijedom na mom fucksu, rekoh, otići ću tamo. Naravno da konzultacija nije bilo. A referada nije radila idućih 5 dana, dakle, 5 dana nemrem niš...
Nakon 5 dana uletavam u referadu i objašnjavam situaciju, a iznimno ljubazne tete mi daju kućni broj tražene profesorice. Koji mi je od velike pomoći, jer se pri prvih par dana pokušavanja stalno uključivala automatska sekretarica, a kad se napokon netko javio, to nije bila profesorica, neg bogtepitaj tko, tko me obavijestio da je gospođa profesor do kraja tjedna na putu i do nje se ne može. I napokon, nakon silnih bezuspješnih pokušaja, danas ja uspijem dobiti gospođu profesor na telefon. Objasnim joj situaciju, i zašto trebam potpis, ispričam se što ju gnjavim doma, i sve to, da bi mi rekla da nju baš briga za moj semestar, da sam ja po taj potpis mogla doći prije, i između ostaloga, izvrijeđala me ko da sam retardirana. Samo za informaciju- profesorica pedagogije . Čista logika, jelda? Ona bi mene trebala naučiti kako se ponašati prema učenicima jednog dana, a kakav mi primjer pruža? Bilo bi mi logičnije da ću takvo što doživjeti od ludih fizičara, koji su prema uvriježenom mišljenju šmokljani nesposobni za komunikaciju. A o fizičarima mogu reći samo najbolje. Tužno, kaj ne??? (ne to kaj o mojim fizičarima govorim sve najbolje, nego o profesorici)
Odavno su fucksom kolale priče da je profesorica grozna iskompleksirana kuja, ali nekako se ponadaš da je cijela priča zapravo uobičajena studentska izmišljotina (na kakve sam nailazila već masu puta). Moram priznati da sam jako razočarana. Pogotovo ako ovaj događaj znači da je sav moj dosadašnji trud na fucksu bio uzaludan, i da me sjebala do bola... Samo znam da ak je tak, da će biti sranja. Gadnih. Jer ne namjeravam odbaciti sve kaj sam u taj fucks uložila zbog iskompleksirane gadure kojoj je očito cilj zagorčati nekome život, zato kaj ona nije zadovoljna sobom.
Držite mi fige da bude sve ok, i da naiđem na potporu matičnog fakulteta, iako obično uvijek staju na stranu profesora...
Budite pozdravljeni od vaše jedne i jedinstvene lude fizičarke!
|
