ponedjeljak, 27.08.2007.
Pljujmo po kapitalizmu
Dakle o čemu se radi živimo u vremenu ko se bolje snađe ali eto taj kapitalist ili privatni vlasnik se izgleda najbolje snašo osnovo je firmu koja danas ima oko 50 radnika postavio je iza sebe dva čovjeka bez završene škole koji nažalost imaju autoritet (koji znaju prijetit radnicima slat ih u pičku materinu itd.)
Dakle kapitalisti ne obavljaju nikakav proizvodni rad, vec se njihovo bogatstvo temelji samo na cinjenici da posjeduju sredstva za proizvodnju. Na osnovu toga kapitalisti eksploatiraju, odnosno kradu ili izrabljuju radnike, odnosno kapitalistu je jedini način da ostvari profit taj da pljačka radnika. Da do toga dolazi nije teško shvatiti. Ako bi kapitalisti prodavali proizvod tako da je njegova cijena jednaka zbroju vrijednosti iskorištenih sredstava za proizvodnju i rada radnika, ne bi zaradili ništa. Jer koliko bi uložili toliko bi dobili natrag – znaci profit bi bio jednak nuli. Ako bi, pak, proizvod prodavali skuplje nego što vrijedi ako gledamo društvo u cjelini stvar bi ostala jednaka. Jer neki kapitalist bi prodao robu po cijeni vecoj nego što je u stvari za, recimo 10%, ali i on sam mora kupovati proizvode od drugog kapitalista (npr. hranu, pice, odjecu itd.) koji bi mu je i sam prodao po 10% višoj cijeni od vrijednosti. Opet koliko bi dobio toliko bi kasnije izgubio, profit bi opet bio jednak nuli. Postoji samo jedino logicno i znanstveno objašnjenje. Kapitalist placa vrijednost radne snage radnika, ali radnik tijekom dana u robu uloži više rada nego što ga je za to platio kapitalist, to je kao da je jedan dio dana radnik radio a da ga kapitalist za to nije placao, odnosno – kapitalist izrabljuje radnika. Onaj koji ne radi ništa proizvodno zgrce bogatstvo i parazitira, dok onaj koji proizvodi nema kontrolu nad svojim proizvodom, osuden je na težak i mukotrpan rad te vrlo cesto na siromaštvo. Na to se svodi postojece društvo.
Znači neko hladi jaja i zarađuje novac na tuđem znoju a s druge strane neko se ubija od posla da bi mogao preživit.
Ovaj problem se može riješit samo uspostavom socijalizma.
Cilj socijalistickog pokreta je ukidanje postojeceg društva i stvaranje novoga društvenog poretka – socijalizma, koji ce predstavljati znacajan daljnji napredak u razvoju ljudskog društva. socijalizam se zasniva na tome da su tvornice, strojevi, sirovine, resursi, te ostala sredstva za proizvodnju, u rukama društva. Odnosno, nad njima nemaju vlasništvo kapitalisti, vec radnici kroz svoje organizacije – radnicke savjete. Radnicki savjet, koji je demokratsko tijelo izabrano od samih radnika, uz savjetovanje sa strucnjacima, te dogovorom sa ostalim radnickim savjetima iz drugih radnih organizacija, upravlja proizvodnjom i ima kontrolu nad proizvodom svoga rada.
nedjelja, 19.08.2007.
SOCIJALIZAM 21 STOLJEĆA
Nakon što je premoćno pobijedio na predsjedničkim izborima održanim u prosincu 2006. sa ukupno 63 % glasova Hugo Chavez je dobio novi šestogodišnji mandat predsjednika Venezuele. Na govoru koji je održano nakon svoje inauguracije Chavez je ponovio svoju trajnu orijentaciju prema socijalizmu i stvaranju drukčijeg političko-ekonomskog sustava koji će biti prethodnica socijalizmu 21. stoljeća, a koji ima za glavu zadaću srušiti dominaciju imperijalizma SAD-a i uspostaviti jedan humaniji poredak koji će pružati jednaka mogućnosti svakom pojedincu.
Kada je prvi puta pobijedio na izborima i kada je bio oduševljen sa "trećim putem" koji su propagirali Tony Blair i Bill Clinton do njegovih današnjih krajnje lijevih stavova koje najbolje karakterizira njegova izjava da u kapitalizmu nema demokracije te da kapitalizam ne može zbog svojih ograničenja riješiti probleme radnih ljudi u Venezueli i da je jedino rješenje revolucija koji vodi socijalizmu 21. stoljeća
Naime nakon što je Chavez započeo nacionalizaciju naftne industrije, privatni vlasnici slutili su da neće na tome stati, pa su ga počeli bojkotirati, zatvarajući svoje proizvodne pogone, od kojih su mnogi bili već na rubu stečaja. Međutim radnici u tim poduzećima su preuzeli upravljanje nad njima, država jer to priznala svojim dekretima. Najbolji primjer za to je tvornica Sanitarios Maracay. Pritom u nekim poduzećima radnici sami upravljaju , u nekima upravljaju uz pomoć države, koje šalje svoje predstavnike u upravne odbore. Iako je većina poduzeća još uvijek u privatnom vlasništvu, pokret je svakim danom sve jači zahvaljujući, moćnom revolucionarnom frontu radnika koji su okupljeni u sindikat UNT, koji okuplja većinu venezuelanske radničke klase i snažno podupire nastojanja predsjednika Chaveza za nacionalizacijom sredstava za proizvodnju i uvođenje radničkog samoupravljanja i suupravljanja.
Najnoviji potezi koji najavljuje nova venezulanska vlada su započinjanje zemljišne reforme, koja bi oduzela zemlju veleposjednicima koji ju ne obrađuju i ustavne promjene koje će podržati radnike koji su preuzeli tvornice.
Možda sad još malo o nekim rezultatima i projektima u Venezueli, proračuna je porastao za 32 % u odnosu na prošlu godinu, a od toga iznosa čak 44 % ide na financiranje socijalnih potreba. takva politika omogućila je da stopa siromaštva u prošloj godini bude smanjena sa 45 % na 35 %. Pokrenuti su razni projekti tkz. "misije" , jedan od njih je pomoć domaćicama i ženama koje primaju plaću ispod nacionalnog minimuma. Lokalni odbori raspodjeljuju im pomoć i pomažu da postanu aktivni članovi zajednice, a ovu pomoć prima oko 190.000 žena.
Svi ovi već postojeći projekti i najave nove Vlade jasan su pokazatelja da venezuelansko društvo ide u pravcu socijalizma, iako pred njim stoje još mnoge prepreka koje nosi razvitak socijalizma u jednoj ipak siromašnoj zemlji, iako jedan tako vrijedan resurs kao što je nafta ovdje može odigrati veliku ulogu, ali može postati i uteg zbog agresivne američke politike prema svim zemljama koje imaju velike naftne rezerve. Također još je jedan veliki zadatak pred Chavezom i njegovom Vladom , a to je borba protiv korumpiranih birokrata, koji su još vijek moćni u državnom aparatu i koče sve procese koji vode u socijalističko društvo, bojeći se za svoje privilegije. Zato utjecaj birokracije čim prije treba slomiti, kako ne bi u suradnji sa još uvijek moćnom venezuelanskom buržuazijom izvela kontrarevoluciju i njome poništila sve stečevine Chavezove vlasti i započela restauraciju divljeg neoliberalnog kapitalizma u njegovoj najgoroj varijanti, a to je definitivno ona južnoamerička. Nadajmo se da se ovaj scenarij neće dogoditi i da će Venezuela izdržati sve pritiske izvana i iznutra i da će se nastaviti trend dolaženje na vlast pravih ljevičara u Latinskoj Americi, jer to može imati velik utjecaj na cijeli svijet i ideju socijalizma uopće.
Frakcija crvene armije
Frakcija Crvene Armije ( Rote Armee Fraktion; RAF) također poznata i kao Bader- Meinhof grupa bila je jedna od najutjecajnijih ljevičarskih, zapadno- njemačkih militantnih organizacija. Djelovali su kao "urbana gerila" od 1970. do 1993.
1960-te u Njemačkoj dolazi do ekstremne reakcije na nacističku prošlost. Mladi Njemci su se pitali zašto je generacija njihovih roditelja učestvovala u grozotama nacizma. Kada su shvatili da su mnogi bivši nacisti i dalje dio sistema i policije koja napada njihove demonstracije, ponekad i sa ubilačkom silom, mnogi su izgubili svaku vjeru u demokratski potencijal političkog poretka i okrenuli se oružanoj borbi.
Sve je započelo na studentskim protestima kasnih 1960-tih kada je tokom nereda smrtno ranjen protestant koga je ubila tadašnja zapadno njemačka policija.Vođa protesta je ubijen. Sve je to kulminiralo podmetanjem požara u par stanica policije od strane grupe: Torvald Prol, Horst Zenlajn, Gudrun Enslin i Andreas Bader
Andreas Bader je napisao "Kapitalistički sistem nikada ti neće dozvoliti da uživas u privilegijama koje imaju bogati. Morat ćeš se sam snalazit. Otmi od bogatih kapitalista govorio je Bader. Njemačkim vlastima je naročito teško padalo to što je mnogo mladih ljudi širom zemlje odobravalo ono sto je RAF činio. Tadašnje novinarske ankete pokazuju da bi svaki treći omladinac u Njemačkoj pružio utočište RAF-ovcima. RAF je ostao upamćen po velikoj podršci koju su uživali od strane stanovništva (naročito omladine)
neprijatelji naroda...neki bili ..a nekih se jos nemozemo riješit
četvrtak, 16.08.2007.
anti fa
R.A.F
grupa ljudi koja je ucinila sranje u njemackoj onima ljudima sto i u nas vladaju,vlast kapitalista i korumpiranih ratnih profitera je bio i ostao problem u svakoj drazavi...pa ako ih nemozemo unistit barem mozemo pljuvat po njima.
ovaj blog(koji se sluzi njihovim imenom-red army faction) je iskljucivo ljevicarski i sluzi za pljuvanje po nacistickom,fasistickom i vec gore spomenutim smecem u ovoj usranoj drzavi!
