utorak, 03.02.2009.
Tko je veći Peder(sen): Naš, koji nas je poslao u Francusku ´98 ili francuski od prekjučer?
GLUPOSTI koje smo naviknuti slušati od naše navijački napaljene i kontra sudaca "koji su nas pokrali" usmjerene javnosti, može se mjeriti samo sa selektivnom memorijom iste, koja zaboravlja prigode kada su nas suci poslali na neko natjecanje ili u završnice.
Peder je spolna orijentacija, Pederčina karakterna osobina, ali što nam dođe Pedersen?
"Sudio je u skladu sa svojim prezimenom", primijetio je novinar sportske redakcije HTV-a pred kamerama nakon danskog dijeljenja pravde, manirom nekoga tko je foru smišljao cijelu vječnost, a sada je oduševljeno ispaljuje pred cijelom javnošću nakon što je sudački par navlačio za Francuze u finalu rukometnog SP-a.
Nakaradna kovanica "domaćinsko suđenje" ili sudi kako Gobac kaže
Pedersenfriendly nisu bili ni u Hrvatskom rukometnom savezu dan prije finala, od kada datira sramotni čin pritiska na suce. Nitko dakako nakon finala ne spominje skandalozno Gopčevo delegiranje sudaca dan prije finala, kao da je izbor suca radijska emisija po željama ili sajam stoke pri čemu se domaćinima moraju ispunjavati želje.
Takav napad na suce ("neću Dance, daj mi dva Rumunja ili one tamo Ruse") je svakako morao izazvati revolt i kod danskih sudaca, jer svi smo mi krvavi ispod kože i takvo nešto samo može uroditi suprotnim učinkom, što se na kraju i dogodilo.
S druge strane, nema sumnje da se prema likovima iz IHF-a i njihovim štelama, čak i pripadnici "nyonskog klana" (koji protiv Deportiva i Werdera šalju suce što na krivi pogled u kaznenom prostoru protivnika iz Lige petice sude penal) doimaju sofisticiranima. Također, u rukometu kao u rijetko kojem sportu suci i njihove slobodne procjene utječu na utakmicu i odlučuju rezultat.
Ali, publika grijeh danskih sudaca u finalu rukometnog SP-a je shvaća kao dvojak - što su sudili protiv nas i što nisu sudili za nas - jer, domaćinu je potrebno "domaćinsko suđenje", koje nas je spašavalo čak i protiv Koreje, ali naravno tko se toga sjeća nošen animatorskim sposobnostima Darka Janeša, navijačkim čipsom, jogurtom i tko zna čim još "navijačkim".
Pedersen koji je za broncu '98 jednako zaslužan kao Bilićeva požrtvovnost ili Šukerovi golovi
Prije deset godina u euforiji zbog nogometne "bronce zlatnog sjaja" "Vatrenih" predvođenih "trenerom svih trenera" zaboravlilo se dakako i kako se Hrvatska uopće izmigoljila na SP na kojem je osvojila nogometnu broncu.
Zašto Ukrajinci mrze, a Hrvati prikriveno štuju Pedersena?
Norveški sudac Rune Pedersen će svoju ljubav prema Hrvatskoj po prvi put iskazati 15. studenog '97 u Kijevu, na uzvratnoj utakmici dodatnih kvalifikacija za nogometno SP.
Hrvatska je prvi ogled u Zagrebu dobila 2:0, ali je za Blaževićev kukavičluk i ziheraštvo osveta stigla već u 4. minuti kada Ševčenko zabija za vodstvo Ukrajine. Hrvatska je u potpunom raspadu, Ćiro ne zna što napraviti i već osam minuta poslije, Ševa zabija za anuliranje hrvatske prednosti. Svjetsko prvenstvo se činilo jako daleko, trebalo se sada ne osramotiti, ali uskače tada dobri Pedersen, poništava regularan gol i nakon 20 minuta Bokšićev odbijanac završava u ukrajinskoj mreži. Ostalo je povijest.
Opisujući čin (za koji bi, da ga je napravio Hrvatskoj, bio osuđen kao omanji zločinac) hrvatski novinari su koristili zgodne izraze kao "poguranac", "vjetar u leđa" i čak se zlurado naslađivali nad ukrajinskim ogorčenjem zbog bezočne krađe.
Pedersenu će svoju kroatofilnost pokazati i u četvrtfinalu SP sljedećeg ljeta kada je mogao (ali i nije morao) isključiti njemačkog braniča Wornsa nakon faula nad Šukerom na centru. Pogađate, Nijemcu se zacrvenilo pred očima i do kraja smo gledali hrvatsku simultanku.
Pedersen nogometni zbog suđenja za Hrvatsku dandanas u Ukrajini ima status sličan onom kojeg u Italiji uživa ekvadorski sudac Byron Moreno, po kojem su zato što ih je izbacio u osmini finala SP 2002. protiv Koreje, nazivali javne zahode na plažama.
Hrvatska, ne budi peder
"Naciji", "nogometnom puku", "sportskim zaljubljenicima" je svojstveno da im sjećanje dobacuje samo do pred zadnje oblijevanje Žujom, a kada se sa prvim znacima glavobolje iz Arene upute kućama, onako ojađenima porazom preostaje im tipična balkanska, luzerska priča - udri na suca, zaboravljajući pri tom one Peder(s)e(ne) koji su i nama "dali guze."
