Here with me
22.01.2009., četvrtak
Rosa Parks
|
Bio je to hladan početak prosinca.... Krojačica Rosa Louise McCauley Parks, kćer Jamesa, stolara i Leone McCaleyu, učiteljice je sjedila u busu daleko od ledena vjetra što šiba lice i pahulja koje su počele padati s neba. Ubrzo je bus stao i u njega je ušao bijeli čovjek. Vozač autobusa je naredio Parksovojda se ustane bijelcu kako bi on mogao sjesti. Međutim, Rosa je to odbila.... Od tada ništa više nije bila isto. Još kao mala, Rosa je u busu gledala simbol razdvojenosti crnog i bijelog svijeta u Americi. Dok su bijela djeca busom išla u školu u Pine Levelu, crna djeca su pješačila. Svakoga dana bi ih uskovitlana prašina umila po licu dok bi bus projurio kraj njih. No to je bio način života.... Nakon slavnog 1. prosinca 1955. Rosa je uhićena. Suđeno joj je za građanski neposluh a to je pak rezultiralo bojktom autobusnog prometa u Montogomeryu. Taj je bojkot iznjedrio cijeli pokret za ljudska prava na čelu kojeg je bio novi vođa u usponu, Martin Luther King Junior. Danas je Amerika okrenula novu stranicu u svojoj povijesti birajući Obamu za predsjednika. Dio parade koja je uslijedila,bio je i bus iz kojeg je krenuo Pokret za ljudska prava. Amerika je danas svjesna uloge koju je Rosa imala. Rosa je učinila nešto sasvim obično. Rekla je obično 'ne'. Gledano iz mnogo većeg konteksta, ona je učinila nešto spektakularno, rekla je 'ne' sustavu! NE segregaciji! NE ponižavanju! Ona je rekla DA pravima crnaca. DA jednakim pravima za sve. Tada je to bio presedan, danas je to 'president'. Tko je u Hrvatskoj danas sposoban reći 'ne' sustavu koji očito radi protiv svojih građana? Ima li takvih? Evo dok pišem ove retke nosim na sebi majicu GONG-a i mislim si...što to znači? Što to uopće znači? Rosa.... ovo pišem tebi u čast! Ali ovo pišem i svima vama.... Ovi reci sve više naliče na epigram na našem grobu! Grob hrvatskog naroda.... Možete li to zamisliti? Sve više sami sebe zatrpavamo i upravo je nevjerojatna činjenica da sebi kopamo grob brže nego što nam ga mogu 'neprijatelji' iskopati! Rosa je uzela lopatu u svoje ruke i počela otkopavati grob crnačkog stanovništva u Sjedinjenim Američkim Državama. Ja sam svoju lopatu uzeo u ruke. I kopam... Tko će još? Bojite se žuljeva na rukama? Kapi znoja ili iverja koje će vam se zabiti u ruke? Iverje ostaje u prstu kao ožiljak koji nas podsjeća na rad, na pobjedu.... Hoćemo li ostati doma dok kiša pada i lopatu spremiti u garažu? Kiša je padala i onog dana kada je nekolicina facebook freakova pokušala organizirati prosvjed protiv svega što su se sjetili! Prosvjed je propao jer su ljudi ostali doma.... I bolje...jer prosvjed je taj bio loše osmišljen i iz krivih razloga pokrenut. Ali ipak je ukazatelj političke kulture hrvatskoga naroda... Nema skrivanja dok kiša pada! Treba se snaći i otvoriti kišobran! Ako ga nemaš, stani pod susjedov. Rosa je umrla tek prije 4 godine.... Svježi je to podsjednik i dalje na borbu koja nas sve očekuje. Neki će okrenuti pogled na drugu stranu, a drugi će biti utopljeni u svojoj usamljenosti protiv nepravde. Ustani narode na pametan način. Prosvjedi su alati francuske revolucije i 1848. Danas se traži ažurnija borba. Traži se odlučnije NE!!! Pametnije prije svega.... Mediji vam kroje pamet puče od Jadrana do Dunava! Mediji vam peru mozgove...glancaju vam ploču na grobu! A ne moramo čekati 1000 godina da bi kamen popucao i oslobodio nas... Što ste vi? Ja sam Rosa Parks... |
07.01.2009., srijeda
Tri kralja
|
Tko su danas trojica kraljeva koji se dolaze pokloniti Isusu i što ti kraljevi imaju ponuditi Isusu kao darove? Što su danas najvrijednije tekovine društva koje Isus može cijeniti? Kakva društva danas predstavljaju kraljevi? Pa točno to... Umjesto da se zapitamo tko su kraljevi danas i kakvi oni jesu, trebamo se zapitati kakva su društva i kakva ona moraju biti! Jer kraljevi predstavljaju upravo ta društva... Danas je čovjek izložen neprestanoj buci. Onemogućen je razmišljati u miru. Svijet je toliko zagađen decibelima da je postao izazov pronaći kutak mira za sebe i razmisliti o svojim postupcima i htijenjima. U nemogućnosti samostalnog razmišljanja, okrećete se već gotovim odgovorima koji se nude u obliku proizvoda ( modni krikovi, dijetalni proizvodi), novina ( medija ), zakona..... Sve to su načini na koje se društvo oblikuje, a da mi u tome sudjelujemo kao puki objekt. Kao masa, a ne kao pojedinac. Individualizam kao najveća tekovina liberalne demokracije u kakvoj želimo živjeti je gotovo iščeznuo jer se njegovo shvaćanje u potpunosti promijenilo. Evo vam prilike.... Prestanite čitati ovaj članak i uhvatite trenutak mira za sebe. Pozivam vas na to... A kao zadatak vam zadajem da razmislite o tome postoji li danas individualizam. Sve se veće slobode izglasavaju kroz zakone, mediji to proklamiraju i plasiraju na tržište kao mišljenje nacije. Tako imamo npr. najnovije zakone o suzbijanju diskriminacije i zabrani pušenja na javnim mjestima. Istodobno se ozakonila sloboda jedne vrste, a druge vrste zabranila. Netko će reći kako su pušenjem zaštićena prava nepušača, ali netko bi onda mogao reći kako su prava npr. heteroseksualaca prekršena zakonom o diskriminaciji. Ničija prava tu zapravo nisu prekršena, ali su izmišljena nova. I sve to ne bi ni bilo tako loše kada ne bi bilo zabranjeno protivljenje i neslaganje s time. Ako si osoba koja misli kako osobe homoseksualnog opredjeljenja ne bi smijele posvajati djecu, onda si homofob i zaslužuješ najveću osudu društva. Ako si protiv zabrane pušenja ti si onda ovisnik i primitivac. Ti onda nemaš pojma o pravima čovjeka. Ma ti si zapravo izgubio svoju individualnost. Ako se nećeš pokoriti htijenju većine, točnije htijenju medija, jer većina zapravo uvijek šuti dok manjina odrađuje posao, ti si onda razapet na križ, ti si bačen u tamnicu, na marginu društva, označen davidovom zvijezdom i s nacrtanom metom na leđima. Da... ovo je liberalna demokracija i slobodan si misliti što želiš, ali imaj na umu da ćeš ispaštati ako se ne slažeš sa zadanom politikom. E to je tekovina modernog društva. Novi naziv za gušenje slobode više nije komunizam ili fašizam, već liberalna demokracija. Sustav u kojem su slobode trebale cvasti danas je društvo netolerancije, društvo pesimizma , smrti, brutalnih mučenja i prijetnji.... Individualizam? Osobna sloboda? O čemu mi pričamo... Aristokracija je oduvijek bila na lošem glasu. Jedino ju je Aristotel smatrao dobrim sustavom ustroja društva, dobrim političkim poretkom, ali samo u kombinaciji sa demokracijom. Kasnije su neka povijesna zbivanja bacila crnu sjenu sumnje na aristokraciju i ona sama je gotovo iskorijenjena pred navalom liberalne demokracije, jer ljudi su mislili da je aristokracija bogatih. Zapravo se radilo o vladavini najsposobnijih! (grč.: ÁąĂĿ najbolji, najsposobniji i şÁ¬ÄżÂ snaga, vlast). Može se reći kako je demokracija bila pokušaj još iz antike da se društvo učini boljim. A aristokracija je odgoj najboljeg čovjeka. Kako znamo da su ljudi kroz povijest uvijek nastojali učiniti društvo boljim, možemo samo žaliti što se nisu sjetili učiniti čovjeka boljim. Tada bi možda i neki sukobi i problemi, ne izbrisani bili, već ne bi niti postojali. Jer danas čovjek rješava probleme uglavnom koje je sam stvorio. Ako damo na trenutak vlast najsposobnijima, a ne izabranima na našoj vlasti, tada bi imali i pravo očekivati promjene na bolje. Ovako nemamo čak niti to pravo. I tko god prigovori Sanaderu ili Mesiću ili Milanoviću na to nema pravo jer nije pokušao pokrenuti promjene. Takva neodgovornost građana se može uzeti kao drugi dar današnjeg društva. Kada pogledamo čovjekovu žudnju za moći i životinjsku borbu za marginalne sitnice, lako je shvatiti zašto je stanje teštko kakvo je. Čovjek je izgubio kompas. On ne traži više sebe kroz Boga, već Boga u sebi. A to ne može pronaći... I onda se gubi. Čovjek gubi kompas, gubi najvrijedniji cilj u životu. Ispuniti svoju misiju na Zemlji. A ostaviti svijet boljim nego kada smo došli na njega, misija je svakog čovjeka. Pokrenite se u svojoj okolini, povežite se i uspostavite traženje istine. |
