Here with me
07.01.2009., srijeda
Tri kralja
|
Tko su danas trojica kraljeva koji se dolaze pokloniti Isusu i što ti kraljevi imaju ponuditi Isusu kao darove? Što su danas najvrijednije tekovine društva koje Isus može cijeniti? Kakva društva danas predstavljaju kraljevi? Pa točno to... Umjesto da se zapitamo tko su kraljevi danas i kakvi oni jesu, trebamo se zapitati kakva su društva i kakva ona moraju biti! Jer kraljevi predstavljaju upravo ta društva... Danas je čovjek izložen neprestanoj buci. Onemogućen je razmišljati u miru. Svijet je toliko zagađen decibelima da je postao izazov pronaći kutak mira za sebe i razmisliti o svojim postupcima i htijenjima. U nemogućnosti samostalnog razmišljanja, okrećete se već gotovim odgovorima koji se nude u obliku proizvoda ( modni krikovi, dijetalni proizvodi), novina ( medija ), zakona..... Sve to su načini na koje se društvo oblikuje, a da mi u tome sudjelujemo kao puki objekt. Kao masa, a ne kao pojedinac. Individualizam kao najveća tekovina liberalne demokracije u kakvoj želimo živjeti je gotovo iščeznuo jer se njegovo shvaćanje u potpunosti promijenilo. Evo vam prilike.... Prestanite čitati ovaj članak i uhvatite trenutak mira za sebe. Pozivam vas na to... A kao zadatak vam zadajem da razmislite o tome postoji li danas individualizam. Sve se veće slobode izglasavaju kroz zakone, mediji to proklamiraju i plasiraju na tržište kao mišljenje nacije. Tako imamo npr. najnovije zakone o suzbijanju diskriminacije i zabrani pušenja na javnim mjestima. Istodobno se ozakonila sloboda jedne vrste, a druge vrste zabranila. Netko će reći kako su pušenjem zaštićena prava nepušača, ali netko bi onda mogao reći kako su prava npr. heteroseksualaca prekršena zakonom o diskriminaciji. Ničija prava tu zapravo nisu prekršena, ali su izmišljena nova. I sve to ne bi ni bilo tako loše kada ne bi bilo zabranjeno protivljenje i neslaganje s time. Ako si osoba koja misli kako osobe homoseksualnog opredjeljenja ne bi smijele posvajati djecu, onda si homofob i zaslužuješ najveću osudu društva. Ako si protiv zabrane pušenja ti si onda ovisnik i primitivac. Ti onda nemaš pojma o pravima čovjeka. Ma ti si zapravo izgubio svoju individualnost. Ako se nećeš pokoriti htijenju većine, točnije htijenju medija, jer većina zapravo uvijek šuti dok manjina odrađuje posao, ti si onda razapet na križ, ti si bačen u tamnicu, na marginu društva, označen davidovom zvijezdom i s nacrtanom metom na leđima. Da... ovo je liberalna demokracija i slobodan si misliti što želiš, ali imaj na umu da ćeš ispaštati ako se ne slažeš sa zadanom politikom. E to je tekovina modernog društva. Novi naziv za gušenje slobode više nije komunizam ili fašizam, već liberalna demokracija. Sustav u kojem su slobode trebale cvasti danas je društvo netolerancije, društvo pesimizma , smrti, brutalnih mučenja i prijetnji.... Individualizam? Osobna sloboda? O čemu mi pričamo... Aristokracija je oduvijek bila na lošem glasu. Jedino ju je Aristotel smatrao dobrim sustavom ustroja društva, dobrim političkim poretkom, ali samo u kombinaciji sa demokracijom. Kasnije su neka povijesna zbivanja bacila crnu sjenu sumnje na aristokraciju i ona sama je gotovo iskorijenjena pred navalom liberalne demokracije, jer ljudi su mislili da je aristokracija bogatih. Zapravo se radilo o vladavini najsposobnijih! (grč.: ÁąĂĿ najbolji, najsposobniji i şÁ¬ÄżÂ snaga, vlast). Može se reći kako je demokracija bila pokušaj još iz antike da se društvo učini boljim. A aristokracija je odgoj najboljeg čovjeka. Kako znamo da su ljudi kroz povijest uvijek nastojali učiniti društvo boljim, možemo samo žaliti što se nisu sjetili učiniti čovjeka boljim. Tada bi možda i neki sukobi i problemi, ne izbrisani bili, već ne bi niti postojali. Jer danas čovjek rješava probleme uglavnom koje je sam stvorio. Ako damo na trenutak vlast najsposobnijima, a ne izabranima na našoj vlasti, tada bi imali i pravo očekivati promjene na bolje. Ovako nemamo čak niti to pravo. I tko god prigovori Sanaderu ili Mesiću ili Milanoviću na to nema pravo jer nije pokušao pokrenuti promjene. Takva neodgovornost građana se može uzeti kao drugi dar današnjeg društva. Kada pogledamo čovjekovu žudnju za moći i životinjsku borbu za marginalne sitnice, lako je shvatiti zašto je stanje teštko kakvo je. Čovjek je izgubio kompas. On ne traži više sebe kroz Boga, već Boga u sebi. A to ne može pronaći... I onda se gubi. Čovjek gubi kompas, gubi najvrijedniji cilj u životu. Ispuniti svoju misiju na Zemlji. A ostaviti svijet boljim nego kada smo došli na njega, misija je svakog čovjeka. Pokrenite se u svojoj okolini, povežite se i uspostavite traženje istine. |
