Božićna čestitka
Ti si moja svaka ljubavna pjesma
napisana u žaru ugasle vatre
hladnog pepela koji više ne gori
ali ipak grije naše pozeble ruke.
Iz tog pepela neće ustati Feniks
i ne vidimo u njemu spasenje
nećemo ga posuti ravnicama
da na njemu niknu mladice.
Vlakovi što dolaze i odlaze
i glasovi koji navode perone
nama su samo pusto naklapanje
ljudi koji pokušavaju pobjeći.
Mi koji smo prihvatili mirovanje
u najdubljim sferama naših duša
ostavili smo samo jedan kut
za divljanje ove mrtve vatre.
Čak je vruće dlanovima mojim
ponad tog pepela, bez žara
tu je još noćas gorjela vatra
a sada... tinja neka klada stara.
Ovo je pjesma napisana u nekim sličicama, podsjeća me na imažinističku neku pjesmu, a stvarno sam samo nizala slike koje su mi se pojavljivale u glavi.
Badnjak je i danas će se paliti vatre po selu. Primijetila sam kako brzo izgore, koliko god velike hrpe drveća naslagali. Ali poneka stara klada, stari balvan, uvijek nađe neki komad drva koji tinja idućih nekoliko dana... najuporniji od te vatre, još na hladnom pepelu i nema smisla njegovo postojanje, ali on i dalje gori.. pjesma zvuči pesimistično, ali zapravo, jednom kad pročitati ovo, optimistična je, zar ne?
Radije bih bila ta klada nego li vatra!
Svima vama sve najbolje, a sad po redu što kome najviše želim:
Osobi, da uvijek ostane u mojim stihovima.
Black Angel, da me nikad ne zamrzi, gdje god nas život vodio.
Here'/s my key philosophy, da uvijek ostane predivna kao što jest.
Didi, da nastavi vjerovati u anđele i pisati najljepše ljubavne pjesme, da nas svih ima što grijati u hladnim zimskim noćima.
Nini1989, da uvijek ostane upravo takva kakva jest jer je savršena, to je sve što njoj znam reći.
Laetitii Dale, da nikad ne zaboravi korake i nikad se ne oslobodi čarolije.
mrak66, da pronađe izgubljeno vrijeme.
viam inveniam, da uvijek zadrži svoju dušu tako mladom i predivnom.
Shadow86, da nastavi gurati, jer on to može izgurati.
Bella's world i Leah Can Fly, da nikad ne odustanu.
nestaje sunce, da se napokon vrati na blog
31.12. 2009. EDIT:
Svima sretna Nova godina, puno sreće i zdravlja i kako to već sve ide... puno inspiracija i puno predivnih postova kao ovi što ste ih do sada imali, puno ljubavi i ugodnih susreta, puno novih otkrića na polju života i puno vatrometa večeras (eto, i jedna sasvim banalna stvar da se nađe :)))
ostavi trag… (23) | printaj. | x | ^
jorgovan
Kiša miriše na jorgovan.
Kad pogledam u tmurno nebo
i vidim kako padaju na mene
kristali stotine sivih oblaka
tada mi zamiriše jorgovan.
Led miriše na jorgovan.
Led na mojim stopalima
dok pokušavam trčati
ponekad ima zvuk violine
koju svira nepoznat gudač.
Jutro miriše na jorgovan.
Kad otvorim oči zrakama
nekog bezbojnog sunca
koje opet neće obasjati
tvoje tijelo do mojega.
Imaš oči boje jorgovana.
Znam da nemaš, ali pusti
neka živim u uvjerenju
nešto u njihovom plavetnilu
me podjeća na miris jorgovana.
Sretni vam i ugodni blagdani i sve najbolje za Božić i Novu godinu i što god slavili... čak i ako ne slavite, avša ADC vam želi sve najbolje svima!
:* :* :*
ostavi trag… (13) | printaj. | x | ^
Bitak je bit bića kao bića
Žao mi je što vam se nisam javljala, naprosto nisam imala vremena, ni sama nisam primijetila kako je brzo prošlo. A i glava mi je poprilično prazna u zadnje vrijeme, jedva sam sklepala neki pjesmuljak, nadam se da će vam se svidjeti.
Post je naslovljen rečenicom iz filozofije koja trojki iz prve dvije klupe razreda 4a zaradila mnogo školskih sati smijeha. Neka bude vedar početak posta, pošto mi je trenutno ''voljeni moj otac'' poprilično spustio raspoloženje svojim uobičajenim porokom. Znate već, valjda, nakon ove 3g mog pisanja.
Pozdrav, dragi moji blogeri! Vraćam se u smrad stvarnosti!
Munje su daleko ispred nas,
voljela bih ćutiti ih iza sebe,
ali večeras je tako mirna noć
nemoj danas misliti o njima.
Petljaj mi nježno po kosi,
to je sve što možemo sada
i šuti - ne trebamo riječi
samo zaklon od našeg jada.
Možda neka pješčana oluja
razbaca naše pedantne dine
pustinja iz prijašnje pjesme
i zrna budu slagana opet.
I kad ne budeš mogao naći
stope kojim išli smo nekad
kreni gdjegod da kreneš
svi putevi te vode meni.
I kad dođu gromovi i kiša,
rastri naše sunce da grije
i da osuši riječna korita
jer mi smo zaboravili osjećati.
ostavi trag… (33) | printaj. | x | ^