tematix
nedjelja, 31.10.2004.
Nogomet
Sjećam se dobro derbija Hajduka i Dinama u Splitu pred rat. Za mene je to bio praznik za oči i uši. Danas je to već vrijeme opasnog življenja. Posebno mi je u sjećanju derbi 1990. godine kad je stadion bio pun kao šipak, krcat hrvatskim zastavama. Navijači su klicali i jednima i drugima zajedno. Ili nekoliko godina prije kad se Dinamo borio za opstanak a skoro cijeli je stadion navijao za Dinamo u pobjedi (4:2). Tada su se još pjevale pjesme koje današnja mladež i ne zna: "Dinamo i Hajduk dva su kluba bratska, sa njima se ponosi čitava Hrvatska". Danas je zavladala tolika mržnja, da je opasnije ići sa vozilom ST tablica u Zagreb ili obratno u vrijeme utakmice, nego u Irak. Dokle smo dogurali. Mislim da su mediji tu najviše krivi. Očito žele rascijepiti ovaj hrvatski identitet. Prije možda godinu dana, u Slobodnoj Dalmaciji je obavljen intervju sa bivšim igračem Hajduka Ivom Begom. U njemu se on, na jedan način, javno izjašnjava sa podrškom huliganima da se tuku sa dinamovcima. Sličan slučaj je sa dinamovcem Šokotom i onim njegovim sloganom na majici ispod dresa na jednoj utakmici. Zar smo dotle došli, da se međusobno tučemo. Malo nas je da bismo to dopustili. Zar do jučer nismo zajedno krvarili i ginuli u Domovinskom ratu? Ne dopustimo razdor. Draga mi je svaka pobjeda naših klubova u euro natjecanjima, nesmijemo biti protiv naših samo zato što to nije naš klub za kojeg navijamo. Stadioni i dvorane treba da budu istinski praznik za uživanje u navijanju i koloritu. Nadmećimo se boljim navijanjem a ne ratničkim porukama "suprotnoj strani".
petak, 29.10.2004.
Haag, Irak, izbori...
Danas čitam u tisku izjavu nekakve haške zamjenice kako zemlje bivše Juge moraju zajednički napisati povijest. Valjda je sada i slijepcima jasno čemu služi haški sud. Po njihovom, izgleda da se sa agresorima trebamo dogovoriti kakvu ćemo povijest napisati. Kao što je rekao jednom naš aktualni "precednik": "svi bi se svima trebali ispričati", dobro su ga naučili. Po njima je to djelo Miloševića i Tuđmana, ispada da je to "dogovoreni" rat. I da ne duljim dalje. Jednom sam već rekao da je to politički sud i tu nemam što dodati.
Prvi Hrvat poginuo je u Iraku. Prekjučer je na HTV-u bila jedna reportaža u kojoj jedna žena govori da je "sramota da i Hrvati moraju ići u Irak", očito pod dojmom tragedije. Ne zamjeram tim (našim) vozačima koji su odlučili riskirati za dobru plaću. Doduše, ulog je prevelik. Tu ih ne treba osuđivati. To je njihov kruh sa sedam kora. Netko će uspjeti, netko neće. Nisu mala djeca da nisu svjesni svojih posljedica. Netko ide i zbog avanture, volio bih i ja tako nešto probati. Nisu novci u pitanju, jest da je glava u torbi, al' čisto onako iz turizma. Izgleda da su ameri zarobili i jednog našeg zbog navodne špijunaže. Čovjek je očito želio snimiti nešto za uspomenu. I otkud pravo jednom agresoru da sudi zbog špijunaže u tuđoj zemlji. Neka to rade u svojoj. Šta oni rad u našoj zemlji? Koliko tehnike samo imaju u svojoj ambasadi u Zagrebu za špijuniranje ovih prostora? I dobar dio naputaka daju domaćim odabranim novinama da malo "zamute vodu".
Baš sam se slatko nasmijao onim ciframa u jednom našem tjedniku (neću da ga reklamiram) o predsjedničkim kandidatima. Rojs da ima 70 milijuna eura. Pretjerali su, nebi da ih Ljubo sere. Kao što sam u jednom postu već rekao, očito odrađuju posao koji im je "određen" a to je da blate sve kako bi svog čovjeka promovirali. Ne trebaju biti tako agilni, Rojsa i Pašalića se ne trebaju plašiti, ionako neće skupiti ni dovoljan broj potpisa za kandidaturu. Zato je njihov favorit "među najskromnijima, samo milijunčić. Toliko će dobiti samo od našeg tate. Neznam odakle mu samo oni pusti milijuni za prošle izbore, još nije objavio svoje donatore. Stop. Bilo je dovoljno za danas
četvrtak, 28.10.2004.
Sport
Nekidan je metkovka pisala o sportu pa da i ja kažem koju riječ. Nažalost, baviti se sportom, danas nije jeftino. Za treniranje morate platiti, umjesto da je to besplatno. Čini mi se da je kod nas danas glavni sport dangubenje po kafićima. Dosta puta sam čuo ili od stranaca ili od naših ljudi koji žive i rade u inozemstvu kako se nemogu načuditi što toliki svijet radi po kafićima svakodnevno. Tko im zaradi plaću? Malo je onih rijetkih koji su se cijeli dali u sport. Tko se da u sport, neće u drogu. Može nam svima biti uzor pokojni Dražen Petrović. Umjesto da se po cijele dane izležavaju doma ili po kafićima bolje je da se znoje na sportskim terenima. I nisu samo važi rezultati već je to i za vlastito zdravlje. Nezdravo živimo, nezdravo se hranimo a od svega najviše "pati" naše tijelo. I u školi se ne čini ništa po tom pitanju. Samo sat-dva tjelesnog tjedno. I to učitelji ili profesori najčešće dadnu loptu učenicima pa neka malo trče. Manji dio tako igra dok ostatak gleda ili ode "na piće". Nije uzaludna ona parola "kretanjem do zdravlja". Tko od nas, osim onih malobrojnih sportaša, zna kako pravilno trenirati, pa bilo to i samo trčanje. Možemo li sebi i svom zdravlju posvetiti tjedno bar tri dana vježbanja po 45 minuta? Nije potrebno ići u teretanu ili fitnes centar, možemo to i kod kuće ili u prirodi. Dok smo mladi kosti su elastične, a što starimo kičma nam pomalo počinje otvrdnjavati i kad je sve teže ispraviti ono što smo godinama zapuštali. Mislim da bi već u vrtiću trebalo početi sa pravilnim vježbama. Za to bi trebali stručni a ne obični pedagozi. Zar npr. jedan profesor sa završenim DIF-om nebi mogao opsluživati nekoliko vrtića. Kroz igru djeci bi stvarao naviku ispravnog vježbanja. Ono što naučimo u mladosti, vrijedilo bi nam čitav život. To je ujedno i ulaganje u budućnost, nije važno da moramo biti samo vrhunski sportaši. I zato rekreirajmo se i družimo, učinimo nešto za naše zdravlje…
srijeda, 27.10.2004.
Narodnjaci ili cajke
Volite li narodnjake ili tzv. cajke? Ne slušam tu vrstu glazbe niti mi zanima. U susjednoj BiH ta "novokomponovana" glazba je vrlo popularna. Tako pojedinci u autima, pojačanu do daske, znaju prođirati kroz sportsku. Neki posprdno odmah komentiraju da su to "hercegovci". Ne slušaju to samo oni, već ima i dosta domaće mladeži. Ne želim ovime vrijeđati naše sunarodnjake iz Hercegovine. Oni pak žive na takvom prostoru gdje takva glazba popularna od njihovih susjeda. Više me zanima naša mladež koja to sluša. Neznam šta im je zanimljivo u tome. Imamo lijepih pjesama i bez tih narodnjaka. Ponekad u tisku piše o gosotovanjima nekih istočnih narodnjaka, ili mjestima gdje se sluša takva glazba u našim većim gradovima koji su takoreći puna. Pod te tzv. cajke nemislim na npr Matu Bulića. On pjeva pjesme koje su u Hercegovini "domaće" kao što mi u Dalmaciji volimo klapske pjesme, u Slavoniji tamburaške, doduše nije isti tip glazbe ali svako podneblje ima svoju tradicionalnu vrstu melosa. Naša (domaća) mladež rijetko sluša klape, ali i te cajke su malo previše. Naše radijske postaje trebale bi postaviti malo jače odašiljače da se naša glazba čuje u cijeloj Bosni i na taj način potiskuje te cajke, ili će oni potisnuti nas.
utorak, 26.10.2004.
Sotonizacija
Jučer sam na portalu index.hr pročitao jednu vijest o sotoninu sljedbeniku u britanskoj vojsci. Istome je na njegovo traženje, nadređeni odobrio da slobodno prakticira tu "vjeru" s obrazloženjem da svatko ima pravo prakticirati svoju "vjeru". Zaista zanimljivo. Što reći na to. Pa valjda da svatko npr. ima pravo posaditi marihuanu i slobodno je konzumirati, pljačkati, ubijati, pozivati na nemoral…, pa to je njegovo pravo. Puno je lakše klanjati se zlatnom teletu nego služiti Bogu. Puno je lakše odati se porocima, raznim orgijama, nego krijeposti, puno je lakše zaobići prosjaka i nemoćnoga nego mu pomoći, puno je lakše uzvratiti nekome nego mu oprostiti. I tako bih mogao i dalje nabrajati. Netko će reći da svatko ima pravo na slobodu svojih postupaka, tj. na slobodu svoje vjere i "vjere". Takvim zagovornicima nije važna vjera već kroz tu "slobodu svima" žele razjediniti i uništiti božju vjeru. To je jedan smisleni vražji naum. Jedno napredno društvo se razvija zahvaljujući zakonima i rekao bih (moralnim) ograničenjima, jer svako takvo bezakonje i pravo na sve i svašta vodi u propast. Dokle bi nas dovelo da npr. svatko tko želi, ima pravo gol šetati po gradu ili takav seksualno općiti ispred škole. Bio je jedan slučaj prije nekoliko godina, čini mi se isto u Britaniji, kad je jedan luđak gol pješačio prometnicama tražeći pravo da tako slobodno postupa. Kao što rekoh, lakše se klanjati novcu i profitu nego služiti Bogu i pridržavati se božjih zakona.
ponedjeljak, 25.10.2004.
Narkomani(ja)
Nemogu nikako razumijeti narkomane. Truju sami sebe na jednom putu bez povratka. Pitam se, prije nego li se počmu drogirati, vide li kakav je život drugih narkomana. Oni bogatiji koji imaju novca na bacanje pa i za drogu, ali ovi "obični" da li su svjesni koliko je zapravo to "skup sport". Crna kronika često je puna takvih koji će učiniti sve u očajničkom pokušaju da se domogne (najčešće) kakve sitne love za jedan šut. I tako svaki dan. Razmišlja li itko od njih prije nego se počne bosti što će dobiti. Može se reći da je i alkohol sličan drogi, stvara ovisnost, pa ipak ga sve više mladih konzumira. Oni "stalni" lako mogu uzeti i najjeftiniju brlju, droga je pak skuplja. Svaki dan treba svoju dozu, a rizik od bolesti je velik. Plus što uništava potomstvo jer, ako planira obitelj, konzumacija droge sigurno će ostaviti i posljedica na djecu. Znam neke, još prije nego li su postali narkići, a danas su kao živi kosturi. Mislim da se sa drogiranjem započme na nagovor "prijatelja" iz ekipe. Zašto im se ne mogu oduprijeti? Kakav mu je to kolega koji ga poziva na trovanje. Znam dvojicu koji su bili prijatelji i jedan je postao narkoman a drugi se tome odupro, izabrao je drugi put i odbio je takvo društvo. Treba biti svoj i radije se odreći takvih "prijatelja" i ekipe nego upropastiti svoj život. Mogu li ti mladi vidjeti kakvo je to zlo, i šta ih čeka? Kao što sam napisao na početku, jesu li svjesni koliko novaca trebaju za to. Pogotovo što su većinom nezaposleni. Poslije će se morati "ubijati" proseći koju kintu za jedan piz, ili će krasti ili prodavati ako imaju išta vrijedno u kući. Ako im je to "bijeg" iz okrutne stvarnosti, zar na taj način ne idu u lažni nepostojeći svijet koji kratko traje, a onda se mora naći nova doza i tako u jedan začarani krug…
petak, 22.10.2004.
Raznorazno
Danas baš nema nekih zanimljivih tema. EU je donio "zapovijed" o zamrzavanju gotovine. Pa ionako je nemamo. Neka, neka, platit će kamate kad se skupe.
Nema portala gdje se ne kočoperi "reklama" kako aktualni sigurno pobjeđuje u prvom krugu. Pročitao sam jedan dobar komentar u Večernjaku: "po medijima sadašnji predsjednik sigurno pobjeđuje u prvom krugu. Stoga građani niti ne trebaju izlaziti na izbore. Umjesto njih to će učiniti razni Pukanići, Ljubičići, Đuričići, Ivančići…". Pogodio je.
Tako smo proteklih dana saznali da nema ništa od jeftinijeg telefoniranja. Ovi iz SVE-CRO teama baš su ispali pravi TEL(E2)ci. Zar su mislili pobijediti s parolom "jeftiniji razgovori 20-50%? Koji je to udar na naš džep. Zar su mislili da će im naši ombdusmani dozvoliti tako drastičan pad profita. Da su učinili suprotno, tj. najavili poskupljenje u tolikom iznosu, sigurno bi prošli. A ovako ćorak. Drugi put pametnije. Nije lako ni našim političarima. Dobar apetit imaju. Tako je ovaj što je prvo obznanio vijest o odabiru trećeg operatera prvo bio prezadovoljan ponudom, a sada je pak nakon signala odozgo morao pojesti vlastita govna i kao da ništa prije nije rekao jednostavno kazao suprotno. Da mi je znati od čega mu je želudac? Tako ti je to, najviše g….. jedu oni niži….poslušnici.
Ovi naši muški šovinisti preselite se u Tursku. Tamo je raj za batinanje žena. Tako je turkinjama (njih 40%) sasvim normalno, rekao bih i poželjno jer smatraju da su to zaslužile da ih muž dobro istanbura. Pa ti nemoj slušati. Možda se zato i pokrivaju da se ne vide modrice. Što kažete žene? Da je ostalo njihovo carstvo tu blizu do granice, bilo bi i vama porcije. Nego hoće li Neretva napokon ostavriti prvu pobjedu u ovom prvenstvu. Do sada su igrali sa svim najlošijim ekipama. Sad dolaze jače. Bar ćemo vidjeti golova, nema veze u čiju mrežu. MTK sport nam klizi nizbrdo. Samo primamo porcije.
četvrtak, 21.10.2004.
Korupcija
"U prošlogodišnjem istraživanju provedenom u 133 zemlje Hrvatska je s ocjenom 3,7 zauzela 59. mjesto, kao i godinu ranije, objavio je u srijedu Transparency International, međunarodna organizacija za suzbijanje korupcije."(prvo mjesto je bez korupcije-Finska, a zadnji je totalni kaos) Odlično, rekao bih. Nevalja ni u čemu biti prvi, zlatna sredina, najbolje. Ovi kao da ne shvaćaju da je to u nas dio kulture. Pa sasvim je normalno da npr. doktoru daš kuvertu sa malo eurića, da crnoj daš koju tauzenku za pensiju, da mupovcu daš za piće, fudbaleru za bodove i tako. Pa šta su oni mislili da ćemo se mi odreći toga običaja. Ima jedna poslastica, ovaj poslovica: "bolje izgubiti selo nego običaj". Slažem se. Jedino rudari nisu korumpirani. Hm, fulao sam, pa i nema ih u nas, svejedno da ima pa tko bi im dao kuvertu kad su doli ispod nas. Pa čak nesmiješ umrijeti bez kinte. Moraš i grobaru štogod dati. Mislim da je u nas najpoznatiji običaj davanja doktoru. Pogotovu u bolnici, za ove privatne neznam. Pogotovu kad se ide pod nož, pa ti nedaj. Riskiraj da se nećeš probuditi, ti ili tvoji bližnji. Mislim da su tu gori odvjetnici. Kako oni čerupaju. Opljačkaš nešto, daš kovertu, ne jednu nego dvije, ili tri, možda više, ovisno koliko stepenica ima na tom putu. Treba svakom sucu dati i tako ostati će nešto i u džepu. Jebiga, bolje otići i na godišnji u pržun, besplatna hrana, TV, krevet, grijanje, a ni seksa nefali (desnica ili ono drugo). Lijepo se odmoriš od stresa, prava terapija protiv infarkta. A kad izadješ, za par mjeseci ili maximalno godina-dvije, imaš lijepu pensiju. Tko to može zaraditi, kad podijeliš taj odmor s pensijom ispada dobrih više desetaka tisuća mjesečno. Samo nesmiješ biti glupan pa dignuti siću. Tada si nagrabusija, ljuta vertikala će ti odrapiti kaznu da ćeš ostariti u pržunu. Ili veliko ili ništa. Prije toga moraš izračunati moguće troškove ako te uhvate (za vertikalu), za duvan i erotiku…
Eh, da malo sam se odmaknuo od teme, korupcija. Padamo u svemu, počev od standarda do karanja. Na Durexovom istraživanju pretekli nas susjedi. Totalna smo koma. Najbolje otići na kakav pusti otok, pronaćikakvu domorotkinju i uživati. I onako se sve svodi na hranu, spavanje i ono. Malo sam se otkačija. Nisam se napušio ako to mislite. U životu nisam probao nikakvu drogu, niti me zanima. Nisam bio niti blizu mjesta gdje se peče rakija da bih možebitno nakupio isparenja. Jednostavno mi došlo, da . . . . bacim malo i na šalu, malu…
Sigurno je ova južina kriva?
srijeda, 20.10.2004.
(Ne)sloboda medija
Koliko su slobodni naši domaći meidji? Mislim da su to više interesne grupe koje promiču ili čak i nameću jednu "stranu medalje", uz kojeg rijetkog novinara koji ponekad napiše i nešto drugačije. Primjer je za to Slobodna Dalmacija koja je izrazito lijevo orijentirana. Kako bi navodno imali "različita mišljenja", rijetko ubace i Jovića koji piše o "desnijoj" stvari. Ni Jutarnji nije ništa bolji. Treba samo vidjeti s kakvim načinom pišu o ljudima koji nisu na istoj strani, npr. Hebrang. Tog čovjeka rekao bih, jednostavno mrze. Ne da ga branim, njega ili stranku, dovoljno je pogledati činjenice. Tako smo jučer mogli čitati o predsjedničkom kandidatu HDZ-a i odmah uz to i o navodnom "sukobu" unutar dvije struje. Kao, Hebrang je nezadovoljan, pale su oštre riječi…Neizostavan (i glup) mi je dekor "od povjerljivog izvora iz vrha" s kojim onda pišu o izmišljenim događajima. Zanimljivo, uvijek imaju "čovjeka iz prve ruke" kojemu naravno nemogu otkriti identitet, a cilj je jasan, unijeti razdor. I tako svatko tko imalo priča o domoljublju biva proglašen "desničarom" što je po njima sve negativno. Kako li samo "Slobodna" mrzi Thompsona. Očito da mu smetaju njegove pjesme koje promiču ljubav, obitelj i domoljublje. Ovdje mislim na pjesme koje je Thompson napisao. Posebno je u tome uporan nekakav glazbeni kritičar Z.Gall koji mu se jednostavno ne da izruguje, već je to čista mržnja. Oni jednostavno nemogu shvatiti da je Thompson popularan i slušan pjevač. Tako je u istoj tiskovini prije manje od godinu dana pisano o jednom našem cijenjenom generalu, junaku domovinskog rata (nije Gotovina). U tom članku napisano je o "ratnom zločincu koji je počinio zločine…" a da čovjek nije ni osuđen niti osumnjičen. I nikome ništa. Nitko da se javi, a možda i jeste samo to završi u smeću. Tako je Nacional glasnogovornik aktualnog presdjednika. Naravno kad im uredno dostavlja transkripte. A oni i Globus se jednostavno mrze. Do prije mjesec dana smo u ostalim dnevnicima mogli pročitati o "obračunu" između Globusa i Nacionala. Kad jedan (tjednik) napadne određenu grupu ljudi koja je bliska drugome, onda drugi u idućem broju "uzvraća udarac" i napada interesante od prvog…Pokušajte se samo zamjeriti novinama i novinarima. Ako ih tužite i dobijete presudu onda je to "pritisak na medije". Mediji širom svijeta onda govore o "tim pritiscima" i kao eto nema slobode govora. Štite jedni druge. Nisu ljudi krivi, platiš mu da napiše što ti treba i tako bude, ili po direktivi, ili jednostavno iz mržnje. Samo su rijetki koji ne spadaju u to.
utorak, 19.10.2004.
Big brother
Pokušao sam se natjerati da pogledam i taj "popularni" hr reality show. Možda sam gledao u krivo vrijeme, ali nisam mogao izdržati dulje od par minuta. Jednostavno ne ide. Neznam, ustvari što je tu zanimljivo? Nikakve radnje, dešavanja, nepovezane i besmislene priče sudionika. Jednostavno dosadno. Vjerujem da je svakom muškarcu drago vidjeti lijepe ženske sise. Ali to nije za odrastanje mladeži. Mislim da to najviše privlači tinejdžersku populaciju. Lijepo se uče. Pušenje, alkohol, pokazivanje sisa, zajedničko golo kupanje… Tome nije mjesto na TV, bar u terminu u kojem se prikazuje. Neka stave u kasni termin pa nek izvoli tko želi gledati. Ako netko misli da je to moralno da mladež gleda. Pitam ih kako bi im bilo da im se sestra, žena, dijete, majka tako javno pokazuje? Ako mladež "upija" takvo ponašanje, za njih će biti normalno da se npr. cura skine u sred kafića, da pleše po šanku ili stolu, da hoda okolo pijana. Bilo je toga po našim kafićima i sada, ali ako to bude normalna pojava, tko bi želio takvu curu ako je to nekome normalno? A to je samo početak za daljnje orgije. Bismo li željeli takve u obitelji. Tu svakako nema sreće i to vodi ka propasti i moralnom propadanju. Dosta puta čuo sam priče od starijih o njihovim zabavama, popularnim sijelima o čemu pričaju s nostalgijom. Tada nije bilo ni kafića ni diskoteka. Sad su nova moderna vremena. Neznam kako će netko od današnje mladosti na takav način pričati pod stare dane. Čega će se lijepo sjećati: kafića prepunih dima, a od buke se nemože ni razgovarati…Nebrojeno puta čuo sam fraze "uvijek iste face" u kafićima. Za mene nema ništa gore nego vidjeti nekoga kako baulja pijan ili napušen, te povraćanje istih. Slabo znaju mjeru u piću. Takvi često dobiju hrabrost i rado bise tukli (dok ne dobiju po p.). Popratne pojave su i divljanje s bijesnim autima (najčešće "tatinih" sinova), škripa kočnica, cviljenje guma… do udesa. A onda je kasno za plakanje. Gazdama kafića bitno je da se loče, alkohol. Još nisam vidio na tabli ili plakatu da piše sok ili kava party. Samo vodka, jeger…Po diskotekama trešti muzika koja para uši. Malo tko razmilja o zdravlju. Dok si mlad možeš i "led jesti" ali kad se malo zađe u godine, plati se danak po bolnicama islično. Poznam dosta takvih koji danas imaju zdravstvenih problema s ušima, bubrezima, jetrom… Mislite li imalo o zdravlju. Za tih, najviše 10 godina koje će te provesti u mladenačkim ludorijama, patiti ćete čitav život poslije. A to je dugi niz godina. Jednostavno se ne isplati. Što mi je gušt vidjeti zimi mladu curu u miniću i tankom majičicom da pokaže "liniju" a smrzaje se da joj zubi klapaju na 10 metara, i u štiklama sa viskom potpeticom u kojima nezna hodati....
ponedjeljak, 18.10.2004.
Predsjednički izbori
Dobili smo još jednog predsjedničkog kandidata odnosno kandidatkinju Jadranku Kosor. Ali šta joj vrijedi, kad je Mesić pobjednik i prije nego su izbori počeli, ako je suditi po medijima. Rekao bih da je ovo neravnoprava utrka, jer su mediji na strani aktualnog predsjednika. Nije ni čudo kada ih je zadužio…transkriptima ispod stola. Bilo bi zanimljivo da imamo predsjednicu. Moram priznati da mi je to malo neobično, bar u ovoj našoj domovini gdje su muškarci uvijek vladali, ako izuzmemo Milku Planinc u jugi. Ne sviđa mi se samo što su izbori radnim danom, utorak, kakva im je sad to šema? Svejedno ja ću izići na izbore, svoj glas dajem Jadranki. Sadašnji predsjednik Mesić ostao je dužan od zadnjih izbora svoje sponzore iako je to javno obećao. Čovjek ih nesmije odati, jer sigurno više nikad nebi dobio izbore. Nije to bila mala i jeftina kampanja. U pronjegovim tiskovinama slave ga kao sveca (iako nisu vjernici) kao Butković šef Jutarnjega, Pukanić Nacionala, Slobodna. Ni Tuđman nije imao tako medije uza se, osim HTV-a. Pa čak i toliko "guranje" medija i financije, nebi mu pomogle da u narodu nije imao karizmu još od HDZ-a kad je bio predsjednik tadašnje Jugoslavije 90-91 godine i one popularnosti. Bez toga sigurno nebi bio izabran. Kao što ni Mikšić neće jer je nepoznat, pa čak i da uloži u kampanju duplo više od svih ostalih zajedno. Unatoč toj svojoj tadašnjoj popularnosti, nakon izbora popljuvao je onog tko ga je i pogurao –Tuđmana. One njegove "neslane" šale na račun pokojnika nisu baš umjesne. Nadam se da će se narod toga sjetiti kad bude glasao. Nastojao je omalovažiti Tuđmanov doprinos na sve načine, kako bi, vjerojatno u povijesti ostao kao prvi predsjednik. Ono "dilanje" transkripata nebi radili ni u Zanzibaru. Koja to država iznosi javno svoje tajne. Umjesto da se to zapečati i ostavi povjesničarima da za 50 godina iz jednog povijesnog odmaka provedu istraživanja, javno se novinama proturaju transkriti i to samo pojedini, što im odgovara. Čak ni Rusi i Nijemci (za DDR) još "ne vade" dokumente iz doba komunizma. A da ne govorimo o odnosu prema braniteljima. U zadnje (izborno) vrijeme pazi se dobro da ne "izlane" štogod, bar dok ne prođu izbori.
I zato je moj glas za Jadranku Kosor, jer je ona u ovom trenutku (od službenih kandidata) jedini jaki kandidat koji može pobijediti Mesića. I ne samo to, smatram je osobom moralnih i drugih kvaliteta boljim od aktualnog i drugih političkih faca u našem javnom životu.
subota, 16.10.2004.
Neretva -park prirode
Proljetos je u javnost izišla vijest o mogućem proglašenju ovog dijela Neretve parkom prirode. Vjerojatno probni balon. Zbog negativnih reakcija to je brzo palo u zaborav.
Sjeća li se netko pijavica? I jegulju je rijetkost vidjeti, a žaba i lisaka sve manje. Naslušao sam se dosta priča o stotinama lisaka koje su pojedinci za noć znali potamaniti. U pričama s nekim lovcima, van ovog kraja, kažu da to nije moguće drugdje. To je masakr ptica. Prođite danas desnom stranom grada po ovoj kiši. Lokve svugdje po cestama. Nema tog Jambe i te vlasti koja će sve to regulirati. Par glavnih ulica da ali ostale nemoguće. Moguće ali tko će to platiti. Jedino da pronađemo naftu. Govna, doslovno plivaju vani, doduše, krupniji dio ostane u jami ali oni njegov vodeni dio s kišama polako traži puteve vani. Može se reći da plivamo u govnima. Sami smo krivi. Zatrpavamo kanale, zid pravimo odmah uz usku cestu da nebi izgubili koji centimetar svojine. Popnite se na Predolac ili na neki od okolnih vrhova i pogledajte dolinu. Neplanski izbrazdana stotinama kanala, pa i nekih čudnih jezera. To su lovci izbagerovali jedan dio da ima vode gdje bi trebale "padati liske. Toliko uništenog zemljišta a za par lisaka. Svatko gleda svoju korist, "izbagerovati" za sebe jedan komad zemlje a to što će zbog toga propasti okolni teren, nije važno. Za koju godinu i taj dio će se slegnuti i od njega ništa. A gdje su samo oni požari trske čija sezona uskoro počinje sa vjetrovima. Kao da gore naftne bušotine. Pola grada bude danima u dimu. Sad kad prođete tim predjelima, teško je čuti onaj glasni kreket tisuća žaba. Love ih još dok su punoglavci. A tko više tamani komarce od žaba? I zato sam da se dijelovi ovog kraja proglase za park prirode. Da ostavimo našim potomcima nešto od ovog vrijednog kraja. Samo tako možemo zaštititi floru i faunu. Ima puno još neobrađenog zemljišta, pa nema potrebe onih nekoliko preostalih rezervata uništiti. Naravno, park prirode bi trebalo ograničiti na pojedine predjele, ne stvarati zabrani ljudima da koriste svoja zemljišta, od kojeg žive, ali daljnju devastaciju svakako treba spriječiti. Dobio sam jednu kritiku o dužini postova pa ću nastojati biti što kraći.
petak, 15.10.2004.
T-HT II , MMF
Ovih dana napokon smo saznali pojedine stavke iz "kolonijalnog" ugovora o prodaji HT-a DT-u. Tako je obračunska jedinica "fiksirana" na jednu minutu, uz pretplatu. Pitam se jeli tadašnji premijer koji je potpisivao ovu "kapitulaciju" čitao to. Da li je proučio, ako je pismen, jer mi se čini da su potpisali sve što im je izdiktirao odnosno sastavio DT. Da li su napravili ikakvu simulaciju koliko će na taj način oštetiti naš narod? Koliko ćemo "žive love" izvesti iz naše domovine "novom gospodaru". Tako smo im dali svu infrastrukturu s najmodernijom tehnologijom (čitava Hrvatska premrežena je svjetlovodnim kabelima) u koju ne trebaju ulagati ništa naredna desetljeća. I nikome ništa. Da tako učini njemačka vlada, siguran sam da bi završili u zatvoru.
MMF: Također, od pojedinih zastupnika saznajemo i uvjete koje nam je naložio MMF u zamjenu za kredite. Moramo privatizirati, odnosno "dati" sva državna poduzeća. A naš premijer se okolo po svijetu šepiri i poziva Gotovinu da ide u Hag i da se snjima "raspravlja", kao da je naš general vodio svoj privatni rat. Pa naravno zar to nije sve dio istog scenarija. Treba obezglaviti cjelokupno vodstvo koje je izvojevalo slobodnu Hrvatsku tako da se njome ubuduće može slobodno upravljati kao kakvom, ne kolonijom, jer je to preblago, već kakvom ropskom državom. Istodobno nam nameću takve uvjete, da se pitam tko naše vlastodršce plaća? Vidili smo kako je prošla Argentina koja je provodila "naputke" MMF-a. Što Slovenija nije učinila isto i prodala svoju imovinu. Pa zar naši političari misle da su ovi klipani iz MMF sve Einstejni pa da sve znaju. Imamo mi dovoljno pametnih ljudi da ne moramo slušati sve njihove uvjete. Prodajte INU pa onda kad cijene goriva odu u nebo, ulizujte se narodu izjavama ulagivanja "pozivom INI da smanji cijene". Kažu da su takve cijene na tržištu. Ma nemojte. A po kojoj cijeni je nafta iz Đeletovaca? Po kojoj cijeni INA dobiva naftu iz arapskih na svojim buštinama koje je sama istraživala. Tu ne važi zakon tržišta. Tko tu lovu trpa u džep. Nismo mi amerika koja troši sama skoro polovicu pa da kupuje na tržištu. Mislim da je prije nekoliko godina bila nekakva afera vezana uz potpisani ugovor o kupnji nafte. Ako je ugovorena jedna cijena s pojedinim izvoznikom, znači da ne ovisimo o stanju na burzi.
U ovom postu sam izlio svu gorčinu iz sebe zbog frustriranosti od prodaje ove naše domovine za koju su mnogi mladići još nedavno prolili svoju krv. A naši političari ništa ne čine u njenu obranu, već služe vanjskim gospodarima i čuvaju svoje fotelje. Danas se svijet ne osvaja ratovima. Pametni to čine mitom i ugovorima. Tako polako klizimo u robovlasništvo, doduše malo modernije, prilagođeno novim vremenima.
utorak, 12.10.2004.
gotovina ili krediti?
U skoro svim današnjim novinama blješte naslovi da bez Gotovine nemožemo u EU. Dalje u tekstu je sitnim slovima napisano da zapravo bez Gotovine nema pregovora za EU. Hmm, da kažu: "oprostit ćemo vam toliko i toliko milijardi duga" još bi se dalo zamisliti, a ovako trebamo samo razgovarati o (još jednoj) cijeni, pored gotovine, koju bi trebali platiti. Ma to je samo jedan uvjet koji nam daju da nas ne prime. Što mislite da se netko može sakriti u ovako maloj Hrvatskoj. Gotovina je toliko poznat da nema šanse da negdje boravi a da ga netko ne prepozna. Može se on sakriti, nije teško, ako će stati u kući kao u tamnici. Imamo mi i drugih koji se kriju pa ih nemožemo naći, ali to su sitne ribe i nepoznati da bi za njih vršljale strane službe. Gotovina je "krupna riba" a koliko nas službi nadzire, nemože se ni muha sakriti. Nedavno je javno obznanjeno da je naša vlada dopustila britancima da sa najsuvremenijom opremom krstare po Hrvatskoj i prisluškuju nas. To nebi dopustila čak ni kolonija. I zato mi je to smiješno. Pola države bi brujalo o tome za sat vremena da se pojavi negdje u nekom mjestu.
Premijer poziva našeg generala da bude domoljub i da se preda. Zar nije dovoljno učinio za Hrvatsku? Da se toliko ponizi! Kao najviše rangirani "platio bi za pokojne Tuđmana, Suška i Bobetka". Kako se može u isti koš trpati jedan Mladić sa Srebrenicom i Gotovina? Nisu njima važni zločini, već na taj način žele poniziti našu državu, zato što smo razbili Jugoslaviju. Što se samo čini Čermaku i Markaču u zatvoru. Stavljaju im lisice u zatvoru kao da su pobili jednu Srebrenicu. Navlače im pancirku i lisice kad ih premještaju unutar zatvora, kao da okolo šeću zatvorenici sa kalašnjikovima. Nemaju ni prozor u ćeliji. To je pravo poniženje. Da ima dokaz da su nekog ubili, rekao bih neka im to. Srbi su pobili, masakrirali cijeli jedan grad (a gdje je još ostalo) pa im ne čine tako. Zato bih poručio generalu NEMA PREDAJE NI PRODAJE. Da nebi završio kao Zrinski i Frankopan. Nebi mu odrubili glavu, ovo je moderno doba, ali ni ono što rade u Hagu nije ništa bolje.
Da Hag važi za sve na svijetu, rekao bih i ja "generale idi, svi smo isti". Ali to nema veze s zdravim razumom. Što ameri rade u Iraku sa zarobljenicima i ništa, nas bi razapeli. Izraelci "tamane" civile u Palestini. Bagerom poravne kuću, ili pošalju raketu u grad. Pored onih fanatika terorista više stradaju civili. U svakom ratu ima i nevinih žrtava, i nije čudo da je i kod nas bilo. Onakve ludosti od optužnica o "planiranju etničkog čišćenja" nisu ništa drugo do gluposti. Po tisku iznose nekakav falsificirani transkript navodnog Tuđmanova razgovora. I to im je neki dokaz. Pa čak i da je rekao to što piše, šta tu ima zločinačko. I na utakmicama u sportu se koriste takve riječi kao "uništi, raznesi itd. protivnika". Kakve riječi koristi Bush i njegova armada u Iraku. Što njima ne sude. Za mene je Haški sud jedan politički sud s ciljem da spere krivicu sa međunarodne zajednice što nam nisu dopustili da se branimo i da nas okrive kako bi bili poslušniji. Dokaz? Dovoljan je i ovaj: zar Carla prije par godina nije tadašnjem premijeru kad mu je predavala optužnice rekla "ova vam odgovara".
Tu je i druga strana, lova. Kako bi dobila značaj, reklamu i naravno veću plaću ako se o Hagu nebi pričalo. Zato Carla pravi što veću buku, da se više o tome priča, zanimanje javnosti je veće, "sponzori" će morati odriješiti kesu i platiti više troškova. Pravda? Eto im slučaja Blaškić, Kupreškić i ostali. Provedeš nekoliko godina u ćuzi, puste te na slobodu i nikom ništa. Kao da si bio na izletu i ladanju a ne u zatvoru. Nikakve odštete. I zato još jednom: generale nema prodaje. To nije predaja već prodaja za kredite koje ionako moramo vraćati.
ponedjeljak, 11.10.2004.
Što jedemo?
Našu dolinu zovu još i "hrvatskom Kalifornijom". Većina ljudi živi ili dopunjava svoj kućni proračun od poljoprivrede. Dosta puta sam čuo i o velikom broju oboljelih od raka u "Neretvi". Da li je to povezano sa poljoprivredom? Naši poljoprivrednici uveliko se koriste pesticidima. Zna se desiti da se danas povrće polije otrovom a sutradan se vozi na prodaju. Kao da taj otrov nije za ljude. Dosta njih tako pored toga što sade za prodaju, imaju i jedan dio za sebe. Što bi to trebalo značiti? Samo to da taj dio "za sebe" nije polijevan otrovima, jer nisu ludi sebe trovati. Da li su svjesni da time truju druge ljude? Ili misle da neće nikome biti ništa. Stvarno je ovaj naš svijet čudan. Ako ne žele sami jesti ono što proizvedu, kako to isto mogu davati drugima. To je svjesno trovanje drugih ljudi, i za mene nije ništa manje od ubojstva, samo na duže staze. Malo nas o tome razmišlja. Kanali i jendeci po poljima puni su odbačene ambalaže od otrova. Jednostavno se baci, kao da to i dalje neće trovati. Koliko se ljudi pridržavaju uopće uputa o primjeni ili se to radi onako, više "od oka", i to bez zaštitnih rukavica i opreme. Otrov ulazi u tijelo i preko kože, ne pomaže što ćemo poslije oprati ruke ako je otrov već ušao u tijelo. Više puta vidio sam kako se polijevaju voćke ili povrće po vjetrovitom vremenu. Na taj način raznese se otrov svugdje uokolo. Nadležne službe uopće ne provode nadzore tih prehrambenih artikala, navodno je skupo. Zar zdravlje ljudi nije na prvom mjestu? Koliko će tek skupo biti liječenje a lijeka nema. Bolje spriječiti nego liječiti. Doduše, nisu svi takvi.
I nije u pitanju samo voće i povrće. Kakve je uopće kvalitete hrana koju jedemo. Zarada je pak na prvom mjestu te se čine razne stvari da bi se zaradilo, nauštrb zdravlja drugih. Po trgovinama (posebno u susjednim BH mjestima) možete vidjeti jeftine sokove (voćne sirupe) a da na istima nema nikakvih oznaka o proizvodu. Samo malo ljepši tekst o "kvaliteti" soka. Tako danas razne punionice po garažama, uz pomoć vode, šećera, boje i malo arome naprave sok kakav želiš. Kad popijem takav sok imam čudan osjećaj u ustima i problema u želucu. Nažalost i tu nitko ne provodi kontrolu. Imali smo nedavno jedan primjer. Udruga potrošač uputila je primjedbu na med (PIP) koji u sebi nije imao peluda. Neznam što to točno znači ali predpostavljam da je to vjerojatno kakva patvorina. Nadležni inspektor je stao u obranu proizvođača tvrdeći da je med prošao kontrolu i da je kvalitetan. Nesumnjam, da mu je proizvođač dostavio med "specijalno za kontrolu", tako da bude vuk sit i ovce na broju kao i kakvu kovertu uz to. Kontrolu treba provoditi u trgovinama i to redovno. I, naravno, uvesti drakonske kazne. Siguran sam da bi se državni proračun dobro napunio, bar ispočetka. U tisku je nedavno bio primjer iz Engleske i Coca-coline "čiste izvorske vode", da bi se analizom utvrdilo da je to voda iz Temze, vrlo loše kvalitete. Nažalost poštenih inspektora je malo, laboratorija još manje a i analize su skupe. Koliko samo dodataka, tzv. laksativa ima u proizvodima, počev od kruha pa nadalje. To su razne boje, arome, konzervasni i drugo za što bolji i trajniji izgled proizvoda. A tako lijepo i primamljivo izgledaju na policama svi ti proizvodi. Pogledajte samo kod nas, koliko vrsta kruha imate u trgovinama. Pekara je u Metkoviću jedno pet-šest. Niti jedan kruh nije isti. Jedan je ljepljiv, drugi se mrvi, treći je kao spužva i tako dalje. I meso nije ništa bolje. Životinje se hrane raznim steroidima koji ih pumpaju, tako da što prije narestu i budu veći. Ne mirišu loše ni oni cipoli oko kanalizacijskih otvora na Neretvi. Treba malo razmisliti svaki put kad stavljamo zalogaj u usta. Reći će optimisti: jednom se živi, isto nam je umrijeti, prije ili kasnije. Što više otrova, brže ćemo u zemlju.
petak, 08.10.2004.
EU da ili ne?
Ispadam kao da sam kontra svega, pravi euroskeptik. Nisam protiv Europe, ali jesam da trošimo ovoliko energije i novca da bismo im se svidjeli i ispunili sve što im padne na pamet da bismo im dokazali da smo poslušni. U ovom trenutku EU nije u interesu naš pristup. Vidi se to i po medijima gdje se spominje (ne)ulazak prije 2011.godine. Kako? Po čemu smo to mi lošiji od jedne Slovačke, Poljske. Standard nam nije ništa lošiji nego kod njih. Tu su neke druge stvari u pitanju, prije svega mislim da nas žele ubaciti u nekakav paket sa BH i Srbijom, kao da ih mi civiliziramo u jednoj uniji.
Drugo, čak da i imamo uvjete za članstvo, u ovom trenutku sam protiv toga. Naše gospodarstvo je pred raspadom. Trebamo urediti državu pa tek onda sa ravnopravnim kartama tražiti pristup. Poljoprivreda nam je slaba, ako uđemo u EU, nestat će je jer se naši poljoprivrednici nemogu nositi sa drugima u EU. Kad to stavimo na noge i uvedemo red u ponudu i potražnju te ojačamo mala gospodarstva tek onda možemo tražiti ulazak. Uostalom kad se jednom uđe, onda su samo ograničenja, nesmiješ saditi ništa više od onog što si unio, zato ljudi, sadimo masovno masline, smokve, vinograde. Nevidim da ove zadnje zemlje, žive išta bolje od kada su ušli u EU. Šta možemo dobiti ulaskom. Jedino kretanje bez viza i možda bolje mogućnosti naših pojedinih tvrtki na novom tržištu. Međutim, malo je takvih. Zato bi strane tvrtke koje su boljestojeće imale slobodan pristup našem tržištu, propala bi brojna mala poduzeća koja jedva spajaju kraj s krajem jer se nemogu nositi s tehnološki jačim konkurentom. A što se tiče posla, mislite li da bi tada mogli lako u Europu naći posao. Mislim da je uvedena nekakva zabrana (od 5 godina) za nove zemlje da njihovi radnici idu na zapad po posao. Svugdje mora netko biti siromašan a netko bogat, pogledajte samo talijanski sjever i jug. Nitko ne jamči da bi odmah sve procvalo. Možda bi nam davali kakvu pomoć, ali jadan je onaj tko prima pomoć. I u Jugi su se davala nemala sredstva za nerazvijene krajeve pa se nisu razvili.
Najviše od svega me plaši to što su naši političari sluganski, "dali bi guzu" da im zatraže. E to me plaši, nemogu se oduprijeti nikakvim zahtjevima, čak štoviše još "trče pred rudo". Svidio mi se postupak Poljske prije nekoliko mjeseci. Čini bi se da je bilo nešto oko EU ustava, Poljaci su tek ušli ali su ostali pri svom stavu i uvjetima bez odstupanja. Naši bi i prije nego što zatraže rekli da. Nije ni čudo, za EU parlament su također izbori a tamo su plaće duplo veće od naših saborskih crkavica. Sami EU političari su izglasali sebi velike povlastice, nekoliko godina radiš i ideš u veliku mirovinu, tako da drugi mogu uzeti svoj dio kolača. Ovaj sam podatak pročitao u tisku prije 3-4 mjeseca. To mi se čini kao neka velika birokratska država. Lokalni izbori, pa županijski, državni, predsjednički, i na kraju za EU parlament. Koliko će se nakotiti tih političara a to treba uzdržavati. Kad uđemo u EU onda umjesto u ZG treba lovu slati u Bruxelles.
Dugo smo bili u unijama (Hrvatsko-Ugarska, Austro-Ugarska , Jugoslavija), skoro tisuću godina. Kad smo se udružili s Mađarima u početku, našim precima je vjerojatno bilo lijepo, ali smo vidjeli kako je bilo pod Hedervarijem. Sve mi se nekakve crne misli motaju po glavi. Možda će stotinjak godina sve i biti uredno u EU, ali tu je puno naroda pod jednom kapom. Tko jamči da neće neki jači narod(i), postupnom dominacijom steći prevlast i naturati svoje ideje. Pogotovo kad počnu krize (nedostatak nafte, pitke vode…). Pa bude rat kao za izlazak iz Juge. Nedaj Bože, ali mi je taj scenarij stalno u glavi.
Trebamo se mi uhvatiti domaćeg posla, ukinuti to ministarstvo EU integracija i druge nepotrebne. Mogli smo prije nekoliko godina a možemo i bez njega, stegnuti kajiš i sređivati zemlju. Prvo sudstvo, iskorijeniti korupciju, naučiti političare na neslugansko ponašanje, jačati gospodarstvo. I onda kada budemo jaki, sa istim kartama razmišljati o EU. Dotle će se vidjeti može li opstati takav mastodont. Kao što sam u postu (NATO, niže) rekao zašto nebi bili neutralni. Pa i Švicarska nije članica EU, a tek su lani pristupili u UN. Pa isto žive, bolje nego većina u EU.
utorak, 05.10.2004.
T-com (HT) monopol
Evo jedna aktualna tema o telefonskom monopolistu T-comu, bivšem HT-u. Udruge potrošača pozivaju sve pravne i fizičke osobe u Hrvatskoj da u znak prosvjeda protiv zloupotrebe monopola smanje korištenje fiksnog telefona na minimum, a obustave svako korištenje telefonskih usluga ponedjeljkom od 15 do 19 sati. Više o tome >ovdje .
Naši roditelji pa i mi sami godinama smo financirali stvaranje fiksne telefonske mreže HT-a. Sjetimo se samo koliko je tisuća bivših maraka koštao priključak uoči rata. Još smo sami morali iskopati kanal a tadašnji PTT je samo pružio kabel i priključio. Golema mreža fiksne telefonije poslije je prodana njemačkom DT-u. Godinama su naši političari govorili da nam je uvjet primanja u razne asocijacije (EU, MMF…) bio da privatiziramo državne tvrtke. Stvarno sam mislio da je tako. Prodali smo banke, HT, INU, dakle velike "zlatne koke". Kad je ponestalo novca u državnoj kasi, država je prodala. Nevidim da stranci imalo bolje upravljaju tim firmama. Sjetimo se samo Riječke banke. U pozadini je pak nešto drugo. Nitko ne priča o dividendi koju ta poduzeća donose. Nekoliko sam puta , ovih godina pročitao o istoj, čistoj zaradi koja ide vlasniku, ovdje nije riječ o profitu koji je tvrtka ostvarila u pojedinom razdoblju, već "naknadi" vlasniku. Tako primjerice, danas na burzi kupite dionice nekog poduzeća. Ako poduzeće i menadžment koji ih vodi dobro posluje, vrijednost dionica raste kao i dividenda koje u određenom postotku pripada dioničarima ili vlasnicima svake godine. Država tako od državnih tvrtki, pored njihove zarade ima i tu dividendu koja ide njoj. Zamislite da ste vlasnik stana kojeg iznajmite podstanarima i imate stanarinu. Prodajom tih koka, ta zarada ide novom vlasniku. Mislim da je država od HT-a imala godišnje čisto oko 200-300 milijuna (negdje sam pročitao taj podatak) Dakle, tu se ne računa PDV i porezi koji ta firma plaća na plaće i zaradu, ovo je još dodatna dobit. Da bi jednu godinu spasili proračun, naša vlast je prodala tu koku. Nijemci će to što su dali za HT vratiti za najviše pet godina, i poslije je to čista dobit. Imaju za vijekove čitavu T-infrastrukturu. Ako dođe novi operater, morati će im plaćati tu infrastrukturu koju će koristiti, a mi smo je financirali. Tu je dakle još jedna dodatna zarada. Nitko nezna kakav je ugovor sa DT-om potpisan. Siguran sam da je vrlo nepovoljan jer sami vidimo da se brani drugom operateru ulazak na to tržište, cijene su za razliku od Europe desetke puta veće. Nije ni čudo. Oni koji su to prodali, svjesni su da bi bili doslovno "linčovani" za to što su uradili, tj. poklonili nešto što vrijedi bogatstvo i budućnost našim potomcima. U ugovoru sigurno postoji klauzula da nijedna strana nesmije objaviti ugovor i time su formalno-pravno zaštitili i jedne i druge. S druge strane, sigurno su dobili kakvu proviziju (u milijunskom iznosu) a i ostali su na položaju. Nova vlast koja dođe, prešutno pređe preko toga jer i one isto učine s drugom "kokom". Na taj način imaju par ljudi u bogatoj tvrtki a isto im se vraća kroz donacije u stranački fond. Mogu oni za TV i naivce drečati jedni na druge u sabornici i svašta govoriti, ali kad je lova u pitanju, samo što ne spavaju zajedno. Pogledajte Mudrinića (HDZ) u HT-u i Dragičevića (HNS) u INI. Unatoč prozivci ovog potonjeg i ukazivanje na kriminal (slučaj Balenović) nitko ništa. Dođe "suprotna" vlada ali on ostaje i nitko ništa. Postoji još nešto. Svaka ta tvrtka ima nekoliko nadzornih odbora koji su dobro plaćeni. Samo te stave za člana i stiže nekoliko tisuća eurića mjesečno, plus kartice, mobiteli, vozila, putne karte i još mnogo tih povlastica koje su ustvari samo pranje love. I tako silna lova odlazi iz Lijepe naše. (P)ostave par domaćih ljudi a ostalo dovedu svoje. Legalno im izglasaju visoke naknade za članstvo, plus povlastice i sve je legalno. Ovi naši "domaći izdajnici" lijepo zadovoljni što i oni imaju kakvu mrvicu a ujedno i odrade najveći posao da zadrže svoj položaj. I tako to štima. Vidim Slovenci ušli u EU a nisu prodali (privatizirali) niti jedne banke. Šta je sad to, znači to nije uvjet. Normalno kad im je domaći interes ispred svega. Svi su zdušno za cijeli Piranski zaljev, svi dišu ko jedan. A kod nas, Račan bi im dao 75% i "dimnjak", Sanader im daje besplatno more. To nam je u genima, tisuću godina drugi upravljaju nama i najbolji smo kao sluge.
Zato se pridružujem gore (vrh) spomenutom prosvjedu. Predugačko, ima još, ali nemogu to smanjiti nikako a da ostane bitno… Dajte svoje mišljenje…
ponedjeljak, 04.10.2004.
NOVI BLOG!!!
Uključio sam se i ja u blog zajednicu. Kod nas u MTK ovih izbornih dana blogeri su postali vrlo popularni, moram priznati da me je vrlo zaintrigiralo jer sam na njima mogao pratiti novosti i reakcije oko naših lokalnih izbora. E sad kako "izmisliti" novu temu?
Pošto Metkovka i Metkovac vrlo čitani, nema im se smisla miješati. Ja ću malo drugačiju tematiku. Pošto nam mediji i političari serviraju svoju "istinu" tako ću i ja pisati, o kod nas popularnim temama, neka se čuje i "glas naroda", tj. Razmišljanja običnog puka. Mene interesiraju različita mišljenja o takvim temama, naravno argumentirana i bez vrijeđanja.
Neću biti svakodnevan, teško je to pratiti, ali recimo svaka3-4, dalo bi se podnijeti i meni a i čitateljima, dovoljno vremena da se pojedina tema "istroši".
Prvu ideju za određenu temu dala mi je reportaža na dnevniku HTV o pristupu u NATO i EU. Iznijeti ću svoja razmišljanja a dalje prepuštam vama da date svoje…
NATO da ili ne?
Ovdje bez razmišljanja kažem NE. Neznam čemu više služi taj stari pakt. Do prije 15 godina bez razmišljanja bi svi htjeli u NATO. Ali sada to više nema smisla. Kažu da ćemo biti sigurniji i da će nas braniti, od čega? Danas nema blokovske podjele. Danas je na djelu nova vrsta ratovanja gdje neznaš gdje je protivnik-terorizam. Ako uđemo u NATO, imati ćemo samo više obveza: ići tamo gdje nam kažu sa svojom vojskom, makar i simbolično. NATO je danas instrument velikih sila prije svega amerike i britanaca. Oni preko njega šire imperijalizam (Afganistan i Irak) osvajajući druge zemlje ne zbog demokracije već zbog svojih strateških interesa. Mi im tu trebamo samo kao "smokvin list". Morali bi imati njihovo oružje i opremu. Danas, imamo dosta naoružanja od domovinskog rata, ne sasvim dovoljno ali metak je metak bio NATO ili istočnog kalibra, isto ubija. Ako bi ušli u pakt, morali bi svo naoružanje promijeniti, prema njihovom standardu, a što mi nebi imali svoj standard? Zašto umjesto ulaska u NATO nebi razvijali sustav neutralnosti kao Švicarska ili Švedska. Ako se svrstamo na jednu stranu, postajemo potencijalna meta, a ako ostanemo neutralni, svi bi željeli biti u dobrim odnosima s nama. Prema svima ista politika i svi će te poštivati.
Komentirajte ili dajte svoje mišljenje. Uostalom šta fali jednoj Švicarskoj, Švedskoj, Finskoj, Irskoj ili Austriji koje nisu u NATO-u.
