tematix
četvrtak, 28.10.2004.
Sport
Nekidan je metkovka pisala o sportu pa da i ja kažem koju riječ. Nažalost, baviti se sportom, danas nije jeftino. Za treniranje morate platiti, umjesto da je to besplatno. Čini mi se da je kod nas danas glavni sport dangubenje po kafićima. Dosta puta sam čuo ili od stranaca ili od naših ljudi koji žive i rade u inozemstvu kako se nemogu načuditi što toliki svijet radi po kafićima svakodnevno. Tko im zaradi plaću? Malo je onih rijetkih koji su se cijeli dali u sport. Tko se da u sport, neće u drogu. Može nam svima biti uzor pokojni Dražen Petrović. Umjesto da se po cijele dane izležavaju doma ili po kafićima bolje je da se znoje na sportskim terenima. I nisu samo važi rezultati već je to i za vlastito zdravlje. Nezdravo živimo, nezdravo se hranimo a od svega najviše "pati" naše tijelo. I u školi se ne čini ništa po tom pitanju. Samo sat-dva tjelesnog tjedno. I to učitelji ili profesori najčešće dadnu loptu učenicima pa neka malo trče. Manji dio tako igra dok ostatak gleda ili ode "na piće". Nije uzaludna ona parola "kretanjem do zdravlja". Tko od nas, osim onih malobrojnih sportaša, zna kako pravilno trenirati, pa bilo to i samo trčanje. Možemo li sebi i svom zdravlju posvetiti tjedno bar tri dana vježbanja po 45 minuta? Nije potrebno ići u teretanu ili fitnes centar, možemo to i kod kuće ili u prirodi. Dok smo mladi kosti su elastične, a što starimo kičma nam pomalo počinje otvrdnjavati i kad je sve teže ispraviti ono što smo godinama zapuštali. Mislim da bi već u vrtiću trebalo početi sa pravilnim vježbama. Za to bi trebali stručni a ne obični pedagozi. Zar npr. jedan profesor sa završenim DIF-om nebi mogao opsluživati nekoliko vrtića. Kroz igru djeci bi stvarao naviku ispravnog vježbanja. Ono što naučimo u mladosti, vrijedilo bi nam čitav život. To je ujedno i ulaganje u budućnost, nije važno da moramo biti samo vrhunski sportaši. I zato rekreirajmo se i družimo, učinimo nešto za naše zdravlje…
