< prosinac, 2007 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Ožujak 2008 (1)
Veljača 2008 (2)
Prosinac 2007 (3)
Studeni 2007 (2)
Listopad 2007 (2)
Rujan 2007 (3)
Kolovoz 2007 (8)
Srpanj 2007 (3)
Lipanj 2007 (2)
Svibanj 2007 (4)
Travanj 2007 (5)
Ožujak 2007 (3)
Veljača 2007 (5)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari On/Off

Opis bloga



Moji sretni trenuci, razočaranja..
Razmišljanja i stavovi..
Ludi svijet.. I ja..



malo o meni..

zovem se Iva,
idem u IX. gimnaziju,

volim: fino popapati, obožavam pizzu i Shreka,
čitati knjige,
Boga, svoje frendove...

ne volim: lažljivce, neiskrene ljude, muljatore, neravopravnost, POLUDIM kad netko ima predrasude prema osobama sa invaliditetom jer sam i ja jedna od njih..


MSN: ivaparal@hotmail.com

Linkovi

teniČ
Denis
Gala
Berny
Martina
Dominika
Joka
Grule
Ivana
Svenko&Slinko
Željka
Sarah
Ana
Gale
Davor
Antun
Vian
Partviš
Šantić
Tina
Cobra
Maja
Tais
Astrid
Daniel
Azra


Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr


ponedjeljak, 24.12.2007.

I've learned the hard way to never let it get that far

Naslov.. I jedan današnji događaj. Ponovno me podsjetilo. Na nešto čega sam se uspjela riješiti.
I znam da ću opet pobijediti. Jer ja mogu, hoću i vjerujem.
Sve ću ponovo vratiti na pravo mjesto.
Ubiti, sve i je na svom mjestu. Samo da sad posložim neke stvari u glavi.
Zašto tolike šifre? Krenem s jednim ciljem i završim na nekom potpuno trećem mjestu.
Zamislite osobu 1 i osobu 2. Osoba 1 krene sa šiframa i nekim ciljem. Osoba 2 ne shvaća šifre i moli za pomoć. Osoba 1 polako sve opet objasni. Osoba 2 kaže da je sve shvatila. E sad tek nastaje problem. Konverzacija u šiframa. Na što misli osoba 1? Na što misli osoba 2? Da li osoba 1 i 2 misle na isto?
Bilo bi predivno kad bih mogla sve reći bez ikakvih posljedica... Ali to tako ne ide.
Svijet tako ne funkcionira...
Ako dođem u Konzum, pokradem sve živo i uhvate me-snosit ću posljedice.
Ne brinite to je samo bila slika u pjesmi.
Ne bum nikaj ukrala.
Budimo realni-nit ne mogu.
Kao što večina zna usko sam povezana uz Boga. U zadnje vrijeme jaaaako.
I iskreno, to mi ful pomaže.
Lakše mi je nositi se s nekim stvarima.
Shvatila sam da sam se zamarala nakim idiotarijama.
A neke "stvari sam uspjela vratiti u kutijice". Da.
Al nije da su se sad vratile. Ne.
Samo....
Ma uvijek će biti prisutne. Uvijek. Vjerojatno.
Al ja to izdržavam. Vjera-ponavljam.
Zaista pomaže.
Jednostavno stvari nisu na čistu.
A što se nekih stvari tiče moraš šutjeti jer ako kažeš pokvarit ćeš nešto drugo.
Ne želim više kada pričam u šiframa razmišljati da li ja i ona druga osoba mislimo na isto.
Ne želim onda sama izvlačiti smisao iz rečenoga.
Uvijek izvučem krivo-uvjerila sam se.
Da li da se izlajem ko kuja?
Ne.
Da.
Ne.
Možda.
Ne znam.
Sve bi bilo puno jednostavnije da nema posljedica. Ali ima ih.
Odluke..
Ne znam odlučiti.
I da li uopće ima smisla sada govoriti? Istina nije imalo ni prije.
Uvijek postoje razlozi zašto NE reći.
Ali bome postoje i razlozi zašto reći.
E al fkt ću poludit!
Uvijek kad mi je super (relativno), mora se nekaj desiti.
Mislim, desiti. To je sve relativno.
Da li je bitno?
Ajme! Nemrem bilivit da sam napisala tako uberglupo pitanje.
Pa Meljeta će me ubiti!
Naravno da je bitno.
Ali ne znam da li ima smisla.
Naravno da ima.
Pa šta onda serem??
Aha, znam. POSLJEDICE!!!
DOSTA
Dosta mi je.
Ne želim biti depresivna.
Ubiti nisam depresivna samo sam konfuzna. A to je velika razlika molim lijepo.
Da.
Vrijeme je da odem. Definitivno.
Znam da nitko ništa nije shvatio.
Možda je osoba, dvje, tri.

pozdrav pipli wave

- 18:27 - Komentiraj (28) - Isprintaj - #


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.