|
|
| < | kolovoz, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Moji sretni trenuci, razočaranja..
Razmišljanja i stavovi..
Ludi svijet.. I ja..
malo o meni..
zovem se Iva,
idem u IX. gimnaziju,
volim: fino popapati, obožavam pizzu i Shreka,
čitati knjige,
Boga, svoje frendove...
ne volim: lažljivce, neiskrene ljude, muljatore, neravopravnost, POLUDIM kad netko ima predrasude prema osobama sa invaliditetom jer sam i ja jedna od njih..
MSN: ivaparal@hotmail.com
teniČ
Denis
Gala
Berny
Martina
Dominika
Joka
Grule
Ivana
Svenko&Slinko
Željka
Sarah
Ana
Gale
Davor
Antun
Vian
Partviš
Šantić
Tina
Cobra
Maja
Tais
Astrid
Daniel
Azra
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Tomorrow is my day. yap, 15 godinica. al mene zamara priprema proslave, i brine me srednja, novi ljudi. i sama činjenica, željela ja/mi to priznati ili ne, ovo "društvo" se raspada. ubiti sam sretna kaj ću sad napokon dobiti priliku da upoznam nove ljude. al užasno me strah... da li ću biti prihvaćena. hoće li svi buljiti u mene. učenje.. sve me to zamara.
i u petak proslava. tako me frustriraju te pripreme. želim da sve bude super, da se zabavimo. onda si pak razmišljam dal sam trebala pozvat još neke osobe. zamaram se time dosta, jer kad netko mene ne pozove na roćkas znam koliko razmišljam, zašto me nije pozvao, dal ovo, dal ono.. ne želim da itko osjeti to. taj osjećaj. osjećaj nepripadnosti. isključivanja. izbacivanja. aaaaa... poludit ću!
muči me što ne znam... kako da se izrazim? hm.. što ne znam koliko određenim osobama značim. tako bih to mogla reći. i onda ta osoba očekuje da ju pozovem, a ja to ne napravim jer ne znam što doista misli o meni.
ma znam da se ovo mnogima čini vrlo glupo, i banalno al... šta mogu kad me to muči. ah...
By ivapiva
ja jednostavno obožavam žabe, a i prozvana sam daaaavno žabom (Tena je zaslužna za to, 5. razred), preslatka je! 
btw ja sam totalni antitalenat za postavljanje slika na net tak da se nadam da vidite mog žapca, i da ne vidite nikakve podatke ispod njega. hehe
Teni, Bernardi, Sari, Ptičurini, Jopy, Gruleu, Gali, Kiki, Adry, Horvatekici, Željki, Martini, Dominiki i svima ostalima.. i 
svima! volim vas!
I always needed time on my own
I never thought I'd need you there when I cry
And the days feel like years when I'm alone
And the bed where you lie is made up on your side
When you walk away I count the steps that you take
Do you see how much I need you right now
[Chorus]
When you're gone
The pieces of my heart are missing you
When you're gone
The face I came to know is missing too
When you're gone
The words I need to hear to always get me through the day and make it ok
I miss you
prije par dana kad sam odlučila priznati best frendu da mi se sviđa nisam previše razmišljala što ako ga time izgubim. to mi je nekako bila nemoguća opcija, predaleka..
sve je završilo kako je završilo. odluka je bila da se potrudimo vratiti na staro.
od tada, naša komunikacija je prestala. muk. tišina. neugodnost.
ali tih par dana ja se nevjerojatno osjećam utučeno. nisam mogla niti zamisliti da bi mi toliko mogao nedostajati. kao frend.
nedostaje mi naša zajebancija, interne fore, razgovori...
nedostaje mi moj best frend. zaista mi nedostaje... 
on je prva muška osoba kojoj se mogu povjeriti. koja zna moje najveće probleme. koja me razumije. koja je uz mene.
nisam nikada mislila da će mi ljubav doći u drugi plan.
moj vječni filozof ( Jopy) mi je rekla da sam postupila najbolje što sam mogla. to je bilo najpametnije. i zapravo sam shvatila da sam drugačje postupila opet bih se pitala da li sam postupila ispravno.
da mu nisam priznala pitala bih se što sam propustila.
zato u životu i postoje odluke. sami si stvaramo put ali i taj put ponekada izbljedi.
život je pozornica na kojoj čovjek ima glavnu ulogu. njegove odluke ovise o tome tko će ući u njegov život, i gdje će otići. ali ponekada su i te odluke pogrešne.
svima
Stay forever
Walk behind me
When I say
Its forever
Don't remind me
How long
Iako je pol 4 ujutro, ja pišem post.
Upravo gledam s Tenom Hostel i meni film nije niš posebno. Tena se usrala od straha al niš čudno za nju.
Danas, tj. jučer, sam napokon dobila odgovor. Nije bio onakav kakav sam se nadala da ću dobit. Njemu je stalo do nje, meni do njega. Osjećaje nitko ne može promijenit. A najmanje bih željela da ih on sada mijenja zbog mene. Odlučila sam više cijenit prijateljstvo. Potrudit ću se da opet sve dođe na staro. Bit će teško. Ali vrijedi se potruditi. Moji se osjećaji sigurno još dugo neće promijenit. Osim ako upoznam osobu koja će bit vrijedna mjenjanja. Ako u budućnosti bude nešto s tom osobom, nadam se da neću opet ja sve pokrenut.
Frendica me pitala da li ću opet u budućnosti prići nekome i izrazit svoje osjećaje, da li sam spremna riskirati. Definitivno da. Jer za ljubav ću napraviti sve.
Opet je ponestalo inspiracije...
svima
PS i ljudi, nemojte gledat Hostel. Čisto gubljenje vremena.
And I will love you, baby - Always
And I'll be there forever end of day - Always
I'll be there till the stars don't shine
Till the heavens burst and
The words don't rhyme
And I know when I die, you'll be on my mind
And I'll love you - Always
jučer sam pričala s njim. moram priznat, čim sam mu to rekla, odahnula sam.
al je očito da je moj tajming sjeban.. da..
najtragičnije je što sam ja vječni optimist i ful mi je teško natjerat se da mislim negativno. jednostavno ne mogu.
optimistična sam, i romantična...
What I'd give to run my fingers through your hair
To touch your lips, to hold you near
ovo ne trebam niti komentirati.
sad se jedino moram smiriti i prihvatiti ono što bude..
teško je... osjećaji su snažni...
ali jebiga,život je sjebana stvar.
sve u svemu...i ako stvari ispadnu negativno...e tu se nadovezuje naslov posta.
zbilja ne znam kaj da napišem,očito je ponestalo inspiracije...pa... svima
vratila sam se s mora. bilo je koma dosadno, al sam se zato prežderala fine klope. hehe
dobila sam ziher koju kilicu. 
ehm da.. danas sam napokon vidla svoju Tenu! weeee!! vojim te!
falili su mi njeni savjeti. njena razmišljanja. uvijek mi pomogne u svakom problemu, ili nedoumici.
na moru sam stalno mislila o jednoj osobi. tena i još neke osobe znaju na koga mislim al nije ona osoba na koju vi drugi ciljate.
ful sam razmišljala o njemu. i danas sam odlučila. poduzet ću nešto. inače ću se pitati što je moglo biti.
wish me a luck! hehe
You want commitment
Take a look into these eyes
They burn with a fire, just for you now
Until the end of time
I would do anything
Id beg, Id steal, Id die
To have you in these arms tonight
Baby I want you like the roses
Want the rain
You know I need you
Like a poet needs the pain
I would give anything
My blood my love my life
If you were in these arms tonight
Id hold you
Id need you
Id get down on my knees for you
And make everything alright
If you were in these arms
Id love you
Id please you
Id tell you that Id never leave you
And love you till the end of time
If you were in these arms tonights
We stared at the sun
And we made a promise
A promise this world would never blind us
These are my words
Our words were our songs
Our songs are our prayers
These prayers keep me strong
Its what I believe
If you were in these arms tonight
If you were in these arms tonight
Id hold you
Id need you
Id get down on my knees for you
And make everything alright
If you were in these arms
Id love you
Id please you
Id tell you that Id never leave you
And love you till the end of time
If you were in these arms tonights
Your clothes are still scatteder
All over our room
This old place still smells like
Your cheap perfume
Everything here reminds me of you
And theres nothing that i
Wouldnt do to be in your arms
And these were our words
They keep me strong
Id hold you
Id need you
Id get down on my knees for you
And make everything alright
If you were in these arms
Id love you
Id please you
Id tell you that Id never leave you
And love you till the end of time
If you were in these arms tonights
znam da mnogi ne vole lyricse al ova pjesma.. no comment.
svima
ajde dobro, teni 
Sutra idem na more. uopće mi se ne ide.
al uzela sam to kao mali psihički odmor.
jučer je bio kod mene "tulum". 
meni je bilo dobro. nadam se da su se i drugi zabavili.
i hvala puno Sarah i Ivoni kaj su pospremile mi stan. 
eto to vam je to.
I'm here without you baby
But you're still on my lonely mind
I think about you baby
And I dream about you all the time
I'm here without you baby
But you're still with me in my dreams
And tonight it's only you and me
svima
Večeras smo se okupili u Badalićevoj. Ja sam opet imala svoje ispade smijeha.
Bilo je dobro.. al..
On.. I moji osjećaji.
Bio je trenutak, zajebavali smo se, i ja sam mu došla ful blizu. I nekak.. fakat mi je pasala ta blizina. htjela sam biti još i bliža..
zaista bih mu htjela dokazati da mi se sviđa al me strah da onda nećemo moći biti ni frendovi jer on sa mnom ziher ne bi htio biti i bilo bi neugodno i...
A sad more, on.. vraća se tek krajem 8. početkom 9. Draga, to ti je nekako poznato? Samo što je tvoje bilo ful zajebano..
I sad. On ide na more, da i želim, nemam prilike ništa poduzeti.
On ide ovaj vikend i glupo mi je uopće pomišljati da išta sad započinjem jer on ipak ide na more i uopće si ne želim natovariti neriješeni odnos tijekom cijelog ljeta i njegovog izbivanja iz zagreba. a tam na moru će si ziher naći neku curu, za brijačinu, provod...
ja želim pravu vezu. ne želim samo provod.
ne znam..
sve mi se vrti po glavi..
da li da išta poduzmem, da ne poduzmem..
ak ne poduzmem neću znati kaj je moglo biti.. a opet, dolazi srednja. da li da pustim njega i osjećaje da odu kvragu, pokušam ga zaboraviti i krenem dalje? ili ipak ne? ne znam..
pustit ću da vidim kako ću se dalje osjećati..
ako ću se osjećati kao i sada možda nešto i poduzmem.
pa ako sve ode kvragu, nek ode. kaj da ja radim? to ne mogu spriječiti.
ništa ljudeki,
odoh dalje razmišljat
Danas sam otišla sa starom i sestričnom pogledat Harry Pottera u kino. Film mi je super. Mislim, ipak je to Heri Poter. LOL
Pojela sam srednje kokice što nisam mogla vjerovat i takozvani Pepsi, što je u biti prah razrijeđen s vodom.
Jedva jedvice sam došla doma s tim da sam putem morala naći trgovinu koja prodaje bijeli mačo. Jeeeeej!!! Napokon!
Navečer sam otišla u parkić preko puta Kristinine zgrade. Bilo nas se dosta skupilo.
Ali atmosfera.. Nekak je bila.. Ne znam.. Otužna..
Ne znam.. Jednostavno me primio neki debilni osjećaj..
Još onda neki osjećaji.. Kao ih samo shvatiti??
Ponekada pomislim da sam totalno prošvikala. 
Brijem da je to pubertet.. Ali opet..
Jedna osoba.. Zapravo je vrlo glupo ali.. U jednu ruku sviđa mi se ali.. To je nekako.. ne traje dugo..
primi me i pusti me.
onda se sjetim sna kji sam sanjala prije par mjeseci. napisala sam ga i tu na blogu..
sjetim se sna. onda danas zajebancija..
stalno pazim da se ne zbrukam. da ne izvalim neku glupost. da li to nešto znači?
sve je tako zbrkano.. zašto bi bilo jednostavno kad može komplicirno?
onda mi dođu frendice sa svojim ljubavnim problemima i iz svega izvučem samo jedno: zajebi ljubav, uživaj sa frendovima.
nekako je puno bolje dok je samo prijateljstvo u igri. kad dođe ljubav sve se promijeni.
frendovi se udalje, same osobe se promjene.. sad ih muče neke totalno druge stvari..
pogledi, izlasci u kino, brijanje..
htjela bih sve to ali opet.. htjela bih da druga osoba započne prva.
ne mogu ponovo ja započinjati. ne radi se o istoj osobi ali..
nemam snage radit opet ista sranja..
da li vrijedi pomučiti se oko nekoga? da, vrijedi.
ali što ako ne znaš da li je ta osoba zbilja vrijedna truda? i da li ti je uopće stalo imalo do te osobe ili je to samo prolazna faza? na ta pitanja nemam odgovore a rado bih ih znala.
tada bih znala što mi je sada činiti.
čini mi se glupo angažirati se oko te osobe jer se ful malo i viđamo i nekak..
al opet.. treba se pokušat. jer ako ne pokušaš nećeš znati što je moglo biti.
ah... to su preteške misli za moj mozgić.. koji će i dalje mozgat o tome al nevrmajnd.
a ništa ljudi pa do čitanja.
e da, teni je komp ošo kvragu tako da tko zna kad će nam se vratiti. ubrzo nadam se!
