Marketing
I've learned the hard way to never let it get that far
Naslov.. I jedan današnji događaj. Ponovno me podsjetilo. Na nešto čega sam se uspjela riješiti.
I znam da ću opet pobijediti. Jer ja mogu, hoću i vjerujem.
Sve ću ponovo vratiti na pravo mjesto.
Ubiti, sve i je na svom mjestu. Samo da sad posložim neke stvari u glavi.
Zašto tolike šifre? Krenem s jednim ciljem i završim na nekom potpuno trećem mjestu.
Zamislite osobu 1 i osobu 2. Osoba 1 krene sa šiframa i nekim ciljem. Osoba 2 ne shvaća šifre i moli za pomoć. Osoba 1 polako sve opet objasni. Osoba 2 kaže da je sve shvatila. E sad tek nastaje problem. Konverzacija u šiframa. Na što misli osoba 1? Na što misli osoba 2? Da li osoba 1 i 2 misle na isto?
Bilo bi predivno kad bih mogla sve reći bez ikakvih posljedica... Ali to tako ne ide.
Svijet tako ne funkcionira...
Ako dođem u Konzum, pokradem sve živo i uhvate me-snosit ću posljedice.
Ne brinite to je samo bila slika u pjesmi.
Ne bum nikaj ukrala.
Budimo realni-nit ne mogu.
Kao što večina zna usko sam povezana uz Boga. U zadnje vrijeme jaaaako.
I iskreno, to mi ful pomaže.
Lakše mi je nositi se s nekim stvarima.
Shvatila sam da sam se zamarala nakim idiotarijama.
A neke "stvari sam uspjela vratiti u kutijice". Da.
Al nije da su se sad vratile. Ne.
Samo....
Ma uvijek će biti prisutne. Uvijek. Vjerojatno.
Al ja to izdržavam. Vjera-ponavljam.
Zaista pomaže.
Jednostavno stvari nisu na čistu.
A što se nekih stvari tiče moraš šutjeti jer ako kažeš pokvarit ćeš nešto drugo.
Ne želim više kada pričam u šiframa razmišljati da li ja i ona druga osoba mislimo na isto.
Ne želim onda sama izvlačiti smisao iz rečenoga.
Uvijek izvučem krivo-uvjerila sam se.
Da li da se izlajem ko kuja?
Ne.
Da.
Ne.
Možda.
Ne znam.
Sve bi bilo puno jednostavnije da nema posljedica. Ali ima ih.
Odluke..
Ne znam odlučiti.
I da li uopće ima smisla sada govoriti? Istina nije imalo ni prije.
Uvijek postoje razlozi zašto NE reći.
Ali bome postoje i razlozi zašto reći.
E al fkt ću poludit!
Uvijek kad mi je super (relativno), mora se nekaj desiti.
Mislim, desiti. To je sve relativno.
Da li je bitno?
Ajme! Nemrem bilivit da sam napisala tako uberglupo pitanje.
Pa Meljeta će me ubiti!
Naravno da je bitno.
Ali ne znam da li ima smisla.
Naravno da ima.
Pa šta onda serem??
Aha, znam. POSLJEDICE!!!
DOSTA
Dosta mi je.
Ne želim biti depresivna.
Ubiti nisam depresivna samo sam konfuzna. A to je velika razlika molim lijepo.
Da.
Vrijeme je da odem. Definitivno.
Znam da nitko ništa nije shvatio.
Možda je osoba, dvje, tri.
pozdrav pipli 
Post je objavljen 24.12.2007. u 18:27 sati.