|
posudila sam u knjiznici antologiju spanjolske poezije.Na brzinu sam je prelistala i nasla dvije krasne pjesme. Malo poezije za ova ubitačna nedjeljna poslijepodneva: Lijepe oči bez vida,o topazi svjetlosti mrtve,lune u kristalu, blizanke tužne,beskrajni prolazi vode vas,njišu kao zipku malu vizija tajnih,znamenja i slutnja svijeta što tone.Pred vama se stvara od tmine mnoga staza mračna,mutna, što maglu žive svjetlosti razara. Lijepe oči bez vida,kada gleda anđeo svijetla u vas sjaj blistavi, uzdasima se bestjelesnim preda, vid bez očiju uputi tvrđavi božjoj i pripjev,sladak poput meda, na liri svira o vječnoj ljubavi. Miguel De Unamuno Opet me uhvatila neka romantika. I još jedna,nije ljubavna.Iako bi se moglo čak i reći da je.Naravno,u tom slučaju je jedan posve drugi vid ljubavi. Ni ta ljubav nije izvan prave Ljubavi niti je Ljubav izvan ljubavi.if u understand me .... Rastvorite taj stih Oduzmite mu ukras rima metar,kadencu, pa čak i samu ideju. Otpuhnite riječi pa ako poslije toga nešto ostane, to će biti poezija. Što znači ako je zvijezda daleko a ruža uništena? Svejedno ćemo težiti za sjajem i mirisom. Leon Felipe |