Tear me apart....

ponedjeljak, 26.02.2007.

Sama....

U kocki života
ludi do bola…
Rastrgana među svjetovima,
slomljena među svima…
Zapomaže zdušno
ali jauk na usta ne izlazi.
I troši tintu na papir bijeli,
na ništavilo do kojeg ništa
ne dopire…
Spasite me…

- 14:29| 6 Komentara | Print | # | ^

srijeda, 21.02.2007.

Just forgotten, nothing else...

Ovako je glasio jedan od mojih komentara...
Ne tražim da itko bude sretan zbog mene... Ne tražim da itko bude tužan zbog mene... Ne tražim da me itko primijeti kao osobu... Niti ikakvo suosjećanje ja ne tražim...
Sve što trebam i tražim jest da netko primijeti moju bol... Da se usudi pogledati me kad prođe pokraj mene... Ali to nije moguće... Jer sam samo sjena nečega što je nekada davno postojalo... Samo šapat nekadašnjeg glasa koji se znao prolomiti... Ono što je sad prolomljeno jesu ostatci moje duše, zaboravljene u pustinji očaja.... Bez ikakve nade da će ih itko pronaći i dostojno pokopati....
Hear my suffering... And try to look at my face... If you dare... Til than... I`ll just wait... Like I always did...

- 18:07| 7 Komentara | Print | # | ^

ponedjeljak, 19.02.2007.

Leave my life alone....

Previše sam puta bila slomljena da to ponavljam... Nemam se više snage boriti.. Osim za neke određene stvari... Već sam naučila lekcije... I imam svoja pravila... 1.Ne vjeruj nikome... 2. Ne veži se više za nikoga...3.Nema ljubavi... 4. Al iz zabave, uzvrati udarac....
Ako se slučajno dogodi da se vežem za nekoga... A netko sa strane to pokuša upropastit.... Na snagu stupa 4. pravilo.... UZVRATI UDARAC!!!!!!!! I dosta mi je površnih laži i priča koje ne drže vodu... Ako hoćeš igrat protiv mene nabavi vraški dobre dokaze... Al više ni ne znam dal ima smisla pokušavati... Nastaviti ću se kriti u svojoj sjeni, a iz nje ću izaći kada bude bilo potrebno...
That`s all I have to say... You can erase my life, but you can`t erase what I`ve done...
I`ll try to KEEP THE FAITH....

- 19:03| 2 Komentara | Print | # | ^

srijeda, 14.02.2007.

Rewritten death...

Hodam mračnom ulicom... Mjesec plače.... A ja padam u dubok ponor svoje propale duše... Ležim na dnu života, u crnoj rupi.... Na vratima smrti... Ali ona me muči... Ne dolazi po mene.. Samo čeka... A ja patim... I ona uživa u tome... Više se niti ne trudim pronaći izlaz... Jer ga nema... Za mene je zauvijek nestao... Izbrisala ga je ruka zaborava...
Tuga kida moje srce i baca ih u more beznađa... I stalno se nadam da je to san...
Onda se odjednom probudim.... A moj hladan pogled ostaje piljiti u crnu prazninu gdje je nekada postojao izlaz.......

- 20:00| 1 Komentara | Print | # | ^

utorak, 13.02.2007.

Romanticide....

Godlove and rest my soul
With this sun down, never ending
The feeling is gone, yet you ain't gonna see me fail
I am the decadence of your world,
I am an eider covered in oil
Happy hunting, you double-faced carnivore

Tell me why,
No heart to cry
Hang me high!

The music is dead, the amen is said
The kiss of faith is what I beg
A loving heart and soul for sale

Tell me why,
No heart to cry
Hang me high!

Leave me be,
And cease to tell me how to feel
To grieve, to shield myself from evil
Leave me be,
Ode of lies is killing me
Romanticide...
Till love do me part!

See me ruined by my own creations

Leave me be,
And cease to tell me how to feel
To grieve, to shield myself from evil
Leave me be,
Ode of lies is killing me
Romanticide...
Till love do me part!

Dead Boy's alive but without sense,
I need a near-death experience
Heart once bold,
Now turned to stone
Perfection, my messenger from Hell

Wine turns to water,
Campfires freeze,
Love letters burn,
Romance is lost
Lord, let me be wrong in this pain

Temporary pain, eternal shame
To take part in this Devil's chess game
Spit on me, let go, get rid of me,
And try to survive your stupidity!

- 20:35| 1 Komentara | Print | # | ^

srijeda, 07.02.2007.

The good old times.......

Evo, jedan post povodom Axlovog rođendana....
Once upon a time, there was a boy.... And he was born on 6th of February, 1962....
To je bio William Bailey... Odrastao je u veoma poremećenom obiteljskom okružju....
Ali dobro se držao... Bio je čak član crkvenog zbora.... Dok, se jednoga dana, sa 17 godina uputio in the City of Angels... Odnosno, L.A. Postao je član grupe L.A. Guns koja je nakon izvjesnog vremena promijenila ime u Guns n` Roses... William je promijenio ime u Axl Rose.... I da postali su VEOMA POPULARNI, jer tada je to bilo ˝veoma˝ žestoko... Bilo je i raspada i okupljanja i sve šta ide uz rock `n` roll.... Albume i godine neću nabrajat, ali u ožujku izlazi njihov album Chinese Democracy čijom ću vlasnicom rado postati...
Ja sam počela slušati jaču mjuzu s njima prije 3 godine... A nakon toga su pali u zastaru, ali svejedno oni su bili legende svojega doba i zauvijek će mi ostati u srcu....

A sad jedna slika od moje najdraže Rupe,da bi si Marin i ona to stavili na svoj komp.... Nadam se da sam pogodila pravu jer ne znam na koju je Rupa mislila...

Oke pozz svima i KEEP THE FAITH...

- 16:35| 2 Komentara | Print | # | ^

subota, 03.02.2007.

My heart`s been chased away...

Ne tražim objašnjenja za priglupe postupke glupih ljudi... Znam da su bez cilja i povoda i da im je život sveden na ismijavanje drugačijih ljudi... Nitko nije kriv zbog svojih nedostataka, a samo ljudi na niskoj razini razvoja traže u drugima nedostatke a svoje ne žele vidjeti... Nekad bi se mogli preispitati i pogledati u ogledalo ako još imaju obraza za to...
Svatko koga oni smatraju nedostojnim njihova društva odmah bivaju izbačeni... Ti priglupi ljudi su nažalost još uvijek u većini, a onih pametnijih je malo.. Kad bi svi moralni ljudi izbili na površinu i ne bi se više skrivalo još bi malo nedostajalo da pobijedimo....
Nije me briga jer svoje osjećaje nemam kome pokazati... Nemam kome reći volim te, a tako mnogo njih zavrjeđuju mrzim te.... Ali to je tako... And nothing can`t change that...
Za Mateu: Gothic is not dead...

- 18:14| 2 Komentara | Print | # | ^

petak, 02.02.2007.

Feel me as I feel you...

Post posvećen Ivoni...
Ne dopusti da te ljudi koji nisu vrijedni tvog živciranja slome.... Nije potrebno... Ne spuštaj se na njihovu razinu... Ako oni žele pasti tako nisko onda pusti... Jednom će shvatiti kako su se sjebali.... Ne trebaš zbog neke umišljene gadure gubit samopouzdanje... Nije ti ni do koljena... Ja sam već navikla jer u njezinoj sam blizini svaki dan... I svaki dan je malo pomalo potkopavam... To mi je već postala neka bolesna vrsta zabave... Svađati se s njom, povremeno...
Nobody likes you
so don`t think they do...
They`re just foolin` you around
cuz you`re easy....

Ewo nešto iz mog života:
Idem ja sad ulicom i ispred mene ekipica, 4 glupe, neobrazovane, niskointeligentne šminkerice...
Kad si ja k`o uvijek u sebi mislim, sad kad nešto dobace... I vidi stvarno, ni pet ni šest, kad čujem, vidi je umišljena, crna, a vidi joj torbu... A malo mi je falilo da ih ne tresnem... Al onda mi u glavi proradi, ne pilaj se, znaš da je besciljno, netko drugi sa kraćim živcima će ih namlatit i to pošteno...
Mrzim to...
Nemaju pojma o ničemu i idu srat po drugma... Situacija u mom razredu:
Većina cajkaroša, šminkera i rappera.... Oni počnu navijat ta svoja sranja i tako unedogled i onda mi, nas nekolicina metalaca pusti jednu pjesmu koja i nije nešto žestoko i odmah svi na nas... Ko strvinari.... Pa se počinju opravdavat: Pa mi nikad ne puštamo ono šta se vama ne sviđa, a vi tako....
I tako seru, i seru, i seru....
Ja osobno ne mogu podnijet cajke i techno.... Narodnjaci-glupa muzika sa još glupljim riječima, na tako idiotskoj razini..... Techno ti samo ždere mozak...
Pa se pitaj zašto su gimnazije većinom pune metalaca...
That`s all....
KEEP THE FAITH...........

- 20:34| 1 Komentara | Print | # | ^

četvrtak, 01.02.2007.

Bloody love....

- 21:32| 2 Komentara | Print | # | ^

četvrtak, 01.02.2007.

Morbid post No1...

Napravila sam svoj novi crni kutak.... U njemu se osjećam sigurno... Ovdje mogu odložit svoje misli... Istresti dušu.... Iščupati srce.... A nitko neće znati da sam to ja.... Nitko me ne prepoznaje...
Lakše je ispričati strancu cijeli svoj život nego navodnim prijateljima pola svojega dana... Lakše je iskrvariti nego imati ožiljke... Lakše je umrijeti nego živjeti... Sve ono o čemu sam sanjala pretvorilo se u prah... Sada sam samo sjena.... Koja luta ovdašnjim bespučima.... Koja luta mračnim ulicama nazvanim životom... On zna kako slušati... Okrenuta prema njemu, sve mu ispovjedim.... On prima moje suze... Sve može podnijeti.. Ali prejake udarce, ne može... A kome ću onda prepričavati svoju tugu...? Svaki dan iznova.... On je moje utočište.... U njemu se ukorjenila sva mržnja i tuga.... Ali previše se nakuplja... Puknut će on kad tad... I ode onda moj jedan jedini... Mračni zid....

- 21:15| 0 Komentara | Print | # | ^

Sljedeći mjesec >>