Ovako je glasio jedan od mojih komentara...
Ne tražim da itko bude sretan zbog mene... Ne tražim da itko bude tužan zbog mene... Ne tražim da me itko primijeti kao osobu... Niti ikakvo suosjećanje ja ne tražim...
Sve što trebam i tražim jest da netko primijeti moju bol... Da se usudi pogledati me kad prođe pokraj mene... Ali to nije moguće... Jer sam samo sjena nečega što je nekada davno postojalo... Samo šapat nekadašnjeg glasa koji se znao prolomiti... Ono što je sad prolomljeno jesu ostatci moje duše, zaboravljene u pustinji očaja.... Bez ikakve nade da će ih itko pronaći i dostojno pokopati....
Hear my suffering... And try to look at my face... If you dare... Til than... I`ll just wait... Like I always did...
Post je objavljen 21.02.2007. u 18:07 sati.