Hodam mračnom ulicom... Mjesec plače.... A ja padam u dubok ponor svoje propale duše... Ležim na dnu života, u crnoj rupi.... Na vratima smrti... Ali ona me muči... Ne dolazi po mene.. Samo čeka... A ja patim... I ona uživa u tome... Više se niti ne trudim pronaći izlaz... Jer ga nema... Za mene je zauvijek nestao... Izbrisala ga je ruka zaborava...
Tuga kida moje srce i baca ih u more beznađa... I stalno se nadam da je to san...
Onda se odjednom probudim.... A moj hladan pogled ostaje piljiti u crnu prazninu gdje je nekada postojao izlaz.......
Post je objavljen 14.02.2007. u 20:00 sati.