Odgovori koje tražiš nisu baš daleko
Pogledaj u sebe, pogledaj u sebe
Neka tvoja glava bude samo tvoja briga
Ne daj da joj govore, neka sama otkrije...

Po mojoj slobodnoj procjeni, druženje s 'it'-om bi od svakoga moglo napraviti potencijalnog samoubojicu, ali ima on i pozitivnih strana.
Kao prvo, što god ja mislila o njegovom karakteru, riječ je o jednoj iznimno inteligentnoj osobi s kojim uživam razgovarati.
Drugo i najbitnije - jako me dobro poznaje. Točno zna da ako me nazove u bilo koje doba u noći punog mjeseca da ću čitati 'Ime ruže'. Kada je pun mjesec ne mogu spavati, a ta je knjiga toliko dosadna da bi se trebala djeliti u ljekarnama na recept kao sredstvo za uspavljivanje. Mislim da je čitam već pet godina i još je nisam pročitala.
Neki dan me nazvao u dva u noći i pozvao u šetnju jer je naslutio da u to doba ležim u krevetu i čitam. Za njega sam predvidiva kao zaplet meksičkih sapunica, a to mi ponekad odgovara.

Kod njega mrzim to što se jako pokroviteljski odnosi prema meni. Jest da je stariji od mene (doduše samo tri godine) i pametniji, ali moj ego to baš i ne podnosi.
Kad sam bila nekoliko godina mlađa, na sve svoje izjave sam dobivala reakciji kakve bi inače dobio netko tko se upravo izjasnio kao Napoleon (ili kao glasač HDZ-a).
Sada me proglasio mediokritetom. Rekao je da me zapamtio kao odlučnu i ambicioznu osobu, a sada je naletio na strašljivicu koja se boji živjeti.
Ponekad mislim da uživa u tome da me vrijeđa...

Mrzim i to što je on zapravo uvrnuta budala. Ima negativan stav apsolutno prema svmu što 'normalni' ljudi koriste. Blog smatra sredstvom maloljetnika da na najbolji mogući način pokažu koliko su zastranili, a facebook smatra korisnom bazom podataka za američke tajne agente (oduševljeno me obavijestio da se i u novina slažu s njim).
Ja sam sigurna da se rodio koje stoljeće ranije da bi uporno odbijao uvesti struju u kuću. Zapravo, mislim da bi i petrolejska lampa za njega bila bespotrebna novotarija...


A najviše od svega mrzim činjenicu da je 'it' vjerojatno u pravu. Imam osjećaj da se svakim danom mijenjam na gore. Kao da učim voljeti i prihvaćati stvari i osobine koje sam nekada prezirala.
Mentalno stojim na mrtvoj točki već godinama. Zapravo, možda i otupljujem malo po malo.
I ne vjerujem da se morao pojaviti netko kao 'it' da mi to kaže... Trebala sam više slušati 'Električni orgazam'...