Svadba beše ko svadba i šta da se priča, parada pijanstva i kiča

Kada bih se ja udavala, vjerojatno biste na slikama s vjenčanja vidjeli neko vatreno oružje prislonjeno na moju glavu kao modni dodatak uz veo i vjenčanicu, jer to je jedini uvjet pod kojim bih ja išla pred oltar.
Možda pretjerujem. Kada bih nekoga jako voljela i kada bi ta osoba silno željela da se vjenčamo, vjerojatno bih. Ako mi taj papir uopće nije bitan, pa potpisala bih ga, uz prethodno objašnjenje da ja ne mogu držati neko obećanje čitav život jer sam previše prevrtljiva. Pa tko voli nek izvoli.
Ali svadba... To je već druga priča.
Pa tako nešto ne bih poželjela niti najgorem neprijatelju. Iako mi na pamet pada puno osoba koje su to zaslužile.
Kao klinka sam obožavala prisustvovati svadbama svih mogućih rođaka, susjeda, prijatelja (od staraca, ne mojih) čisto zato jer sam mogla biti budna čitavu noć i piti neograničene količine gaziranih pića. Da znam, svojevremeno sam imala vrlo zanimljive prioritete.
te su mi svadbe ostale u jako lijepom sjećanju. Na jednoj sam čak bila djeveruša i nosila krinolinu. Šteta što sam kao mala uvijek imala izraz lica kao da ću zaplakati svaki čas, kvarila sam čitavu svadbenu povorku...
I tako sam ja bila uvjerena da su svadbe zapravo baš cool. No prije par tjedana sam se uvjerila da ono što ti je cool kad si klinac, ne mora mora nužno biti cool i kad si u malo zrelijoj dobi. Naravno, bila sam na svadbi.

Kako izgleda jedna tradicionalna hrvatska svadba?
Ja sam se priključila tek na vjenčanje u crkvi, tako da početak prepričavam iz druge ruke. Prvo se kod, je li, mladoženje okupi familija s njegove strane uz neizbježne tamburaše i onda nemam blage veze što rade. Valjda jedu, piju, čestitaju si međusobno, čekaju da ženski dio svadbene svite napravi trajne... Nije niti bitno.
Nakon toga se svi potrpaju u aute, koje su prethodno bogato ukrasili mašnama i sličnim glupostim i pravac prema maldenkinoj kući. Uz obavezno trubljenje i mahanje zastavom što većih dimenzija. Zaboravih spomenuti da se svi prethodno okite ružmarinom.
Moram priznati da nisma baš najbolje zapamtila što se sve događa u mladenkinoj kući. Znam da jadnom tipu nude neku lažnu mladu. Obično najružnijeg člana obitelji zamotanog u plahtu ili slično.
Ne sjećam se što jadnik još mora izvoditi da mu konačno dovedu pravu mladenku, koja je valjda na rubu nesvjestice jer je gladovala zadnja dva tjedna da bi se uvukla u predimenzioniranu vjenčanicu i već joj je svega bilo dosta još kad je dva sata sjedila kod frizerke.
Ja sam se uključila na vjenčanje tek pred crkvom i iako sam se davno zaklela da u crkvu neću nogom kročiti, ipak sam ušla i gledala vjenčanje.
Vjenčanje je prošlo sasvim uobičajeno, uz obavezno plakanje i ridanje ženskog dijela familije.
Doveli su nekog pjevača (tenor po mojoj slobodnoj procjeni) koji je pjevao 'Ave Maria'. Taj dio bi mi se čak i svidio, jer nisam baš ljubitelj ženskih vokala, da kraj mene nije stajao djedica koji je imao potrebu pjevušiti i tako mi pokvario čitavu izvedbu.

Nakon vjenčanja i višesatnog čestitanja i slikanja pred crkvom, povorka od ne znam kolko kilometara je krenula prema hotelu gdje je unajmljena sala za svadbu, naravno usput terorizirajući nedužne sugrađane trubljenjem u ritmu.
Na svadbi je, kao što to uvijek biva, bio prisutan i bend za svadbe (povremeno i za sprovode, vjerojatno) sa svojim uobičajenim svadbenim repertoarom - domaća 'zabavna' glazba s početka devedesetih.
Ja i bratić smo zlobno predviđali koja pjesma je iduća, u stilu: 'sad će Mišo Kovač, ne, sad će Tajči...'
S obzirom da imam širu obitelj koja broji otprilike milijun članova, prema mojoj slobodnoh procjeni, 90% prisutnih u dvorani bili su mi nekakav rod, iako ne znam kakav i iako sam ih zadnji put vidjela klad sam još nosila pelene.
Sama svadba je zapravo bila dosadna, jer moglo se jedino plesati dvokorak sa starijim rođacima i jesti ( i to po unaprijed predviđenom rasporedu).

Iako smo bratić i ja uporno čekali da se pleše riverdance ili barem vlakić, nisam to dočekala jer nas je moja sestra nagovorila da idemo doma oko jedan, prije nego li na raspored dođu janjetina i odojak.

Sad sam se zapravo sjetila kome bih poželjela da se oženi, ali to će ostati moja mala tajna