srijeda, 27.02.2008.
...Ponekad nije dovoljno...
Svi smo različiti,ali u jednom smo isti-svi vjerujemo u nešto nadnaravno,nešto gore u visini,nešto daleko i neprocjenjivo...
Ovih dana kao da mi netko šalje znakove da nisam dovoljno dobra osoba,da se ne trudim dovoljno,da ne zaslužujem nešto bolje ili bar sreću,sve što dotaknem uništim,sve što rečem zamrzim,sve što napišem nije dovoljno.
Upadam u nekakvo stanje iz kojeg se ne znam izvući,jer ne želim,ne mogu shvatiti tko mi se osvećuje ili mi želi zlo,jer ja dajem sve od sebe,a ništa mi se ne vraća.Slični su moji odnosi sa svijetom(u zadnje vrijeme)-dajem sve od sebe,i očekujem da će mi ljudi vratiti ono dobro koje ja šaljem u pismima,u pismima na koje nemam odgovor.Nemamo sreće.........
Ali ne mogu i dalje pisati o tome,jer umjesto da pisanjem izbacim loše osjećaje iz sebe,oni postaju gori...
Herman Hesse je rekao:Pjesnici su misionari što pronose znanje svijetom,putnici što prenose brda i rijeke na papir,govornici što ponekad,makar uzaludno,troše riječi,ratnici na strani dobra,pjesnici su pjesnici-Kad malo bolje razmislim to nije rekao H.Hesse,već ja,ponekad pogrešno interpretiram nečije riječi,ili jednostavno ne posvetim dovoljno vremena za čitanje-doživljavanje Hesse-a-jer me ograničavaju forme življenja u zajednici,ili jednostavno pustim mašti na volju i pišem ono što želim,ali pod tuđim imenom,da na sebe ne stavim tereta imena:PJESNIK.
S.Babačić je rekao:Zašto ja mislim da sam nešto posebno ako sam pjesnik,što su onda ostali ljudi koji rade poslove,ja samo sjedim,razmišljam,smišljam stihove-SLIČNO JE REKAO-NAPISAO TE MISLI TAJ PJESNIK,ALI SHVATILI STE ŠTO ŽELIM REĆI?...
A.Exupery je rekao:Svatko ima svoju ružu,svog malog princa...'-Snagu,vodiča kroz život.-JA ČEKAM.Toliko za sada.Rainbowdwel
- 17:52 -
petak, 22.02.2008.
suton u petak
Nekad se čini tako daleko dočekati suton,suton drugačiji od svih,suton bez briga,problema,obaveza,suton u kojem vidiš samo sunce kako zaranja u dubinu zemlje u bistrinu mora,suton na kraju sumornog tjedna.
Kao i uvijek u ovih sedam dugih dana naučila sam još više o svijetu u kojem živim,zaronila još dublje u svoje misli,još više spoznala smisao postojanja.
Hermann Hesse je napisao otprilike ovako kako je moja malenkost zapamtila:Kada netko umre,on nije otišao tek tako,bez ikakvog razloga i nepravedno.Možda to ne možemo shvatiti,i on bo mogao učiniti još mnogo korisnih stvari na zemlji,ali je postigao dubinu svoga postojanja,njegova misija je obavljena...' Eto otprilike tako izgledaju riječi H.Hessea,riječi koje su meni dale nekakvu vrstu utjehe i zaintrigirale me.No ovo nije priča o smrti već priča o tajanstvenosti ljudskog bića,o vjerovanju u nadnaravno,o sposobnosti prihvaćanja činjenice da vjerujemo u 'nešto' što ne vidimo.Možda je u tome čar življenja,u tome što ne znamo tko smo i što nam je zadaća da istražujemo granice svoga uma do trena spokoja.
,Oni ostaju prisutni onoliko koliko im mi to dopusti naše srce,a na taj način mi ih ograničavamo,ograničavamo da budu spokojni i otplove u oazu mira,u raj.Toliko za sada.Rainbowdwel
- 12:23 -
srijeda, 20.02.2008.
'Cilj je mudrosti da stvarima dopustimo samo onoliko vlasti nad sobom koliko sami želimo i da svoju sudbinu više ne primamo izvana,već kao uzdisaj iz svoje unutrašnjosti...'-Hermann Hesse
Moj cilj danas bio je pisati o životu,o njegovoj veličini,svjetloj strani,sreći.
Ali danas nisam bila mudra već sam dopustila da mnome upravljaju stvari iz moje okolice a ne unutrašnjosti.Još jednom dopustila sam da me povrijedi ljudska glupost,zloba,neznanje o meni kao osobi.Ali o tome drugom prilikom,ipak osjećam da duboko u meni radost vodi bitku...
'Pismo poglavice 'One koja piše'
Biti,postojati,osjećati-jednom riječju živjeti
Nisam ništa posebno u gužvi svijeta,ali gledajući se u nutrini,ja sam cjelina,jedan i jedinstveni život.Dišem i trošim kisik,a kisika nestaje,gušimo se današnjicom.Ponekad je teško ne misliti na sutra,na planove,na budućnost.Ali misleći na budućnost gubimo sadašnjost,danas-ovaj trenutak ljudske spoznaje.Ja sam 'ona koja piše',ona koja ostavlja trag.Ovo po čemu hodam je pijesak,a u njemu je teško ostaviti trag,jer u njemu ljudi nestaju jednim krivim korakom.Hermann Hesse je rekao:'Kad bi svaki čovjek zapisivao svoj život od početka do kraja sa svim događajima,bio bi to ep bogat kao čitava povijest čovječanstva.'Tako i ja ostavljam vama ove spise,papire,riječi,ali se bojim-jer ja ću za vas biti jučer,klasika,starost-prošlost.Papir lako izgori u vatri,utopi se bačen u rijeku,bude pokidan od ljudske ruke.Ali ja pišem,i dalje ću pisati,jer kad pišem-ja jesam,postojim.Toliko za sada.Rainbowdwel
- 11:52 -
petak, 15.02.2008.
Dan kada se novcem kupuju umjetne ruže i plastična srca
14.02.
Čekaš da prođe i taj dan,nadajući se da će biti što lakše stopiti se u gomili i nabaciti osmijeh na lice.Ali nije ti svejedno,očekuješ katastrofu,suze i slom negdje duboko u sebi,ali onda život donese neke nepredvidive situacije,sreća ti se smiluje i pruži ti ruku pomirenja.Sve u svemu,sve je prošlo dobro,nijedna suza,o slomu ni riječi.A bojala sam se tog sloma,jer mi nosi stara sjećanja,bolne uspomene,slike izvora,duga priča...I onda ugledaš tračak svjetlosti u prozirnoj dubini života.Pojavi se netko zbog koga ti se vrati sposobnost osjećanja nečega ili bolje reći ičega,saznaš da si živ,i onda se miješaju osjećaji straha,sreće,osjećaj postojanja i pripadnosti svijetu.Stapaš se u bezličnoj i nepredvidivoj(dan je dug,noć još duža) gomili poruka,mirisnog bilja,plastičnih komada-srca,bujici osjećaja.Još ne vjerujem u potpunosti u dan 14.02.,možda da se ne kaže toliko riječi o tom danu,možda da su svi iskreni.A ovako ja vjerujem u ljubav-čistu,prvu,neponovljivu ljubav,najjednostavniju ljubav.Herman Hesse je rekao:'Mi smo si uvrtjeli u glavu da se svijet sastoji od nekoliko boja,a on se sastoji od tisuću,deset tisuća boja.' Pa tako i ja smatram da ako voliš iz srži svoga postojanja,iz otkucaja srca iz udaha života,onda možeš nesmetano uživati u bojama ljubavi,ne samo crvenoj...Toliko za sada.Rainbowdwel
- 18:27 -
srijeda, 13.02.2008.
šPIJUN KOJI PROMATRA SVIJET
'Ja sam drznik što promatra svijet,
pa ga pretače u kalupe riječi,
ja sam u travi skriveni cvijet,
ja sam vjernik što pred Bogom kleči.'
Eto,to je ukratko ono što mogu reći o sebi(ZASAD)
Moj život u zadnjih par mjeseci:Uglavnom,otkrivam neke nove stvari-većinom o sebi,otkrila sam koliko mogu biti jaka,i koliko stvari mogu prešutjeti-a to nije malo,za emotivnu osobu kao što sam ja.U zadnje vrijeme puno razmišljam o životu(smrti),o njegovoj prolaznosti,o tome zašto neki ljudi odlaze,a nijednom riječju ili bar pogledom nisu nam otkrili da će otići.To me ne bi mučilo da znam neke stvari,iako mislim da jedan dio mene zna gdje odlaze,onaj dio koji vjeruje('Blago onima koji vjeruju a da ne vide').Puno ljudi je otišlo,većinom mladih,prijatelji,bliža rodbina,poznanici,ili samo ljudi u čijem sam glasu tražila utjehu za kišnih dana,za onih dana kada ništa nema smisla.Ali da sve ne bude crno,jer nebo zna biti plavo i okupano suncem,a ti koji su otišli sada su moji anđeli-život je lijep.Kada nešto krene po zlu,onda se fokusiraš na nešto drugo da to zaboraviš.Upravo to sam učinila ove godine,fokusirala se na učenje novih stvari,na upoznavanje novih ljudi,zbližavanje sa starim prijateljima.I to pomaže,pomaže ti da vidiš drugu stranu života,drugo lice čovjeka,drugu stranu obale.Ja sam još na prvoj,kada dođe vrijeme preplovit ću rijeku,i prijeći na drugu stranu nečega.Možda mi u tome pomogne most koji sada gradim.Toliko za sada...Rainbowdwel
- 17:44 -
