gledam danas nekakav grm, prepun žuto-bijelih cvjetova.
i žute narcise pored (volim narcise, ali najdraže cvijeće su bijeli ljiljani).
i sve je zeleno, šareno - ljepše, jer je sunce, jer je sunčano, jer je svijetlo i lijepo i veselo.
i onda se u tom veselom i lijepom sunčanom danu dogodi da proradi taj moj feler u očima i da pomislim kako će, uskoro, uskoro, doći bakreno lišće i gole grane i kiše, kiše, kiše, beskrajne jesenje kiše. i magla.
a dobro sam.
obično tako bude: nešto tek počne, a ja gledam kraj.
|
