09.10.2007., utorak
prokleti auto
razbila sam auto. to jest, nepoznati genijalac, elijeni mesarske eksperimente radili na njegovu spolovilu, je digao šaht da jezero na samoborskoj cesti lakše nestane, naravno nije postavio znak, spolno općio s bodljikavim prasetom, a ja naletjela na njega. i sad krepava, ošlo je sve što otić može, pojma nemam jel zato ili zato kaj vozim prokleto opelovsko smeće, nije za drugo nego da u njemu sadim mrkve i paradajz.
prije par mjeseci me zvao neki lik i ispitivao stupanj zadovoljstva opelovim proizvodom, što bi reko moj frend bosanac, dabogda mu apoteka menza bila. kako sam zadovoljna? bacila bih ga u savu, eto kako sam zadovoljna, samo da nisam ekološki svjesna i da do prije par dana nije bio u 100-postotnom bančinu vlasništvu.
moj registar rezervnih dijelova (c) Zrine je već izračunao koliko će nas tisućica kuna ta avantura doći i stvarno si želim da mogu mrcinu izubijat sjekirom, jebemu, ispada da samo za popravke auta radim.
malo bjesnim, da. ali što biste vi na mom mjestu da se lijepo u subotu vraćate od frizera (da, da imam novi friz), sretni, veseli, probuđeni, dan je pred vama, tralalalala, i u sljedećem trenutku čujete lomljenje metala od kojeg se ježi koža i što vam momentalno stvara jednu misao u glavi: ubit će me muž. dobro, nije me ubio, malo je problijedio, pozelenio i umuknuo na par sati, čula sam da se NIKAD ne vozi bliže rubu ceste baš zato što možeš naletit na otvoreni šaht (helooou?! kaj smo mi ruanda?), jer je naravno normalno da se šahtovi otvaraju bez upozorenja, mislim fakat nisam za vozača, tak sam poginula skoro kad sam iza zavoja na autoputu naletjela na saobraćajku, propisno obilježenu upozorenjima čak 20 metara prije iste.
a onda ovlašteni servisi, don't even get me started. otišla sam tip da mi promijeni štosdenfer jer sam pri parkiranju malo razbila maglenku, a i muž je imao udar. velim mu da mi auto ronda i zanosi u jednu stranu. "to vam se prenosi zvuk od štosdenfera", veli genije koji je ko bog posao preko veze dobio. oke zvuk, pokušam ja opet, ali auto nosi u lijevo. "ma to se vama gospođo čini." obožavam to kad me mehaničari uvjeravaju da patim od halucinacija. uglavnom, ispalo je da se jedan držač letve volana olabavio, što genijalci u ovlaštenom nisu mogli vidjeti, tvrdili su mi poslije. pa me onak podsmješljivo gledaju, kao gospodična tu vam je kuuuuupluuuung, tu vam je gaaaaaas... i sve bi ja to rekla oke jer fakat ne poznam ni aute ni njihov ustroj, da isti ti genijalci nisu frendici ulili ulje umjesto tekućine za stakla. oke, u pitanju je bio renault, ali svejedno.
popizdila sam, ukratko.
sva sreća pa ovaj majmun danas odlazi na muse.
kategorije: bjesnilo, amok, rant, pižđenje, auti. (religija i seks jer u tom smjeru i po toj poznatoj narodnoj basni o bogu, majci i ljubavi spominjem svoj auto)
|
- 10:14 -
Komentiraj (34) -
Printaj -
#
|
