04.12.2006., ponedjeljak
kad sam biJo mlađan lovac ja...
Doista, kažem vam, ne znam što me spopalo s tim retardiranim nazivima postova, al mene veseli stog me trpite. Dakle, podsjetilo me u komentarima da sam dužna nastavak svoje sage o prijateljima. Muškim. XY. Pimpekolikima (tm by tristana).
Kao prvo, disklejmer: ja nisam jedna od onih žena koje tvrde da se ne druže sa pripadnicama svog spola (moja prijateljica ima fuj fuj prosti izraz, kojeg ću ja ovdje citirati, ali ne zato što ga koristim, jer sam ja ipak jedna fina cura iz fine familije, nego zato da vidite da vam je moglo bit i gore da vas je ona zadesila, a izraz glasi „sestre po mindži"). Iskreno, nit imam konkretan razlog što se više i češće družim s muškarcima, nit mislim da me to čini oh tako posebnom. zapravo, mislim da sam se s mužjacima počela družiti po principu "upoznaj neprijatelja da bi ga lakše zbario“.
Moji dragi muški prijatelji (MP) neiscrpan su izvor informacija i objašnjenja o tome što on misli kad misli, a što kad ne misli, odnosno RD samo njihovom postojanju može zahvaliti što sam ja koliko toliko uravnotežena jedinka, negruntava i tolerantna ženka. MP-ovi su me temeljito preodgojili brutalnim odgojnim metodama pod geslom "učinit ćemo te idealom svakog prosječnog mužjaka".
Doduše, istini za volju moram priznati da je RD-u žestoko išlo na živce što su svi imali naviku zvati u 1,2,3 ili pol 6 ujutro e da bi me obavijestili nešto od sljedećeg:
1. pijani su
2. jako su pijani
3. pijani su i pred ulazom u zgradu svoje bivše cure
4. pijani su i upravo su bivšoj/sadašnjoj/ljubavnici objavili neku dugo skrivanu istinu
5. pijani su i samo bi me rado čuli
6. nisu pijani ni drogirani, nego samo ludi ter me zovu ne bismo li proćaskali o smislu života iz perspektive kalifornijske kišne gliste
Nakon x-tog takvog poziva i x-tog RD-ovog bijesnog ispada popraćenog riječima "a šta bi ti da mene p**** (cenzurirano jer ipak ste na bogobojaznom blogu fine cure iz fine familije, al lako si možete zamisliti) zovu u 3 ujutro, a?“, morala sam svojim MP-ovima objasniti da me u 3 ujutro ne zovu, nego pošalju SMS. A ja ću se onda, ako je prilika, zatvorit u ormar ili kupaonu i divanit s njima o tome da li su Fleetwood Mac bili bolji prije ili poslije epizode s ciganima i da li je "Rumors" doista među top 5 albuma ikad (ne, ne, ne i opet ne).
Ima jedna sjajna stvar kod druženja s MP-ovima. Bar mojim. Vode te na neka ekskluzivna muška mjesta tako da imaš priliku vidjeti muškarce u njihovom prirodnom staništu (dragi moji muški čitatelji, dosad ste me dovoljno upoznali pa znate da se šalim). Recimo, vodili su me na utakmice i to neke kao visokog rizika, i uguravali kroz onu ogradu uz ponosan poklič "Žena! Ne guraj!". Vodili su me i na pivu, dopustili su mi da slušam njihova muška previranja i šokirano moram izvijestiti dame da su oni još gori od nas (dobro, nisam TOLIKO šokirana, ipak je to spoznaja s kojom živim već brat bratu 7-8 godina). Dakle: ako vaš dragi ima prijateljicu, nekmoli najbolju prijateljicu, ista zna sve o vama, vašim seksualnim preferencijama, a bogami i o sinoć izvedenim pozama. Bar su moji MP-ovi bili takve babe. A sudeći prema muškim komentarima koje sam u subotu slušala u jabuci, nisu samo moji. Onda, druga prednost izlazaka s muškarcima jest u tome što se prema ženskinjama ponašaju kao da su maltene ugrožene ko pande. Mene su moji čuvali, pazili, brojali mi cuge, vozili me doma, skupljali me doma, popravljali mi šminku, a bogme se jednom i potukli s nekim idiotima koji su me htjeli tuć jer sam im odjebala prijatelja.
S druge strane, ja sam im pomagala barit komade, slala sam im cvijeće, kombinirala sam im odjeću da ne izgledaju ko križanci štrebera i poludjelih narkomana (ne pitajte), birala sam poklone za godišnjice, rođendane, pizdestrinine, čak sam i ove mamlaze podsjećala kad je važan datum koji ne smiju zaboravit, a kad je budućoj sveki rođendan. na kraju sam čak i izdavala diplome „approved by rahatli“, gdje je potencijalna odabranica srdaca mojih prijatelja dobivala popis svih njihovih vrlina i naučenih vještina.
Pitali su me hoću li priznati međusobna zaljubljivanja. Hoću, kako ne. Malo sutra.
|
- 14:05 -
Komentiraj (19) -
Printaj -
#
|
