the end...

Kako si mogao?

Napisao Jim Willis, 2001.




Ako imate psa - pročitajte ovu priču...
Ako ste imali psa - pročitajte ovu priču...
Ako želite imati psa - pročitajte ovu priču...

Kad sam bila štene, zabavljala sam te svojim trikovima i nasmijavale te. Nazivao si me svojim djetetom i unatoč beskrajnim parima ižvakanih cipela i nekoliko uništenih jastuka, postala sam tvoj najbolji prijatelj.


Kad god sam bila "zločesta", prijetio si mi prstom i pitao si me "Kako si mogla?" - ali onda si odustao od svoje strogosti i svalio me na leđa te češkao moj trbuh. Moje razaranje kuće trajalo je nešto duže nego što se očekivalo, jer si ti bio strašno zaposlen, ali na tome smo radili skupa. Sjećam se noći kad smo se mazili u krevetu kad sam slušao sve tvoje ispovijesti i tajne snove, a ja sam vjerovala da život ne može biti savršeniji nego što jest. Išli smo u dugačke šetnje i trčali po parku, vozili se autom, išli na sladoled (ja sam dobivala samo kornet jer je "sladoled štetan za pse", kako si ti to rekao), lješkarila beskrajno dugo na suncu, čekajući kraj dana i trenutak kad ćeš doći kući.

Polako, počeo si sve više vremena posvećivati svome poslu i karijeri, a više vremena si provodio tražeći svog ljudskog partnera. Ja sam strpljivo čekala, tješila te svaki put kada ti je srce bilo slomljeno i kada si se razočarao, nikada nisam prigovarala tvojim lošim odlukama, skakala sam od radosti kad si dolazio kući ili kada si se zaljubio. Ona, sada tvoja žena, nije bila "ljubitelj pasa" - ipak sam je srdačno primila u naš dom, pokušala joj pokazati da je volim i slušala sam je. Bila sam sretna jer si i ti bio sretan.

Onda su došle ljudske bebe i ja sam s tobom dijelila tvoje ushićenje. Bila sam očarana njihovom roza bojom, njihovim mirisom i željela sam se brinuti za njih poput majke. Jedino ste se ti i ona bojali da ću ih povrijediti, tako da sam većinu vremena provodila protjerana u drugoj sobi ili u kućici za pse.

Oh, kako sam ih željela voljeti, postala sam "zatočenik ljubavi".


Kako su odrastali, ja sam postajala njihov prijatelj. Držali su se za moje krzno i podizali se na klimavim nogama, gurali svoje prste u moje oko, istraživali moje uši i ljubili me u nos. Voljela sam sve na njima kao i njihov dodir - jer je tvoj dodir postao tako rijedak - i bila bih dala svoj život da ih obranim, ako treba.


Ušuljala bih se u njihove krevete i slušala njihove brige i tajne snove, a zajedno bismo iščekivali zvuk tvog auta kako se parkira u dvorištu. Nekada, kada bi te ljudi pitali imaš li psa, vadio bi moju sliku iz novčanika i pričao priče o meni. Ovih zadnjih par godina, tvoj odgovor bi bio potvrdan, nakon čega bi nastojao promijenili temu. Od "tvog psa" postala sam "samo pas", a ti si mi zamjerao sav novac koji se trošio na mene. Sada imaš priliku za novi posao u drugome gradu i ti i oni ćete se preseliti u stan u kojemu nije dozvoljeno držanje kućnih ljubimaca. Donio si pravu odluku za sebe i svoju "obitelj", ali nekada sam i ja bila ta tvoja obitelj.


Bila sam uzbuđena kad smo krenuli autom, ali uzbuđenje je splasnulo kad smo došli do azila za životinje. Zaudaralo je na pse i mačke, na strah i beznađe. Ispunio si sve obrasce i rekao "znam da ćete joj pronaći krasan dom". Napravili su grimasu i uputili ti bolan pogled. Oni razumiju kakve su šanse za sredovječnog psa, čak i onoga s papirima. Morao si otrgnuti ogrlicu iz ruku svog sina, dok je on viknuo "Nemoj tata! Molim te nemoj im dati da odvedu mog psa!" A ja sam bila zabrinuta za njega, mislila sam kakvu je pouku od tebe izvukao o prijateljstvu i vjernosti, o ljubavi i odgovornosti i o poštovanju prema svemu što je živo.

Potapšao si me po glavi za rastanak, izbjegavajući mi pogledati u oči, te pristojno odbio ponijeti sa sobom ogrlicu i povodac. Imao si rok koji si morao ispoštovati na poslu, a sada sam ja dobila rok. Nakon što si otišao, dvije ljubazne gospođe rekle su da si vjerojatno mjesecima znao da ćeš se preseliti, ali nisi učinio ništa da mi pronađeš drugi dom. Kimale su glavom u nevjerici i pitale se "Kako je mogao?" U azilu nam pružaju onoliko nježnosti i pažnje koliko im dopuštaju njihove obveze. Naravno, hrane nas redovito, ali ja sam već odavno izgubila apetit.

Isprva, kad god je neko prošao pored mog kaveza, ja sam potrčala naprijed, u nadi da si to ti - da si se predomislio - da je ovo sve samo ružan san... ili sam se nadala da će netko doći, netko komu je stalo, netko tko će me spasili. Kada sam shvatila da se ne mogu natjecati sa živahnošću štenaca koji su, nesvjesni svoje sudbine, plijenili svačiju pažnju, povukla sam se u dno kaveza i čekala. Čula sam njezine korake dok je dolazila po mene na kraju dana i kaskala sam duž hodnika za njom do izdvojene sobe. Zadivljujuće tihe sobe.

Stavila me na stol, počeškala po ušima i rekla da se ne brinem. Srce mi je snažno tuklo u iščekivanju onoga što će doći, ali obuzeo me i osjećaj olakšanja. Zatočeniku ljubavi istekli su dani. Kako je to u mojoj prirodi, više sam se brinula za nju. Teret koji nosi pretežak je za nju, to sam znala jednako kao što sam znala svaku tvoju promjenu raspoloženja.

Nježno je stavila podvez oko moje prednje noge dok joj je suza klizila niz obraz. Polizala sam joj ruku onako kako sam tebe običavala tješiti prije nekoliko godina. Stručno je stavila iglu u moju venu. Kad sam osjetila ubod i hladnu tekućinu koja je kolala kroz moje tijelo, pospano sam legla, pogledala u njezine nježne oči i prošaptala "Kako možeš?" Možda zato što razumije moj pseći govor, rekla mi je "Oprosti".


Zagrlila me i žustro objasnila da je njezin posao pobrinuti se da odem na bolje mjesto, gdje me nitko neće ignorirati, zlostavljati ili napustiti i gdje neću biti prepuštena samoj sebi - mjesto ljubavi i svjetla, toliko različito od ovog zemaljskog. I sa posljednjom snagom, pokušala sam joj objasniti da moje "Kako možeš?" nije bilo upućeno njoj. Mislila sam na tebe, svog Voljenog Gazdu. Na tebe ću misliti i čekati te zauvijek. Želim da ti i drugi u tvom životu nastave pokazivati ovoliko odanosti.







Poruka autora:

Ukoliko je "Kako si mogao" izazvala suze u vašim očima, kao što ih je i meni izazvala dok sam je pisao, to je zbog toga jer ona sadržava priče milijuna nečijih ljubimaca koji svake godine umiru u azilima za životinje. Slobodno proslijedite ovaj esej u nekomercijalne svrhe, pod uvjetom da je naveden autor ovog teksta sa pravima na umnožavanje.

Molim vas da tekst iskoristite u svrhu edukacije, na svojim Internet stranicama, biltenima ili na oglasnoj ploči veterinara ili azila za životinje. Recite javnosti da je usvajanje ljubimaca važna odluka i to odluka za čitav život, da životinje zaslužuju našu ljubav i brigu, da je pronalaženje drugog prikladnog doma za vašu životinju vaša odgovornost te da bilo koje društvo ili pokret za dobrobit životinja može pružiti dobar savjet i da je svaki život dragocjen. Molim vas da i vi sudjelujete u zaustavljanju ubijanja, te da podržite sve kampanje sterilizacije kako bi se spriječio nastanak neželjenih životinja.



1.Moj život će vjerojatno trajati 10-15 godina.
Svako odvajanje od tebe za mene će biti bolno.
Upamti to prije nego me nabaviš.

2.Daj mi vremena da shvatim što želiš od mene.

3.Iskaži mi svoje povjerenje. To je neophodno za
moju dobrobit.

4.Nemoj se dugo ljutiti na mene, i
nemoj me zatvarati za kaznu. Ti imaš svoj posao,
zabavu i prijatelje. Ja imam samo tebe.

5.Ponekad razgovaraj sa mnom.
Iako ne razumijem tvoje riječi, ja razumijem
tvoj glas.

6.Budi svjestan da bez obzira kako se
prema meni odnosiš, ja to nikada neću zaboraviti.

7.Molim te, nemoj me udarati, jer ja ne mogu uzvratiti udarac.
Ali zato mogu gristi i grebsti, a to zaista ne želim učiniti.

8.Prije nego što me prekoriš da ne želim surađivati s tobom,
da sam tvrdoglava i lijena, pitaj se ne muči li me možda nešto.
Možda ne dobivam odgovarajuću hranu, ili sam predugo
bila vani na suncu,
ili moje srce stari i postaje sve slabijim.

9.Brini se za mene kad ostarim. I ti ćeš jednoga dana ostariti.

10.Prati me na teškim putovanjima. Nikada nemoj reći,
"Ne mogu to gledati," ili "Neka se to dogodi u mojoj odsutnosti.
" Bit će mi lakše ako ćeš ti biti tamo. Zapamti, ja te volim.

MySpace Layouts

Ne mogu još vjerovati da se ovo dogodilo,aaaaaa predobro je da bi bilo stvarno Petar, moj Petar o kojem sam vam pričala, onaj u "Tužnoj priči", je vidio moj post o njemu, i toliko ga je pogodio,ili dirnuo ili kaj ja znam šta , ali što god se desilo, bilo je pozitivno. Zvao me jučer na mobitel,navećer,negdje oko pola 9. Nisam mogla vjerovat kad sam vidjela njegov broj na svom ekranu. Prvo sam pomislila da je vidio post i da zove da me nasere ono ko kaj ja imam pisat o njemu i te spike. Ali nije . Zvao je da mi se ispriča jer mi se nije javljao tako dugo vremena, dogovorili smo se za kavu.i bili smo jutros. Bilo je i dalje tako nestvarno dobro, moj naj frend se vratio, i bio mi je tako savršen, bolji nego ikad jer je zapravo opet bio isti ko prije. Nakon nove godine proveo je 3 mjeseca u komuni. Bilo je to za njega: "Buđenje iz noćne more". Te riječi su me tako ugrijale oko srca. Od tada je čist, više čak ni ne pije, ali i dalje puši ,ali to je sad nebitana sitnica . Joooj i´m so so so so happy da to jednostavno ne mogu opisat ni riječima, ni slovima, ni rukama, ni nogama (kolko smajlija stavljam danas!!!)

Ej ljudi, evo ne znam baš o čemu da pišem, nemam baš ni neke volje, ni inspiracije, pa ću samo stavit tekst od jedne lijepe pijesme, koja mi sad baš nekeko paše... Pozzzz svima, i ne zaboravite potpisivat onu peticiju u predzadnjem postu. Hvala

Evo zakleću se

Ej nosite ovu pjesmu zadnji put
U jednu ulicu kraj rijeke
Zauvijek zabranjenu
Samo za moje korake

Ej kada bi neko granu masline
Na jedna vrata odnio
Vrata što sam zauvijek
Davno davno zatvorio


Evo zakleću se ja pred svima
Svim na svijetu i svime što imam
Da je nikad nisam htio
Da je nisam volio i da ne bolujem
Pred svima se zaklinjem
Pred svima, al' pred Bogom ne smijem

Pjesma uvijek miriše na uspomene
Recite joj da katkad pita za mene

Jutros u 6:30 me iz sna probudila moja dosad najdraža melodija na mobitelu, ona koja je zvonila samo kad je zvao on... Javila sam se umorno,i on je zvučao umorno,valjda zato što nije spavao cijelu noć,bar mi je tako rekao..... Rekao je da su ga mučile neke stvari koje mu nisu dale da potone u san..... Njegov glas i način govora bili su mi tako strani, nikad ga nisam čula takvog.... Zamolio me da se vidimo, bio je dolje ispred moje zgrade. Ja sam brzo navukla hlačice i japanke i spustila se dolje.Nisam znala što me očekuje, bila sam zabrinuta, svakakve misli su mi prolazile kroz glavu, ali samo ne to..... Dala sam mu pusu u obraz,ali on je samo pognuo glavu, izbjegavao je moj pogled, kao da se bojao da ću mu kroz oči pročitat sve što mu je u tom trenutku pisalo na duši. Sjeli smo kraj fontane, on je započeo priču. Rekao je da me voli i da mu je žao. Nisam razumjela što se događa, ili bar nisam htjela razumjeti..... Rekao je da je sinoć bio na rođendanu od frenda i da mu se tamo nabacivala jedna cura,koju oboje dobro znamo. Onda je rekao da su oboje bili malo pijani, da su se stvari odvile tako brzo, i na kraju su, ni sam ne zna kako, završili zajedno..... Svaka njegova riječ kao da mi je polako kidala komadić po komadić srca.... On me uhvatio za ruku i stinuo tako jako, te banuo u plač. Molio me da mu ,ako ikako mogu oprostim, jer on ne želi da ove 2 godine naše veze pokvari neka ovakva "sitnica"... Nisam imala snage ni odgovorit mu, ni pusti suzu. Samo sam ga gledala neko vrijeme i molila boga da se probudim iz ovog ružnog sna... No njegov stisak oko moje ruke dao mi je do znanja da je ovo i tekeko stvarno.... Onda sam mu samo tiho prošaptala :" I ja tebe volim, ti to znaš...." Oči su mu zasjale onim sjajem koji mi se prije činio tako dubok i stvaran, a sad je bio tako prazan...... Onda sam nastavila :"Volim te toliko da sam do sad mislila da je nemoguće nekog toliko voljeti. Tek sad znam da je nemoguće nekog toliko voljeti . Ne mogu ti oprostit." Nisam mu mogla oprosti kad on to što se dogodili naziva sitnicom, kad je zbog malo alkohola pretvorio sve ove godine koje smo bili skupa i kao frendovi i kao dečko i cura u LAŽ! Pao mi je u očima toliko nisko, i iako ga još volim, nemam ni snage, ni želje,ni volje da mu oprostim. Svjesna sam da će bol potrajat neko vrijeme, da je nema posumnjala bih da je ikad bilo ljubavi među nama. Možda me najviše boli to što sam izgubila i prijatelja, jer da smo prekinuli na neki drugi način mogli smo ostat frendovi, ali ovako me iznevjerio i kao djevojki i kao prijateljicu! Htjela sam da mi ostane u lijepom sječanju,trudit ću se da zaboravim bol koja mi u ovom trnutku proždire dušu, i pokušat ću upamtit sve lijepe trenutke,kojih je bilo mnogo, ali se bojim da ću ga uvijek pamtit najviše po tome što me povrijedio tako jako da to nisam očekivala od osobe koja mi je bila i više nego dečko...

Dala sam ti srce a ti si ga samo zgazio i sad ga pokušavaš vratit u prvobitan oblik,a dobro znaš da to neće ići. Volim te i mrzim te u isto vrijeme, ali se jako bojim da će mržnja predvladat. Otvorio si mi sasvim drukčiji pogled na svijet u kojem boje polako blijede, i sve postaje sivo. Vratio si me u taj svijet u kojem sam bila prije nego si ti došao sa tim svojim osmjehom i obojao ga. Ja se nadam da me razumiješ, jer pronađi se u ovakvoj situaciji. Pa koko bi ti reagirao? Gotovo je i više nema povratka, zato se nemoj trudit,jer ništa više ne može biti isto.....

image hosting

Što se tiče čovjekova odnosa prema životinjama,bolna je istina da on nije razvio od doba nekog tamo homo erectusa! Ljudi prečesto zaboravljaju da su i životinje živa bića, koja, iako neki tvrde da nemaju, imaju osjećaje. Ali su mnogo zahvalniji od ljudi, jer ako im mi pokažemo ljubav i oni će nas voljeti,a ako pak nastupimo mržnjom i nasiljem,kako možemo očekivati nešto drugo zauzvrat? Dok s ljudima nikad ne znaš, ljudi su "zahvaljujući" većoj inteligenciji "izmislili" pohlepu, izdaju, prevaru, iskorištavanje drugih, gledanje samo svog dupeta,..... i ostale blagodati modernog čovjeka. Životinje su postale labaratorijski eksperimenti kojima se utvrđuje kvaliteta neke maskare ili deterđenta ili kremice za bore, (p)ostale su samo namirnica, skoro pa nema više krave, svinje i koke nego samo teletine,svinjetine i piletine-krasno! No ipak ima i onih kojima je stalo. Udruge poput PETE, Prijatelja životinja... bore se za ukidanje pojma "pokusni kunić" i zalažu se za prava životinja i njihovu ravnopravnost sa ljudima. Na službenoj starnici prijatelja životinja pronašla sam peticiju za koju ja potrebno 10 milijuna potpisa kako bi postgli globalno priznanje da su životinje važne,da mogu osijećati bol te da je naša odgovornost da stanemo na kraj okrutnosti širom svijeta. Naveli su i također par primjera patnje životinja u svijetu:
1.Oko 60 milijardi životinja svake se godine koristi kako bi proizvele mlijeko, meso i jaja. Većina tih životinja se uzgaja na industrijskim farmama gdje njihove osnovne potrebe nisu ispunjene.
2.Na svijetu je oko 600 milijuna pasa i gotovo isto toliko mačaka. Procjenjuje se kako su čak 80% njih lutalice ili su nepoželjne.
3.Ilegalno i vrlo često nehumano trgovanje divljim životinjama je rastuće crno tržište vrijedno 10 milijardi dolara godišnje, od čega su po profitu jedino isplativiji krijumčarenje oružja i droga. U ovom 'mutnom' poslu na milijune divljih životnja ubijaju, zatočuju ili s njima trguju na krajnje nehuman način.
4.Procjenjuje se da 80% snage na farmama u zemljama u razvoju donose životinje koje tegle, no dostupni resursi su često bijedni, neprimjereni i dovode do značajnih pitanja vezanih uz dobrobit.
5.Životnije vrlo često stradavaju u prirodnim katastrofama, no to se rijetko uzima u obzir.

Zato molim sve kojima je imalo stalo do životinja da potpišete ovu peticiju i tako napravite nešto zbilja korisno zbog čega čete moći biti ponosni na sebe jer ste pomogli u stvaranju boljega svijeta. Hvala

blog Layouts

Što se tiče zabranjenih konzumacijskih sredstava,moglo bi se reći da sam u svom životu imala mnogo iskustava. Ali to je bilo čisto iz znatiželje, na ništa se nisam "navukla",samo ono,da probam... Ponekad je u životu možda i dobro probati neke svari,tek tako da ubijemo radoznalost i da spoznamo da to uopće nije nešto posebno. Naravno,rijetki će postati pušaći odmah kad okuse cigaretu,ili alkoholićari nakon pola litre pive.... Ali što se tiče droge,stvari ipak trbamo shvaćati malo ozbiljnije ! Ponekad je dovoljna samo jedna "šarena tabletica" koja će nam se svidjeti,i to odmah vodi prema drugoj,pa prema trećoj i tako se polako (a i ne baš polako) stvara ovisnost. Što se tiče droge,ja sam bila u prilici probat i extasy,i koku,i travu,i skank,i kozna koje sve još gluposti. Od toga sam jedino par puta pušila joint, i mogu vam ovako otvoreno reći da je bezveze, ništa posebno. Prvi put mi je bilo malo zanimljivije, jer sam baš ono letjela,ali drugih par puta sam jednostavno vidjela da mi to ne treba, dosta je bilo i samo jednom, pa odtad to izbjegavam! Ove ostale vrste droge me nikad nisu privlaćile,a travu sam probala negdje u prvom srednje, jer sam bila ful uživljena u marleya( i sad sam,ali no more trava). Ali najveću odbojnost prema drogi,stvorio mi je jedan moj super frend (bar je to bio prije), do kojeg mi još uvijek stalo, ali on više nije u svijetu stvarnosti.... mislim živ je, al ko da i nije.... Ispričat ću va tužnu i istinitu priću o petru.
TUŽNA PRIČA
Petar je bio jedan od mojih najboljih frendova iz razreda,znali smo se od početka našeg školovanja,uvijek smo se držali skupa,mnogi su mislili da mi je on dečko,ali on mi je uvijek bio samo prijatelj,i to kakav prijatelj... A onda je završio osmi razred, on upisao elektrotehničku,ja gimnaziju... Došlo lijeto,on otišo u istru na ljetovanje, a ja u dalmaciju. On se tamo spetljao s nekim sumnjivim likovima,probao svoj prvi joint,svoj drugi joint,svoj treći joint..... Vratili se mi sa ljetovanja, ja načula od naših frendova neke priče o njemu,ali nisam vjerovala,nikako nisam vjerovala, i posvađala sam se sa svima zbog toga. Nakon par dana stigla mi je poruka od petra, pitao je hoćemo li na kavu, da me hoće vidjeti jer se nismo bili vidjeli već nekih mjesec dana,što je u našem slučaju bilo jaaakoo dugo. I tako se našli ja,on i Luka na kavi u omiljenom kafiću,sve lijepo,pričali doživljaje s ljetovanja,super. A onda Luka i njegova jezičina, pita on Petra jesu li istinite one priče o njemu,u vezi droge i to. Petrovo se lice u trenutko promjenilo, oči su mu se smrkle, taj njegov pogled pamtim i danas,jer ga nikad dotad nisam vidjela takvog. Oči su mu se napunile čistom mržnjom, pogledao nas ja svakog osuđujućim pogledom, ustao se i otišao bez riječi. Ja sam banula u plač, a i luka skoro da nije proplakao. Od tada smo luka i ja postali nerazvojni (on je moj već spomenuti dečko ), jer smo vjerojatno nas dvoje bili petrovi najbolji frendovi, i ful nas je razočarao,šokirao,rastužio.... Da se uistinu drogira saznala sam na vjerojatno jedan od najgorih načina,kad je završio u bolnici zbog predoziranja, a tad je imao nepunih 17. neznam zašto,ali nije bio u komuni, viđam ga često gradom, uvijek je sam. Želim mu se javit,ali on uvijek spušta pogled,vjerojatno je ljut ili ga je sram,ne znam,ne poznajem ga više. Ukoliko on slučajno pročita ovo, ja ga ovim putem molim da mi oprosti ako sam ga ikad ikako povrijedila,stvarno mi je žao. Ja se nadam da ćeš se vratit na pravi put, prije no što bude prekasno, i ako ti ikad zatreba pomoć znaš gdje sam,na mene uvijek možeš računati .

Imena Luka i Petar su izmisljena radi zaštite osoba koji se pojavluju u mojoj priči.

blog Layouts

Evo danas sam nešto super raspoloženja za pisanje na blogu pa evo i drugog posta ! Pitat ću vas nešto iskreno. Recite mi ima li ičeg lijepšeg na svijetu od ljubljenja ??? Naravno da nema, to je savršan osjećaj njiježnost (ili grubosti,ovisi) kojim ljudi pokazuju jedno drugom da im je stalo-jedno do drugog,da.... U trenutko kad nam se usne spoje s usnama osobe do koje nam je stlo,pa bila ona suprotnog ili pak istog spola, mai se isključujemo iz stvarnosti,i dižemose u neki nadsvijet, pa skoro s eusudim reć i u raj, gdje ne postoji ništa drugo osim njih dvoje(dvojice, dvije..). No činjenica je da dosta mladih u dobi od čak i 17 god. još nije iskusilo uživanciju ljubljenja. Zato sam odlučila provest malu anketicu da vidim koliko se od vas poljubilo i kako vam je bilo,a tko još nije,i zašto još nije,te što misli o tome. Ljudi vrijeme je da počnete svraćati na moj blog,moram se malo negdje izreklamirat pa će bit vas. Vidimo se, uživajte, vlite se, ljubite se..... Pozdrav mom dečku, evo mene danas do tebe na posao, od puste priče sam se zaželjela jednog kissića .

Evo me natrag,kako sam i obećela svim svjim vjernim čitateljima čiji je broj trenutno jednak NULI!!! Danas sam za vas "sve" pripremila nešto specijalno. Današnji post bit će posvećen mojoj "najdražoj" tzv. glazbi=NARODNJACIMA!!!
Pa što reći o njima,hmmm,ništa mi lijepo ne pada na pemet,hmmmmm...... Onda ću malo vrijeđat . Ta uvreda za riječ glazba,ovih se zadnjih godina polako ali sigurno počela širit među ljudima-poput kuge! Sve veći broj mladih nalazi zabavu u klubovima gdje svira turbo folk,što je šokantno saznanje jer svi znamo čega sve ima u tim klubovima. Početi ću od pijanih djevojčica u minicama,šiklama i dubokim dekolteima koje skakuću i izviaju se po podilju,tu su i napaljeni stari pedofili koji uživaju u pogledu,kupuju im pića i stavljaju svakakve drogice unutra, a one glupače prihvaćaju ta pića, pa poslije završe negdje sa strane s tim starcima....grrrrrrr....!!!!!! A tek dečki,čije je glavna spika za ulet: "jesi vidila moj auto?; da ti poakžem svoju "zvjerku" u hlačama?; mala,bili dala?..." i ostala sranja koja su toliko žalosna da ti se plače od same pomisli kako je ovaj svijet postao taaakooo glup i primitivan!!!!! Onda još i da ne zaboravim sva ostala sranja koja se događaju u turbo folk klubovima,osim golih maloljetnica, brojnih silovanja,droge,tuča,... tu ima i još jednog veselja modernog pijanog svijeta-ORUŽJA! A znamo što se dogodi kad neka pijana budala ima pištolj- bude mrtvih,što i nije baš rijedak slučaj bio tu u Zagrebu. Neki lik zafrkava ovog što ima pištolj,ovom dopizdi i jednostavno izvuće pištolj,povuće okidać i bum,gotovo. Nema zeke s takvom "facom",on ima pištolj pa će to lijepo riješit lako. Ma krasno.... Joj kolko ovog ima,a još nisam rekla ništa ni o glazbi. Kao prvo,smatram da izvođaćima te muzike treba odrezat jezik i prste tako da nikad u životu ne mogu napisat ni otpjevat "pjesmu". Drugo, se odnosi na njihove fanove. Pa tko može uživat u glazbi u kojoj se uz harmoniku pojevljuju neki tzv.tehno ritmovi. Pa i da slušaju zbog teksta,kakvu pouku i smisao ima tekst tipa:"...neću stobom kume,ćelave ti gume! Sjedala se trsu u tvom mercedesuuuuu!!!!!" Jebote.... A neda mi se više pisat o ovim glupstima,previše sam i napisala! Aj bok "svima", sluašjte kvalitetnu glazbu, ne podajite se "čarima" turbo folka i sve će bit dobro.

Neznam za sve ljude,ali iz mog osobnog iskustva,a i iz iskustva mojih frendova,na sve glavne promjene u našem životu,načinu razmišljanja,odabiru društva,stilu odijevanja,itd. utjecala je glazba koju smo u toj životnoj fazi preferirali. Ja sam imala mnoge slavne i neslavne faze u svom,17 godina dugom, životu. Prošla sam kroz trnovit put dječjih pjesmica, spice girlsica,r´n´b-evaca,i sl. da bi napokon sa nekih 11-12 godina za rođendan od svoje najdraže majčice dobila cd od Doorsa, čija me glazba fascinirala u trenutku,i odvela me u potpuno drugi,novi svijet,gdje sam napokon pronašla sebe. No da ne duljim sad samo o sebi,navest ću neke vrste glazbe i neke njene osnovne karakteristike,te karakteristike ljudi koji slušaju tu glazbu. Ukoliko smatrate da sam nekog krivo opisala,slobodno mi to recice u svojim komentarima. Otvorena sam za sve kritike,ali i za pohvale

Za početak ROCK: To ja glazba koja nas nekako tjera da je slušamo s velikom pažnjom,uvlaćeći nas u svoje tekstove,bio to hard rock ili pak onaj lagani. To nije glazba koju možeš ćuti po diskotekama u gradu,pa možda baš i zato u njoj toliko uživamo. Ljudi koji slušaju to glazbu stvarno se oblače raznoliko,jer se i sami rock izvođači oblače poprilično normalno,pa tako ne utječu na svoje obožavatelje preko odjeće,jer pokušavaju svesti sve na glazbu. No ipak postoje neki tipični odjevni predmeti,kao što su starke,traperice(često i poderane),a i često viđamo po gradu ljude s majcama doorsa,gunsa,zeppelina,pink floyda,....... Ali isto tako, ja imam poznanike/ce koji se oblaće šminkerski,cure koje nose štikle,mini suknje itd.,a dečki koji nose pumice,bijele hlaće,raskopćane košuljice itd.,pa opet slušaju rock. Pa kao i kod odjeće,i ponašanje tih ljudi je raznoliko. Ali kod onih pravih,istinskih zaljubljenika u rock,cijeli se život svodi na muziku. Druga su stvar oni pozeri,koji se samo foliraju,i slušaju za druge,ali o tome ćemo neki drugi put....

POP i RNB: To je glazba koju svi znaju,pa iako je pokušavaju zaobići u svojoj osobnoj kolekciji cd-ova,jer se ta glazba vrti u svim kafićima i diskotekama. To je tzv. komercijalna glazba,čiji izvođači skoro pa uvijek izgledaju prelijepo, dotjerano, trendovski obućeno ali i često vrlo razgolićeno. Muzički spotovi,i izgled izvođača glavni su za pridobivanje fanova popa i rnb-a. Fanovi najčešće žele izgledati kao svoji uzori,pa su cure koje to slušaju uglavnom odjevene pa poslijednjoj modi,i idu na tečajeve trbušnog plesa,a dečki također prate trendove i kupuju šminkerske košulje i pripijene majce u trgovinama poput diesela,skandala.... Ljudi koju slušaju to glazbu vole plesati,a tu imaju sreće,jer u brojnim klubovima u gradu mogu plesat na svoju najdražu hit pijesmu,svaku večer sve dok ju sa to ljestvica be izbacineki drugi,novi hit.

To bi bilo to za danas,nastavak slijedi sutra,sad idem na kaficu. Stay cool, slušajte šta god vam paše (samo ne narodnjake), i uživajte čitajući moj veeeeeeeeeeeliki blog. Pizzzz

Evo još jednog bloga koji je nastao iz istog razloga sve češćeg nastajanja blogova po internetu: DOSADA!!! Pa tako dok pola mojih frendova uživa u istinskim ljetnim radostima, provodeći cijeli dan na plaži, igrajući picigin u plićaku i hladeći usijane guze u osvježavajućem i tako dalekom MORU, ja sam stuck in this fucking town i nemam stvarno ništa pametnije raditi u 2 poslijepodne-nego piasati blog! Jedino što me spašava u ovakvim paklenim danima kad užegli asfalt isijava vrućinu sve do mog 5 sprata-jesu moji frendovi koji dijele istu sudbinom,i ova prokleta,nezdrava ali bogomdana KLIMA! Ali nemojte mislit da ću ja cijelo lijeto provest u zagrebu,idem i ja na more,ali tek sredinom srpnja,kmeee.... Ma doći će to brzo,ajde bar me tješi što mi se dečko vraća u petak iz italije!!! Jupiiii!!! Inače ovo je bilo samo za početak,idem sad pronać nešto pametnije o čemu bi vam mogla pisati,stojte mi dobro i ja se nadam da ćete jednog dana,možda ćak i sutra,kad napišem nešto na svom bloga-rado ostaviti svoje komentarčiće i preporučiti me frendovima. Pusa svima,voli vas m.