the end...

blog Layouts

Što se tiče zabranjenih konzumacijskih sredstava,moglo bi se reći da sam u svom životu imala mnogo iskustava. Ali to je bilo čisto iz znatiželje, na ništa se nisam "navukla",samo ono,da probam... Ponekad je u životu možda i dobro probati neke svari,tek tako da ubijemo radoznalost i da spoznamo da to uopće nije nešto posebno. Naravno,rijetki će postati pušaći odmah kad okuse cigaretu,ili alkoholićari nakon pola litre pive.... Ali što se tiče droge,stvari ipak trbamo shvaćati malo ozbiljnije ! Ponekad je dovoljna samo jedna "šarena tabletica" koja će nam se svidjeti,i to odmah vodi prema drugoj,pa prema trećoj i tako se polako (a i ne baš polako) stvara ovisnost. Što se tiče droge,ja sam bila u prilici probat i extasy,i koku,i travu,i skank,i kozna koje sve još gluposti. Od toga sam jedino par puta pušila joint, i mogu vam ovako otvoreno reći da je bezveze, ništa posebno. Prvi put mi je bilo malo zanimljivije, jer sam baš ono letjela,ali drugih par puta sam jednostavno vidjela da mi to ne treba, dosta je bilo i samo jednom, pa odtad to izbjegavam! Ove ostale vrste droge me nikad nisu privlaćile,a travu sam probala negdje u prvom srednje, jer sam bila ful uživljena u marleya( i sad sam,ali no more trava). Ali najveću odbojnost prema drogi,stvorio mi je jedan moj super frend (bar je to bio prije), do kojeg mi još uvijek stalo, ali on više nije u svijetu stvarnosti.... mislim živ je, al ko da i nije.... Ispričat ću va tužnu i istinitu priću o petru.
TUŽNA PRIČA
Petar je bio jedan od mojih najboljih frendova iz razreda,znali smo se od početka našeg školovanja,uvijek smo se držali skupa,mnogi su mislili da mi je on dečko,ali on mi je uvijek bio samo prijatelj,i to kakav prijatelj... A onda je završio osmi razred, on upisao elektrotehničku,ja gimnaziju... Došlo lijeto,on otišo u istru na ljetovanje, a ja u dalmaciju. On se tamo spetljao s nekim sumnjivim likovima,probao svoj prvi joint,svoj drugi joint,svoj treći joint..... Vratili se mi sa ljetovanja, ja načula od naših frendova neke priče o njemu,ali nisam vjerovala,nikako nisam vjerovala, i posvađala sam se sa svima zbog toga. Nakon par dana stigla mi je poruka od petra, pitao je hoćemo li na kavu, da me hoće vidjeti jer se nismo bili vidjeli već nekih mjesec dana,što je u našem slučaju bilo jaaakoo dugo. I tako se našli ja,on i Luka na kavi u omiljenom kafiću,sve lijepo,pričali doživljaje s ljetovanja,super. A onda Luka i njegova jezičina, pita on Petra jesu li istinite one priče o njemu,u vezi droge i to. Petrovo se lice u trenutko promjenilo, oči su mu se smrkle, taj njegov pogled pamtim i danas,jer ga nikad dotad nisam vidjela takvog. Oči su mu se napunile čistom mržnjom, pogledao nas ja svakog osuđujućim pogledom, ustao se i otišao bez riječi. Ja sam banula u plač, a i luka skoro da nije proplakao. Od tada smo luka i ja postali nerazvojni (on je moj već spomenuti dečko ), jer smo vjerojatno nas dvoje bili petrovi najbolji frendovi, i ful nas je razočarao,šokirao,rastužio.... Da se uistinu drogira saznala sam na vjerojatno jedan od najgorih načina,kad je završio u bolnici zbog predoziranja, a tad je imao nepunih 17. neznam zašto,ali nije bio u komuni, viđam ga često gradom, uvijek je sam. Želim mu se javit,ali on uvijek spušta pogled,vjerojatno je ljut ili ga je sram,ne znam,ne poznajem ga više. Ukoliko on slučajno pročita ovo, ja ga ovim putem molim da mi oprosti ako sam ga ikad ikako povrijedila,stvarno mi je žao. Ja se nadam da ćeš se vratit na pravi put, prije no što bude prekasno, i ako ti ikad zatreba pomoć znaš gdje sam,na mene uvijek možeš računati .

Imena Luka i Petar su izmisljena radi zaštite osoba koji se pojavluju u mojoj priči.